Svetislav Pešić: Prvi put se desilo u Srbiji da te slave kada ne pobijediš

Pešić o mnogim temama.
Svetislav Pešić

foto: FIBA

Svetislav Pešić selektor Srbije bio je gost foruma “Biznis priče”.

Selektor Srbije prisjetio se polufinala Olimpijskih igara u Parizu u kojem je njegov tim izgubio nakon velike borbe od selekcije SAD.

Mnogi su mišljenja da su sudije “pogurale” protivnika.

“Izgubili smo zato što su se sudije uplašile da Amerikanci ne dobiju, vidio sam to svojim očima, bio sam tamo. Gledam, vidim. Ne želim da umanjujem iz respekta prema protivniku i treneru, divnoj osobi, da umanjujem pobjedu. Čestitali smo kako dolikuje. Objektivno, sudije koje su tada sudile, moraju baš dobro da se pozamisle. Mislim da oni ne spavaju dobro”, rekao je Svetislav Pešić.

Uprkos porazu navijači su slavili.

“Prvi put se desilo u Srbiji da te slave kada ne pobijediš, nikada se to u istoriji nije desilo. Žao mi je i dan-danas, sanjam dvije stvari, a to je kako igram i onda se probudim i vidim da ne igram više, da sam trener. To jutro mi baš nije leglo”.

Upitan je i ko je najbolji igrač kojeg je trenirao?

“Jedno vrijeme sam mislio da je najbolji igrač Detlef Šremf, njemački reprezentativac i jedan od prvih koji je otišao u NBA. Pa sam onda mislio da je to Toni Kukoč, jer volim te univerzalne igrače koji mogu puno stvari da urade, prije svega za tim, to su dva igrača koji su mijenjali košarku u tom vremenu. Krešimira Ćosića nisam trenirao, igrao sam protiv njega, on ne dolazi u obzir u ovom pitanju.

Poslije toga sam mislio da je to Bodiroga, zato što je Dejan i u Barseloni i u reprezentaciji bio sa mnom, poznavao sam kompletnu njegovu karijeru, još od kada je otišao kod Boše Tanjevića. Možda je i jedini koga znam u ovoj košarci da je napravio apsolutno najimpresivniju transformaciju od igrača plejmejkera do najboljeg skorera u Evropi, kako god hoćete.

Tada sam pomislio da je to i jeste. Ali, sada, kako sam ovih nekoliko godina sa Nikolom Jokićem, stvarno mislim da je on trenutno najbolji”, kaže Pešić.

Uporedio je Pešić i razne generacije koje je trenirao i šta ih povezuje.

“Autoritet se gradi znanjem, nema zamjene za znanje. Ako nisi siguran u ono što radiš, nemoj da ulaziš u dvoranu. Tamo te čekaju momci koji od tebe očekuju da znanje koje imaš podijeliš sa njima i da oni budu bolji.

Sa znanjem se niko nije rodio, mora mnogo da se uči, da se istražuje, bio sam trener svuda, trenirao sam i niske, visoke i debele i mršave i one iz Holandije, Argentine i Australije i tako dalje. Svi su različiti, ali svi bi željeli da budu bolji. Trenirao sam tri generacije srpskih ili jugoslovenskih igrača, kako god hoćete“, rekao je Pešić i nastavio:

“Od te 1967, 1968. generacije, Divac, Rađa, Kukoč, Koprivica, pa sam onda vodio ljude iz generacije Bodiroge, Stojakovića, Jarić, Drobnjak, da ne zaboravim neke i sada ova treća generacija. Šta se kod tih mladih ljudi nije promijenilo? Svi oni žele nekoga na koga mogu da se oslone da ih vodi. Da bi nekoga vodio, moraš da imaš znanje, da ne govorim o radnoj etici”, zaključio je Pešić.

Mozzart

About The Author