Uroš Trifunović: Ne bih baš da se svaka priča o meni vezuje za mog oca

Vrnjačka banja, 2018. i sada… Uroš Trifunović. Traži se najmanji zajednički sadržilac… Ako ima onih koji ne povezuju, evo malog podsjećanja na veliki uspjeh. Upravo ovde juniorska reprezentacija Srbije je prije dvije godine započela zlatni pohod, a krunisala ga je na Evropskom prvenstvu u Letoniji.

Dakle, povratak u kovnicu uspjeha. Uroš to ne zaboravlja i logično, očekuje da i ovom prilikom mjesto priprema bude talično. Naime, mladi prvotimac Partizana se u društvu saigrača Nikole Jankovića u subotu priključio crno-bijelima, prepun elana i lijepih očekivanja.

„Imao sam lakšu distorziju skočnog zgloba, to je sanirano u Beogradu, poslije četiri dana terapije spreman sam za rad“, raspoložen i prepun optimizma započeo je Trifunović priču za Sport Klub.

S obzirom da su, silom prilika, sada u modi treninzi bez kontakta i sve te famozne mjere opreza, Uroš praktično i nije na gubitku.

„Vjerovatno ću koji dan da treniram bez nekih duela, a onda ću postepeno da uđem u sistem kao i ostali prvotimci, ustvari, taman kad krene kontakt igra na treninzima“.

Vrnjačka Banja, voda i vatra… Voda, ne ovdašnja ljekovita, čudotvorna, svaka njoj čast, nego ona prosuta iz bokala za sreću srpskim junošama prije dvije godine. A vatra, ovog ljeta na spektakularnom dočeku, koji su košarkašima iz Humske priredili vjerni navijači na fudbalskom terenu.

„Mnogo mi je žao što sam propustio tu bakljadu. Vidio sam na snimcima da je događaj bio sjajan i osjećaj fantastičan, ali dobro šta je tu je. Biće prilike za tako nešto, vjerujem u to“, dodaje Trifunović.

Kada već pričamo o simbolici, poznato je da crno-bijeli treniraju u dvorani, koja nosi ime legende Partizana “Vlade Divac”, a da se tim prva tri dana uhodavao u novobeogradskoj Hali Sportova “Ranko Žeravica”, takođe kultnom mjestu, kada je u pitanju trofejni klub iz Humske. Nema sumnje da su i te kockice iz mozaika slavne istorije motiv više za aktuelne prvotimce.

„Motiv je ogroman. Jedva čekam da nastavim sa treninzima. Trenirao sam prva dva dana u Beogradu, u čuvenoj Hali, trčao sa saigračima i u Hajd parku. A prethodno, tokom vanrednog stanja, vježbao sam individualno, koliko se moglo, malo teretana, malo sala, ali po posebnom programu“.

Na pitanje da li je u tom programu rada učestvovao otac Aleksandar odgovara negativno “naravno da nije”, ali uz malu, važnu i ljubaznu opasku:

„Ne bih baš da se svaka priča o meni vezuje za mog oca“.

Ipak, makar neko vrijeme ostaće neizbježna tema zašto se Uroš odlučio da igra u Partizanu, a ne u Crvenoj zvezdi, u kojoj je njegov otac kao igrač ispisao stranice istorije.

„Jednostavno, ja sam izabrao Partizan, to je isključivo bila moja odluka i želja. Mislim da je to dobar potez“.

Talentovani as crno-bijelih se ne obazire na “prozivke” na tu temu, jer smatra da su “uvrede sa tribina dio posla”, fokusiran je isključivo na košarku i napredovanje.

„Želim da iz utakmice u utakmicu budem sve bolji. Zadovoljan sam kako je sve teklo prošle sezone, koju nam je nažalost, prekinula pandemija, a bili smo favoriti u svim takmičenjima i što je najvažnije, lijepo smo igrali. Cilj mi je da Partizan pobjeđuje i osvaja trofeje, a ja u toj priči da budem bolji igrač nego što sam bio… Žao nam je svima što se prošla sezona onako završila, ali ko zna zašto je to dobro“.

Vremena za napredovanje ima napretek, Uroš ima tek 20 godina, nedavno je potpisao četvorogodišnji ugovor sa crno-bijelima. Poslije razvojnog puta od malena, preko Zemuna i Mega Vizure, gdje je bio na kaljenju, shvatio je i definitivno da je Humska prava sredina za njega.

„Naša velika prednost je što smo sačuvali 80 odsto tima iz prošle sezone. Pridošlice se odlično uklapaju, Kodi je sjajan momak, ima veliki podršku svih u klubu, a Dangubić za mene nije novajlija jer se odlično poznajemo iz Mege. Između ostalog i zbog svega toga je atmosfera u ekipi tako dobra. U našoj ekipi je uvijek dobro raspoloženje, stalno se čuje neki smijeh, šala… Pitate me ko prednjači u tome, pa Rašon, on je najluđi“, uz osmjeh će Trifunović.

Uz Uroševo ime stručnajci su odavno prikačili epitet “supertalentovani košarkaš”, ali on je čvrsto na zemlji. Ozbiljan i veoma zreo radi na sopstvenom usavršavanju i ovako razmišlja, kada je riječ o poziciji, ulozi u ekipi.

„Igram na svim spoljnim mjestima od ’jedinice’ do ’trojke’. Trudim se da budem što univerzalniji, ’olraund’ igrač je najnezgodniji za protivničku odbranu“.

Nema uzora i to ovako objašnjava:

„Možda sam ih kao klinac imao, ali teško bih sada nabrojao kojim sam se sve asovima divio. Pokušavam da izgradim svoj stil, a naravno, gledam razne utakmice i ako mi se nečiji potezi sviđaju onda to iskopiram“.

Uroš Trifunović, tako mlad, a samo svoj, pritom uzdanica crno-bijelih…

foto: KK Partizan NIS

About The Author