Tristan Vukčević: Ovaj se nije ni pojavio na času, bio je u biblioteci i gledao košarku

Tristan Vukčević govorio šta mu znači igranje u dresu Srbije.

Vukčević je bio dio tima, koji je predstavljao Srbiju na Eurobasketu 2025. Potom ovog ljeta nije bio dostupan za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Problem je bila povreda.

Košarkaš Vašington Vizardsa je svoju ljubav prema nacionalnom timu opisao kroz jednu anegdotu:

“Sjećam se jedne utakmice, koja se igrala dok sam u Madridu išao u školu. Mislim da mi je to bio drugi dan nastave kada je Srbija igrala sa Argentinom. Sjećam se da nisam otišao na čas kako bih gledao utakmicu – i uhvate me.

U školi nisam čuo ni riječ, već su odmah zvali Real Madrid i rekli: ‘Ovaj se nije ni pojavio na času, bio je u biblioteci i gledao košarku’. Kada sam izašao iz autobusa vidio sam dva direktora iz kluba pred sobom, odmah sam znao da sam nagrabusio”, istakao je srpski košarkaš za BasketNews.com

On je takođe objasnio da je na njega najveći uticaj imao Svetislav Pešić:

“Čak i kada nisi dio reprezentacije vidi se da je atmosfera fenomenalna. To sam sada imao priliku da osjetim i na svojoj koži. Svi se družimo, ‘Kari’ je meni jedan od omiljenih trenera sa kojima sam radio u karijeri. Legenda, baš mi je drag, čujemo se i dalje par puta godišnje. Prelijepo mi je to iskustvo, zbog njega uglavnom.

Dao mi je mnogo savjeta i mnogo toga me je naučio. Tih mjesec dana priprema u Pazovi, sa dva treninga dnevno… Baš mi je pomogao, promijenio mi je stil i razmišljanje o košarci što mi je bilo baš drago”.

Najveći uticaj na Tristanovu karijeru imao je njegov otac Dušan Vukčević, koji je dres reprezentacije Srbije i Crne Gore nosio na Evropskom prvenstvu 2003. godine.

“Savjetuje me svaki dan, od kada sam krenuo da se bavim košarkom. Dolazio je na svaki meč, i uvijek mi davao savjete. I dan danas kada se probudi pogleda utakmicu i da mi neku svoju analizu, stalno mi šalje snimke.

Nije on tip koji će da te vrijeđa, ali će uvijek da mi kaže šta mogu bolje. Uvijek je imao taj uticaj. Ja sam, realno, krenuo da se bavim košarkom zbog njega. Bio mi je uzor kada sam bio mali i zbog toga sam uvijek znao da ću htjeti da treniram košarku”.

U jednom trenutku, bilo je veliko pitanje za koga će Tristan Vukčević igrati. Porijeklom je iz Srbije, ali je imao pravo da predstavlja Grčku. Za njega, tu nije imalo šta da se bira. Ipak, postojala je neka vrsta “kočnice”:

“Meni je uvijek bilo u glavi da igram za Srbiju. Imao sam loše iskustvo u Partizanu, zbog kojeg sam odlučio da sačekam i da vidim da li ću se vratiti Srbiji poslije svega.

Pešić mi je objasnio da su reprezentacija i Partizan totalno drugačiji, da to nisu iste stvari – što je i bila istina. Ta atmosfera… Ti se osjećaš dobro u reprezentaciji, bude sve pozitivno i lijepo. Ideš na to da osvojiš, da pobijediš”.

Tristan Vukčević — foto: Partizan/ Emilija Jovanović

Ali, bilo je pregovora sa “helenima”:

“U tom periodu sam pričao i sa trenerom Grčke, koji je pokušavao da me nagovori da igram za Grčku. Ja sam odrastao u Atini, ali na kraju krajeva sam mu i rekao: ‘Ja se osjećam kao Srbin’. Prezime mi je Vukčević, tata mi je igrao za Srbiju. To što sam odrastao u Grčkoj ne znači da sam Grk.

Ja smatram da je najbitnije da ti osjećaš želju da se boriš za svoju zemlju. Tu nemaš neku finansijsku dobit, ne dobijaš ti neke pare da bi igrao, igraš jer voliš. Odmah sam mu rekao da je najrealnija opcija Srbija”.