Žarko Milaković: Sve što izbjegavaš danas, plaćaš kasnije kroz karijeru
foto: FIBA
Nova analiza koju za košarka24.ba piše Žarko Milaković.

Jedna od najvećih grešaka mladih igrača nije loš šut, slab dribling ili nedostatak talenta.
Najveća greška je način na koji grade odnos sa trenerom.
Danas mnogo igrača misli da je problem isključivo u treneru.
„Ne vidi me.“
„Ne daje mi šansu.“
„Ne voli me.“
„Zato sjedim na klupi.“
I možda nekada dio istine zaista postoji u tome. Ali ono što većina mladih igrača ne želi da čuje jeste da je odnos između igrača i trenera uvijek uzročno-posljedična veza.
Nije odnos jednosmjerna ulica.
Nije trener jedini koji utiče na atmosferu, povjerenje i odluke. Igrač svojim ponašanjem svakog dana učestvuje u izgradnji tog odnosa — ili u njegovom rušenju.
Mnogo igrača želi minutažu, ali izbjegava komunikaciju.
Želi povjerenje, ali ne prihvata kritiku.
Želi podršku, ali se povlači čim nije zadovoljan odlukom trenera.
A upravo tu počinje problem.
Kada izbjegavaš da poštuješ trenera, vremenom plaćaš to kroz manjak povjerenja koje ti ukazuje.
Kada izbjegavaš razgovor, plaćaš to kroz nerazumijevanje.
Kada bježiš od sugestije ili kritike, plaćaš to kroz stagnaciju.
Jer kritika nije uvijek napad.
Nekada je najveći oblik ulaganja u igrača.
Mladi igrači često svaku reakciju trenera doživljavaju lično.
Povišen ton, zamjerku, skraćenu minutažu ili zahtjev više discipline odmah pretvaraju u osjećaj nepravde.
Ali sport nije mjesto gdje će te svi maziti.
Sport je mjesto gdje moraš naučiti da funkcionišeš pod pritiskom, da razgovaraš kada ti nije prijatno i da ostaneš stabilan čak i kada nisi zadovoljan.
Ako se povlačiš svaki put kada nisi srećan, vremenom gubiš samopouzdanje.
Ako izbjegavaš pogled trenera, pokazuješ nesigurnost.
Ako nikada ne tražiš povratnu informaciju, propuštaš priliku da napreduješ.
Najveći paradoks je što mnogi igrači izbjegavaju saradnju sa trenerom, a očekuju da baš njih trener izabere kada je najvažnije.
A povjerenje se ne gradi samo talentom.
Gradi se odnosom.
Karakterom.
Načinom komunikacije.
Odnosom prema radu.
Reakcijom kada nije lako.
Zato svaki mladi igrač treba da razumije jednu važnu stvar:
Svaku neprijatnost koju danas izbjegavaš kasnije plaćaš kroz svoju karijeru.
Nekada kroz minute.
Nekada kroz ulogu u timu.
A nekada kroz prilike koje nikada ne dobiješ.
Pročitajte i prethodne analize:

- Žarko Milaković: Ne poredi se. Ugledaj se.
- Žarko Milaković: Igrač koji stalno bira — nikad ne izabere sebe
- Žarko Milaković: Da li smo zaboravili da kažemo NE MOŽE?
- Žarko Milaković: Trenerova sreća traje pet minuta
- Omaž Dušku Vujoševiću
- Žarko Milaković: Šta nam donose takmičenja u mlađim kategorijama?
- Žarko Milaković: Nije svaki dan inspiracija, ali je svaki dan odgovornost
- Žarko Milaković: Možeš imati sve – bez karaktera nemaš ništa
- Žarko Milaković: Kada je “dobro” postalo dovoljno
- Žarko Milaković: Sport je igra, ali nije ugodnost
- Žarko Milaković: Dali smo mu šansu
- Žarko Milaković: Roditelji između podrške i pritiska
- Žarko Milaković: Razvoj sportiste ne zavisi od komentara publike ili hype-a na društvenim mrežama
- Žarko Milaković: Problem savremene košarke kod nas nije nedostatak talenta, problem je što taj talenat treniramo za igru koja se više ne igra
- Žarko Milaković: Pet igrača, jedna glava
- Žarko Milaković: Košarka nije zbir izolovanih vještina, košarka je igra odluka
- Žarko Milaković: Kretanje je nova akcija
- Žarko Milaković: Kontrola kao iluzija
- Pozicije nestaju – igrači ostaju
- ANALIZA: ABA liga između talenta i sistemske krize
- Stručna analiza neuspjeha Srbije: Kad Jokić ostane sam

