Zagorac: Odlazim čista obraza, živio Partizan!

Kako dolikuje kapitenu velikog kluba. Ali sada, nažalost, bivšem kapitenu… Rade Zagorac i Partizan su se rastali prijateljski, sportski i džentlmenski.

U košarkaškim krugovima je u srijedu odjeknula vest da dokorašnji prvotimac crno-bijelih odlazi iz Humske, jer sa čelnicima trofejnog kluba posle višednevnih pregovora nije postignut dogovor oko nastavka saradnje.

Ostao je žal što igrač ogromnog talenta i potencijala i veoma vaspitan i inteligentan momak nije krunisao četvorogodišnju vjernost Partizanu sa više trofeja i što sa doskorašnjim saigračima od jeseni neće krenuti u evroligaški pohod… Ali svakako, izdržao je veliki teret turbulentnih sezona, bio nadomak titule državnog i regionalnog prvaka 2020. godine, kada je pandemija korone zaustavila crno-bijele da poslije osvajanja nacionalnog Kupa jurišaju na najviši plasman i na domaćoj i međunarodnoj sceni…

Mnogo toga je uticalo i da mu forma i učinak variraju, miljenik navijača, popularni Zagor, prošle sezone je odigrao 42 utakmice i prosječno bilježio 4,4 poena, 3,1 skoka i 1,1 asistenciju. A po odlasku iz voljenog kluba, emotivno govori za Sport Klub:

„Iz Partizana odlazim bogatiji za važno iskustvo koje nema svako priliku da stekne. Cijelog sebe sam dao za uspjeh ovog tima, a u sklopu svojih trenutnih mogućnosti. Mislim da je krajnji ishod važan samo do jedne mjere, a da je sam proces posvećenosti, upornosti, spremnosti da se primi udarac, pa da se ponovo stane na crtu jačima i boljima nešto što je mnogo važnije. Iz Partizana odlazim sa malo trofeja, ali ponosan i čistog obraza. Što se tiče samog rastanka sa klubom, kada sam dolazio nisam mogao da pretpostavim koliko ću ostati, ali sam znao da će mi biti poptuno jasno kada dođe trenutak za odlazak“.

Svakako, ostaje žal za neiskorišćenim prilikama za plasman u Evroligu minulih godina.

„Kada sam dolazio u Partizan, došao sam sa namjerom da pomognem da se klub vrati u takmičenje u kojem mislim da pripada. Neke šanse su propuštene, do nekih nije ni došlo usled drugih razloga. Jedino žalim za neuspjehom u tri sezone u kojima smo imali šansu da Evroligu izborimo na terenu. Sada je Partizan drugim zaslugama, zahvaljujući veličini kluba i armiji navijača to izborio, što mislim da je dobra stvar, ukoliko joj se bude pristupilo na pravilan i skroman način, a vjerujem i nadam se da će tako i biti“.

Četvorogodišni boravak u Humskoj ovaj nadasve inteligentan i korektan mladić ovako opisuje:

„Klub koji sam zatekao i klub iz kog odlazim je za četiri godine značajno napredovao u mnogim stvarima. Ja sam imao malo otežavajucu okolnost da sam za četiri sezone promijenio šest različitih trenera, pa je i kontinuitet uloge, mirnoća na treninzima koja se kasnije oslikava i na utakmice, bila dosta veliki izazov. Mislim da je još nekoliko mladih igrača platilo tu cijenu za vrijeme mog boravka.

Znao sam sa kakvim očekivanjima dolazim, pa smatram da nisam dovoljno emocionalno inteligentno pristupao zahtjevima i pritisku. Moj odnos prema klubu je bio i teg za vratom kojeg sam tek ponekad uspijevao da se riješim. Ipak, ni za tim ne žalim, jer je uvijek bilo iskreno i kada je bilo teško i kada je bilo lijepo“.

Radetov menadžer Miško Ražnatović je nagovijestio da će njegov klijent da nastavi karijeru u inostranstvu, ali za sada na tu temu nema konkretnih informacija. Zagorac se sa porodicom odmara u Kotoru i čeka angažman po mjeri.

Pregovaranje sa Partizanom je trajalo duže nego što sam mislio, za sve to vrijeme nisam želio da ulazim i tražim druge ponude, tako da je ta odluka u danima preda mnom“.

Naravno, nisu izostali ni pozdravi i zahvalnost svima u klubu i naravno, navijačima.

„Zahvalio bih se zaposlenima u klubu, saigračima, svim trenerima i članovima stručnog štaba, navijačima, ali i onim posebnim medju njima, za četiri godine velike borbe, nepristajanja na manje, za pobjede, poneki trofej, ali i poraze, u nadi da ce sve biti onako kako smo oduvijek željeli. Živio Partizan!“, sa neskrivenim emocijama je poručio Zagorac.

Inače, Rade Zagorac je karijeru počeo u klubu Div basket, zatim je igrao u Zemunu, pa u Mega Leksu, sa kojom je osvojio Kup Radivoj Koraća 2016. godine. Odatle je proslijeđen u Smederevo na kaljenje. Draftovan je 2016. godine kao 35. pik od Boston Seltiksa, odakle su kasnije njegova prava proslijeđena u Memfis, čiji dres je nosio u NBA Ljetnoj ligi. Poslije kraćeg boravka u Memfisu branio je boje Real Betisa.

Sa Partizanom je osvojio Superkup ABA lige 2019. godine i Kup Radivoj Koraća 2020. godine, a u dresu reprezentacije Srbije na EP za igrače do 20 godina zlato, kao i odličje istog sjaja na SP u basketu 3×3 za igrače do 18 godina, u Španiji, 2012. godine.

foto:Partizan/Dragana Stjepanović