Petar Aleksić: To mi je nekako druga kuća pored ove u Trebinju

Životni put Petra Aleksića.
Petar Aleksić

foto: Igokea/ Marija Vuruna

Petar Aleksić nekadašnji igrač FMP-a, nedavno je postao i trener tog kluba.

Sportsku slavu Trebinjac je stekao radeći u Švajcarskoj gdje je ostavio dubok trag u svim klubovima koje je vodio, a posebno se ističe Friburg koji je uveo na evropsku scenu. Ujedno, bio je i selektor seniorske reprezentacije koja je pod njegovim vođstvom ostvarila zapažene rezultate. Trenutno je trener FMP-a koji je preuzeo sredinom novembra što je predstavljalo njegov povratak među “pantere”. Za FMP je igrao od 1994. do 1998. godine.

“Četiri sezone sam igrao za FMP i tri sezone bio kapiten, a presudila je ta strast prema košarci i ujedno obaveza da ispoštujem Filipa Čovića koji me pozvao i želio sam da svojim dolaskom uradim nešto kao trener za taj klub isto kao što sam uradio kao igrač.

Tada, kad sam bio igrač, predsjednik Čović mi je nudio da budem trener, ali se postavilo da sam otišao i sada poslije 26 godina sam se vratio na mjesto gdje je tada bilo planirano da budem trener. Veoma sam zahvalan što sam dobio tu šansu od FMP-a i ujedno čast mi je da treniram taj klub“, rekao je Aleksić za “Glas Srpske”.

Upitan je za kvalitet ABA lige.

“ABA liga je veoma fizički zahtjevna, u njoj nema opuštanja i ako svako veče ne izađete jaki mentalno i fizički teško možete očekivati pozitivan rezultat. To se vidjelo na našoj utakmici sa Igokeom da je to jaka fizička košarka na jako visokom nivou, jako je zahtjevna i sve ekipe koje igraju su u stanju da pobijede jedna drugu jer su ulaganja velika kako u igračke kadrove tako i u nivoe igre i nivo trenera je na visokom nivou”.

Aleksić je igračku karijeru završio u Leotaru.

“Rođeni sam Hercegovac i jako sam bio vezan za svoj kraj u tom momentu kada sam već onako dugo godina bio u pečalbi. Odlučio sam da se vratim u Hercegovinu i da pomognem svom matičnom klubu da se vrati u Ligu BiH. To smo uspjeli u prvoj sezoni i odigrali još jednu u Ligi BiH kada sam odlučio da završim karijeru i da se vratim u Švajcarsku gdje sam se oženio”.

Trenersku karijeru Aleksić je počeo u Austriji.

“To je bilo blizu mjesta gdje sam živio i trebalo mi je nekih 30 minuta da dođem do tog grada. Taj dio u Švajcarskoj nije imao košarku i dobio sam priliku da vodim ekipu koja se zove Felkir i odmah sam postao prvi trener. Sa njima sam napravio važan rezultat i ušli smo u prvu austrijsku ligu. Tu sam bio dvije sezone i poslije toga sam se vratio u Švajcarsku gdje sam nastavio karijeru”.

Naredni klub je bio Nojšatel.

“I nakon jedne sezone otišao sam u Berlin. Tamo sam dvije godine bio asistent Luki Pavićeviću. Bilo je to veliki izazov jer je Alba u tom momentu bila jedna od najvećih organizacija u Evropi na čelu sa Markom Baldijem koji je bio jedan od vodećih generalnih menadžera Evrope. Bio sam impresioniran organizacijom tog kluba.

Uspjeli smo poslije nekih sedam osam sezona da vratimo trofej prvenstva u vitrine i druge sezone osvojili smo Kup i igrali grupnu fazu Evrolige sa Barselonom, Realom i Makabijem. Bilo je to sjajno iskustvo za mene i za cijelu Albinu organizaciju”.

Uslijedio je povratak u Švajcarsku gdje je ponovo postali trener Nojšatela pa Monteja, a zatim i švajcarske reprezentacije.

“Vratio sam se u Švajcarsku poslije dvije sezone jer sam želio da budem prvi trener. Vratio sam se u matični klub gdje sam igrao i u Nojšatelu sam ponovo praktično zaživio na tržištu, jer me niko nije znao kao trenera već kao igrača, a već tri sezone sam radio kao trener.

Ipak, kao trener morate da se pokažete i da imate neki trag. Nastavio sam tu da budem trener i odmah sam dobio priliku od švajcarske federacije da vodim selekciju U20 i ujedno te sezone sam prešao u ekipu Friburga koju sam trenirao deset sezona”.

Ostao je tamo čak deset godina (2013 – 2023).

“To je bila situacija gdje sam vraćao klub iz ponora, jer je bio dosta u problemima. Uspio sam da im vratim titulu poslije nekih sedam-osam sezona i tako je ta odiseja potrajala jako dugo. Uradio sam to zbog moje familije jer nisam želio da napuštam Švajcarsku u to vrijeme zbog djece da i njih malo “izguram”, a bio je i veliki izazov trenirati Friburg koji je najveći klub u zemlji.

Kada smo uspjeli da se vratimo na mapu poslije toga smo dobili dozvolu od predsjednika da igramo kvalifikacije za Ligu šampiona pa sam imao priliku da, isto kao sa FMP-om, igram sa tim klubom LŠ kao i FIBA Evropa kupu. Jako sam srećan zbog toga i imao sam jedno sjajno podneblje sa tim klubom i moja familija se osjećala jako dobro i to mi je nekako druga kuća pored ove u Trebinju”.

Ponosan je na 18 trofeja sa Friburgom?

“Jesam. U toj zemlji sam trener koji je osvojio najviše titula mada ih nikad nije dosta. Uspio sam to da uradim zahvaljujući sistemu koji sam uspostavio, a ujedno trudio sam se da tom klubu podarim svoj maksimum. Jako sam ponosan na svemu što sam uradio za njih jer teško će iko da nadmaši te trofeje koje oni imaju”.

Poziv u Švajcarsku reprezentaciju bila je velika čast.

“Trenirajući Friburg bio sam i selektor švajcarske reprezentacije tri i po godine i imali smo jako dobru priču gdje smo uspjeli da pobijedimo jednu veliku Rusiju u kvalifikacijama gdje je još bila i Italija. Falila nam je još jedna pobjeda da napravimo iskorak na EP što bi bio istorijski uspjeh. Pravio sam jako dobre rezultate sa reprezentacijom što me čini ponosnim s obzirom na to da sam u neku ruku tu bio kao stranac”.

Koliko je uopšte popularna košarka u Švajcarskoj?

“Tamo su fudbal i hokej na ledu sportovi broj jedan, a tu su i skijanje i tenis dok košarka ima svoju ulogu, ali nije na nekom visokom nivou. Moj klub smo uspjeli da dignemo na visok nivo, takmičili smo se u Evropi pa je postao brend iz te zemlje i uspjeli smo da se održavamo kako u FIBA Evropa kupu tako i LŠ te ostvarimo zavidne rezultate. Ipak, nije nivo ABA lige i Friburg bi bio tu bolji od ekipa iz donjeg dijela tabele”.

Petar Aleksić je rođen 2. novembra 1968. godine u Trebinju. Igračka karijera trajala mu je 17 godina tokom koje je igrao za FMP, Zalaegeršeg, Nojšatel, Nion, Leotar, NAP Novi Sad, Zagreb, Jug Dubrovnik… Kao trener Friburga osvojio je šest prvenstava Švajcarske, pet Kupova, tri Liga kupa i četiri Superkupa. Osam puta bio je imenovan za najboljeg trenera godine u Švajcarskoj. Jednu od najvećih pobjeda u istoriji Švajcarske ostvario je protiv Rusije tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2015. godine.

Najbolje kvote vas očekuju u Meridianbet poslovnicama.

About The Author