Nihad Đedović o Pešiću: Veliki motivator koji u svakom trenutku zna koje dugme treba da pritisne

Nihad Đedović govorio o mnogobrojnim temama.

Bivši reprezentativac BiH sa uspjehom nosi dres španske Unikahe sa kojom ga čeka nastup na Kupu Kralja.

Nihad Đedović je od mladih dana imao priliku da osjeti značaj derbija koji su igrali Bosna i Široki, a u dvije sezone uzastopno u prvoj deceniji 21. vijeka “majstorica” je odlučivala šampiona Bosne i Hercegovine. Tu drugu godinu kada je Široki savladao Bosnu u Skenderiji u sastavu je bio tada sa svega 16 godina.

“Kada je Neno Marković bio trener bio sam tu jednu godinu gdje smo izgubili majstoricu za titulu. Za prvi tim Bosne sam odigrao samo jednu sezonu sa 16 godina i onda sam otišao. Uhvatio sam i osjetio taj derbi protiv Širokog koji je uvijek bio veliki rivalitet.

Pratim Bosnu i vidim da imaju dobre rezultate i u BiH ligi, a konkurentni su i u Drugoj ABA ligi. Povećali su budžet, doveli dobre igrače, što je velika razlika u odnosu na prethodne godine. Bosna kao jedan brend iz Sarajeva, evropski šampion, što ne bi dogurali do toga da igraju u Evropi kao Igokea primjera radi.

To je super i treba da se ide u tom pravcu. Nisam razmišljao o tome da završim karijeri u Bosnu, ne gledam toliko daleko, jer se osjećam super i fizički zdravo da mogu da igram na vrhunskom nivou. Nikada ne znaš šta sutra može da se desi, a kada dođe taj trenutak dobro razmisliti i vidjeti, biti otvoren za sve opcije“, rekao je Nihad Đedović za BasketballSphere.

Nihad Đedović je jedan od onih košarkaša koji prati dešavanja na globalnom nivou i voli da isprati sve lige sveta, pa smo se kratko osvrnuli i na napredak jadranskog karavana u odnosu na neka prošla vremena.

“Promijenilo se mnogo toga za sve ove godine. Ima puno više evropskih utakmica i ekipe koje tamo nastupaju. Crvena zvezda i Partizan nastupaju u Evroligi, konkurentni su i imaju igrače na vrhunskom nivou. Budućnost i Cedevita Olimpija igraju dobro u Evrokupu, Igokea i FMP FIBA Ligu šampiona.

Pola lige igra evropska takmičenja, a što se tiče kvaliteta nisam tu i ne mogu da govorim iz prve ruke, ali osjeti se jaz između gornjeg i donjeg dijela tabela. Sve zavisi od vremena i kakve su finansijske prilike u nekom klubu. Mislim da je ABA liga kvalitetna i ne samo za ekipe, već i za mlade igrače koji tek treba nešto da urade.

Dobra utakmica protiv Zvezde ili Partizana dovodi te do toga da možda završiš u toj ekipi. Primjera radi, neko igra protiv Zvezde, odigra jako dobru utakmicu, a sutra Barselona skautira Zvezdu, gleda tu utakmicu i vidi tog „malog“. Zavrti se kolo sreće i svašta je moguće. Danas je internet omogućio mnogo lakši put svim igračima, ako imaju kvalitete.”

U trenutku kada je spakovao kofere i otišao put Pirinejskog poluostrva, Nihad Đedović je još uvek bio tinejdžer, a prema njegovim riječima na samom startu nije bio ni svjestan gdje je ustvari došao i koliko je to velika stvar. Zanimljivo da je tada trener ekipe bio Duško Ivanović, a da je kao generalni menadžer u Barseloni radio Zoran Savić.

“Bilo je to vrhunsko iskustvo. Kako sam stariji i kada me pitaju da li bi nešto mijenjao, sigurno da bi, ali u tom trenutku i sa tom glavom davao sam svoj maksimum. Tek sada sam svjestan u koju ekipu sam došao. U tom trenutku mi to nije predstavljalo ništa, bilo mi je samo da igram košarku. Igrao sam uz igrače kao što su Huan Karlos Navaro, Denis Markonato, Đanluka Bazile, Pepe Sančez.

Prvi put na trening u Barseloni me vozio Sančez, kakav je to plejmejker i igračina, reprezentativac Argentine. Ti kada si mlad to ti ne predstavlja ništa, imaš ego, a mene je put vodio po posudbama. To je tako trebalo da bude, jer je rijetko ko iz mladih selekcija Barselone dobijao šansu osim Navara i Gasola. Iz svake posudbe i ekipe sam pokušavao da izvučem svoj maksimum.

Mogu da budem srećan, dotakao sam najveće visine i osvajao trofeje, a bio sam i na dnu uz povrede i poraze. Kada nešto počinješ da igraš, sanjaš o tome, a sve sam doživio i na to mogu da budem ponosan. Moglo je da bude i bolje i gore, ali presrećan sam.

Najlakši dio je otići negdje, ima dosta naših igrača koji odu i ne zadrže se dugo. Stvarno nije lako igrati 20 godina na strani. Moraš da promijeniš mentalitet, da shvatiš kulturu gdje si došao, jer ipak si ti neko ko je došao u nečiju kuću i to moraš da prihvatiš. Stekao sam mnogo dobrih prijatelja i presrećan sam zbog toga.”

Najveći dio karijere Nihad Đedović proveo je u minhenskom Bajernu gdje je bio čak devet godina. Osim toga, nastupao je i za berlinsku Albu u Njemačkoj, a prije svega toga nosio dres Rome, kao i već pomenute Bosne i Barselone, dok je bio na posudbama u Korneli i Obradoiru.

Za sve ove godine treneri su mu bili osim već pomenutog Duška Ivanovića redom dobro poznata imena u regionu: Svetislav Pešić, Saša Obradović, Aleksandar Đorđević, Andrea Trinkikeri i Dejan Radonjić.

“S obzirom da je velika većina trenera bilo iz našeg podneblja koja govori naš jezik, meni je bilo kao da sam domaći igrač. Možeš sve da razumiješ, jezik, mimiku, gest, nosiš to sa sobom kući, dok stranci ne razumiju ništa osim kada im se neko obraća. Svaki trener nosi neko svoje iskustvo, a pamtim samo srećne dane.

Sezona predugo traje da bi imao samo jedan osjećaj prema treneru, bilo da je to ljubav ili mržnja. Svakodnevno se mijenjaju stvari, iz dana u dan i mjeseca u mjesec. Nekada igraš super, pa si super s trenerom, nekada nisi, ali kada uzmeš sve u obzir zahvalan sam što sam imao priliku da radim sa svima njima.

Od svakoga sam pokušao da uzmem najbolji dio, da zaboravim one loše strane. Bilo je i ovoga i onoga, nisam ni ja cvjećka, ali nisu ni oni. I to mi sada u veteranskim danima mnogo znači, jer sam se susreo s mnogim situacijama, usponima, padovima. Kada se setiš kroz šta si prošao, onda znaš kako treba da odreaguješ”, rekao je Nihad Đedović.

Svetislav Pešić je neko s kim je proveo značajan vremenski period, a biranim riječima govorio je o srpskom stručnjaku koji upravo u Njemačkoj važi za nekoga ko je postavio značajne temelja svega ovoga što je reprezentacija postigla u posljednje vrijeme.

“Svetislav Pešić je veliki motivator, ozbiljan trener koji analiza svaku moguću situaciju i na terenu i van terena. I novinare na konferencijama analizira i tačno zna šta se dešava i da posloži komunikaciju sa svakim. Tip osobe koju nikada ne treba potcijeniti.

I kada kaže nešto na presu, pa kao zaboravi, u 90% situacija on to namjerno uradi. Ozbiljna glava i motivator. Njegova filozofija se bazira na tome da je uvijek u klinču sa igračima i to uvijek sa najboljim igračima”.

Uvijek u klinču sa igračima.

“Nikada nema opuštanja, uvijek je na rubu ekcesa, i iz toga izvlači ono najbolje iz igrača. Kada čačneš igrača, on želi da dokaže da je bolji od toga i na tome funkcioniše. Mnogo sam naučio pod njegovim vođstvom za tri godine koje smo proveli zajedno. Ne samo na terenu, već i o međuljudskim odnosima, o životnim stvarima i svemu tome.

Zaista veliki trener, ima i on svoje mane gdje nekada pređe granicu, ali kada bih morao da kažem nešto o njemu je da je veliki motivator i da u svakom trenutku zna koje dugme treba da pritisne.”

Kroz bogatu karijeru imao je priliku da uči od mnogobrojnih trenera elitnog nivoa, ali kada su u pitanju saigrači izdvaja još jedno dobro poznato ime na našim prostorima:

“U globalu, kompletna persona i sportsko ponašanje mogu reći da je to Duško Savanović. Igrali smo kratko, svega dvije godine u Minhenu, ali je bilo je stvarno odlično. On je enciklopedija i na terenu i van njega.

S takvom lakoćom je igrao, životna razmišljanja i ono što ti ima da kaže, to je da sjedneš i zapisuješ. I danas se čujemo, vidimo, u kontaktu smo i mogu njega izdvojiti kao nekoga ko me promijenio i otvorio mi neke vidike.”

U prethodnim godinama nekolicina fotografija i video snimaka kružila je internetom gdje su mnogi poredili tandem Nihad Đedović – Zlatan Ibrahimović. U dobrom raspoloženju na kraju razgovora čuli smo i tu stranu medalje.

“Sada se dešava dosta manje (smijeh), ali kada sam pustio kosu bio je haos. Tada je sve i počelo. Ima neko i sada da se prisjeti, ali ne kao onog trenutka, jer to je bilo ludilo. Kako su mi djeca starija i oni kada vide Zlatana Ibrahimovića na televiziji, pomisle da sam ja. Uvijek sam sa humorom to prihvatao, čak smo i imali neke skečeve dok sam igrao za Bajern u Majamiju.

Zagledaju se ljudi, jeste ili nije. I u Malagi se dešava, nedavno se dogodilo u gradu baš dok sam bio. Sve mi je to super, ali nikada se nismo imali priliku susresti, iako sam siguran da je on to primjetio. Zvali su me jednom iz Švedske dok sam igrao za Bajern u Tel Avivu protiv Makabija da dođem tamo i da snimimo nešto na tu temu kao neki skeč, ali sam odbio (smijeh)”, zaključio je Nihad Đedović.