Saša Stefanović: Srbija mi je u krvi, hoću da igram za “orlove”

Kada je selektor Srbije Svetislav Pešić najavio posjetu srpskim košarkašima širom SAD, među nekoliko dobro poznatih imena našlo se i ono Saše Stefanovića koji ima veliku želju da jednog dana obuče dres “orlova”.

Malo ko zna za momka sa Univerziteta Pardju, rođenog u nama dalekoj Americi, gdje je njegov pradjed Branko stigao nakon Drugog svjetskog rata i radio u čeličani u gradu Geri. Savezna država Indijana godinama je dom Stefanovića, a Saša je rođen 1998. godine u Kraun Pointu, nedaleko od Čikaga. Košarkaške gene naslijedio je od oca Ljubiše ili Lua kako ga zovu u SAD, a stariji ljubitelji igre pod obručevima sjetiće se da je on bio član Crvene zvezde sredinom 80-ih godina prošlog vijeka. Saša odlučno korača njegovim stopama i srednju školu Kraun point završio je kao najbolji strijelac u istoriji sa 1.385 poena. To ga je preporučilo nekolicini univerziteta, a stipendiju su mu nudili Lojola-Čikago, Sjeverna Ajova, Valparaiso, Evansvil, DePol i Ksavijer. Na nagovor trenera Meta Peintera odlučio se za Pardju gdje nije imao stipendiju pa tokom prve godine studiranja nije igrao košarku, a tek je na drugoj akademskoj godini postao član ekipe.

U intervju za “Glas Srpske” otkrio je detalje iz ličnog života kao i planove za budućnost.

GLAS: Kakvi su Vaši planovi nakon završetka školovanja?

STEFANOVIĆ: Planiram da potpišem ugovor sa agencijom koja će zastupati moje interese i nastaviti da napredujem u profesionalnoj karijeri. Nadam se da će nastupiti u nekoliko NBA kampova kao ljetnoj NBA ligi.

GLAS: Da li ćete se prijaviti za draft ove godine?

STEFANOVIĆ: Da. To mi je plan za sada. Od malih nogu želim da igram u NBA. Ukoliko se ne izborim za ugovor najvjerovatnije ću igrati u Evropi.

GLAS: Da li imate želju da igrate za neki klub u Evropi?

STEFANOVIĆ: Nisam naklonjen nijednom timu posebno. Posjedujem državljanstvo Srbije tako da je neki klub od tamo uvijek opcija. Cilj mi je da zaigram u Evroligi ukoliko dođe do toga i pojavi se neki klub koji želi da me angažuje.

GLAS: Tokom 2017. godine nastupali ste za univerzitetsku reprezentaciju SAD na Igrama u Tajpeju i pobijedili Srbiju u polufinalu. Kakav je osjećaj bio igrati protiv zemljaka?

STEFANOVIĆ: Bilo je sjajno iskustvo igrati protiv Srbije tada. Imao sam nekoliko dobrih prijatelja u srpskom timu koji su tada igrali tako da je bilo zabavno igrati i takmičiti se protiv njih. Dobijanje šanse da igram na Univerzitetskim igrama bilo je jedno od najvećih događaja na kojem sam imao priliku da učestvujem.

GLAS: Koji Vam klub najdraži u Srbiji?

STEFANOVIĆ: Moj otac je igrao za Crvenu zvezdu i oduvijek sam njen navijač. Međutim, trener Željko Obradović jedan je od najvećih košarkaških trenera svih vremena u svijetu tako da takođe uživam gledati kako igra Partizan. Zaista uživam u rivalstvu ova dva kluba.

GLAS: Selektor Srbije Svetislav Pešić istakao je da će razgovarati sa kandidatima za nacionalni tim. Da li ste razgovarali sa njim ili sa direktorom reprezentacije Draganom Tarlaćem?

STEFANOVIĆ: Moj otac je imao kontakt sa Pešićem u vezi sa mojim eventualnim nastupom za reprezentaciju u budućnosti. Bio sam dio trening kampa U20 selekcije tokom 2018. godine, ali sam zbog porodičnih obaveza morao da se vratim u SAD. Volio bih da razgovaram sa obojicom.

GLAS: Da li želite igrati za Srbiju?

STEFANOVIĆ: Da, naravno. Iako sam odrastao u Americi, gledao sam utakmice Srbije na Svjetskom prvenstvu i Olimpijskim igrama te navijao da osvoje zlato. Jasno je da, iako nisam rođen u Srbiji, da je ona u mojoj krvi i ako mogu pomoći reprezentaciji da osvoji zlato na bilo kom takmičenju to bi bilo jedno od najvećih dostignuća i mom životu.

GLAS: Rođeni ste u SAD. Koliko puta ste bili u Srbiji?

STEFANOVIĆ: Samo jednom u životu i to tokom trening kampa. Volio bih da mogu češće dolaziti, ali mi se raspored košarkaških događaja poklapa sa odmorom. Nadam se da ću narednih godina stići da obiđem rodbinu.

GLAS: Da li ste u kontaktu sa ostalim srpskim igračima iz NCAA lige ili NBA lige?

STEFANOVIĆ: Jesam sa nekoliko njih. Sa pojedinima sam ostao u kontaktu nakon trening kampa Srbije 2018. godine dok sam neke upoznao u NCAA ligi poput Uroša Plavšića, Filipa Petruševa, Filipa Rebrače…

GLAS: Ko je Vaš omiljeni srpski košarkaš i trener?

STEFANOVIĆ: Neki od mojih omiljenih košarkaša su Predrag Stojaković, Vlade Divac, Nikola Jokić, Dejan Bodiroga i Miloš Teodosić. Ipak, Peđa je oduvijek moj omiljeni igrač. Gledao sam Sakramento i pokušavao da igram kao on. Omiljeni trener mi je Aleksandar Đorđević koji me je posjetio na Univerzitetu i gledao moj trening dok je još bio selektor Srbije.
GLAS: Vaš otac bio je vrstan košarkaš. Kakav savjet Vam je dao?

STEFANOVIĆ: Uvijek mi je govorio da vjerujem u to što radim, da imam samopouzdanja, da jako treniram da bih dostigao nivo na kojem želim biti. Imao je najveći uticaj u mom životu i najveće zahvale za dosadašnji uspjeh dugujem njemu i mojoj majci.

Otac igrao u Zvezdi
Sašin otac Ljubiša rođen je u Aleksincu i sa sedam godina stigao je u SAD gdje je bio 97. pik na NBA draftu 1985. godine kada su ga izabrali Sijetl Supersoniksi kao člana Ilinois Stejta kojem je 1984. poenima u posljednjim sekundama donio prvu pobjedu na završnici NCAA lige. Tako je postao prvi srpski košarkaš koji je draftovan, ali nije zabilježio nastup u najjačoj ligi svijeta iako je tri mjeseca tokom ljeta trenirao sa ekipom. Igrao je na poziciji krila, a član Crvene zvezde bio je tokom sezone 1985/86 kada su crveno-bijeli dres još nosili Predrag Bogosavljev, Mirko Milićević, Nebojša Ilić, Zoran Sretenović, Stevan Karadžić… Trener je bio Ranko Žeravica kojem je pomagao Božidar Maljković. Žeravica ga je primijetio još u SAD kada je bio na turneji, a upravo ga je on doveo u Beograd iz Španije. Potom je nastupao za klubove iz Francuske, Švajcarske i Italije nakon čega se otisnuo u poslovne vode.

foto:sasha stefanović/twitter