Obratio se Željko Obradović: Neke stvari nisu bile normalne

Željko Obradović se obratio navijačima.

Trener Partizana podnio je ostavku i čekalo se njegovo zvanično obraćanje.

“Prošlu srijedu sam se odlučio na težak korak – da preuzmem odgovornost za sve ono loše što se dogodilo i naravno da sam ostao pri toj odluci. Dobio sam nebrojeno poziva i poruka od svih vas kojima je Partizan u srcu. Zato se i obraćam, zato što ste tražili od mene, da se neke stvari razjasne. Odluka koju sam donio bila je veoma teška. Sve što se desilo poslije toga je nešto na šta nisam mogao da utičem.

Mnogo mi je teško da se prisjetim svih stvari koje smo prošli u posljednje četiri godine. Ispisali smo priču koja će teško biti ponovljena, ali to će isključivo zavisiti od vas, navijača. Vi ste snaga ovog kluba i vi ste pravili atmosferu. Vi ste najzaslužniji za to. Mi smo porodica i kada se u porodici neke stvari dešavaju, najbolje da tu i ostanu. To me je uvijek vodilo”, rekao je Obradović za Zonu Press.

Nastavio je …

“Imao sam priliku poslednjih dana da vidim da se svi ne ponašaju tako, da se iznose stvari koje je trebalo da ostanu u klubu. I to obraćanje u srijedu je bilo kratko saopštenje i stojim i dalje pri tome. Sve što sam rekao. Ono što se desilo poslije toga, nisam volio da se dogodi. U utorak uveče poslije teške utakmice rekao sam stručnom štabu da je ostavka sljedeći korak i bio sam siguran da je to dobra odluka. To sam sljedeće jutro saopštio predsjedniku kluba, razgovor je bio korektan, rekao mi je da me je vidio na utakmici, da me je razumio i da je shvatio da je to jedino što mogu da uradim.

Dogovorili smo se da ja budem taj koji će da izađe u javnost da saopštim. Ne klub. Da to bude sljedeći dan. Informacije je teško kontrolisati i otišlo je u etar da ću podnijeti ostavku i rešio sam da ću istog dana da se obratim, zvao sam PR-a kluba, da zajedno nazovemo predsjednika i oni su bili saglasni sa svim onim što sam napisao, jedino je predsjednik tražio da dodam da je to neopoziva ostavka, jer će njemu biti lakše da izađem navijače sa tim.

Tu je bio kraj za mene, nisam imao dilemu da je to odluka iza koje stojim. Onda počinje da se događa sve što se događa. Naredni dan sam imao plan da se vratim iz Atine, a igrači su imali slobodno. To sam tada uradio da dam upravi kluba priliku da urade što je najbolje za tim. Partizan igra pred svojim navijačima naredne tri utakmice, što je teže nego da ide na gostovanje”.

Doček na aerodromu bio je poseban…

“Nisam više mogao. Nisam više imao snage u sebi. Dao sam sve što sam mogao. Nemojte mi zamjeriti, jer znate koliko sam sebe unosio u ono što najviše volim. Ova odluka je veoma stresna, a najteže trenutke u životu sam proživio kada ste me sačekali na aerodromu, kada me je ova moja djevojčica čekala, kao što me čeka svaki put kada izlazim pred punu Arenu. To nikad neću zaboraviti i u ovom momentu mi je teško da pričam. Došao sam kući, gledao u plafon sat vremena i nisam mogao da se smirim.

Nisam želio da izazovem da dođe do takve reakcije, ali vi ste ti koji ste odlučili da uzmete stvari u svoje ruke. Poslije moje ostavke, predsjednik kluba se zahvalio i rekao da je obavijestio članove Upravnog odbora i onda na moje veliko iznenađenje počinje da se to sve događa. Dobijam poruku od predsjednika da su imali Upravni odbor i da su odlučili da ne prihvate ostavku. Pozvao me da dođem u klub da porazgovaramo o svemu, što sam naravio prihvatio, jer su i oni doveli do ovoga gdje je Partizan sada”.

Osvrnuo na detalje sastanka.

“Počelo je tako što je bilo nekoliko članova Upravnog odbora, petorica sa predsjednikom, veoma dragi ljudi. Predsjednik je počeo sa tim da su svi članovi saglasni da su protiv moje ostavke, svi su ponovili i još jednom im hvala u svemu tome. U mom obraćanju svima rekao sam da ostajem pri odluci, ali da mi neke stvari nisu jasne. Pitao sam šta se promijenilo od trenutka kada mi se zahvalio i prihvatio ostavku, šta se promijenilo u ta 24 časa? Pa promijenila se ta reakcija navijača i tu meni neke stvari nisu bile jasne. I pored toga, moja odluka je bila definitivna.

Ovo je prilika da zamolim navijače za jedinstvo, da budete najveća snaga i da svaku sljedeću utakmicu sa još većim žarom bodrite ekipu. Ova situacija nije normalna i nije dobra za Partizan i takođe mislim da za ovu situaciju odgovornost snosi prvi čovjek kluba ostoja Mijailović. I to sam mu i rekao. Koje korake će napraviti, ne znam, ali znam da su me mnogi ljudi iz Upravnog odbora zvali i napustili klub. To takođe nije dobro, jer su mnogo dali Partizanu. Apelujem na sve da dobro razmisle, da ne dođemo u situaciju da nas Evroliga kažnjava zbog atmosfere. Niko nam ne može oduzeti ove godine koje su bile moj san, što ste meni davali ljubav, podršku i snagu, da ste me pokretali i da ćete me uvijek pokretati”.

Nije tu kraj…

“Neke stvari nisu bile normalne ljetos u funkcionisanju kluba. Situacija u kojoj je klub radio gdje sportski direktor Zoran Savić nije imao ugovor, gdje smo se stalno nalazili i pričali i bio sam ne malo iznenađen kada sam dobio informaciju da Brendon Davis ide iz kluba, a da se Dilan Osetkovski potpiše, a ja sam smatrao da Osetkovski nije igrač za nas u ovom trenutku, da bi mi predsjednik rekao da smo ga već potpisali. Osetkovski nije moj potpis, ali je bio izuzetno vrijedan i ponašao se kao pravi profesionalac.

Klub je imao potrebu za turneju u Australiji. Nažalost ispovrijeđivali smo se. Igrali smo sa samo jednim visokim igračem i tad sam obavio razgovor sa Zoranom i Ostojom, da ne može Zoran da radi bez ugovora. Moramo da dovedemo visokog prije nego što počne sezona. Molio sam ih da ostavimo Majkaa, nismo mogli. Na kraju smo uspeli poslije mnogo vremena. Da bismo doveli Fernanda, morali smo da otpustimo Nilikinu, odluka koja je bila delikatna, ali smo uradili jer smo mislili da treba da imamo još jednog visokog.

Povrijedio se tada Karlik i Milton, dva izvanredna igrača i veoma teška situacija je bila, igrali smo bez plejmejkera. Moraću da se vratim na početak Evrolige, kada smo u prvom kolu gostovali Dubaiju, imajući u vidu da je 2. kolo odmah bilo sa Milanom. Tražio sam da se ide čarterom, rečeno mi je da klub nema novac za čarter. Da se vratimo na priču o velikom budžetu. Nije baš logično. Pitao sam makar za igrače da kupimo biznis klasa, rečeno mi je da u tom avionu ne postoji biznis klasa. Kada smo ušli, bila je.

Onda me je to povuklo da pričamo o tome. Poslije utakmice mi je predsjednik Mijailović poslao poruku gdje mi je čestitao na pobjedi i sarkastično se zahvalio što sam mu pružio podršku. U tom trenutku nisam znao koji su razlozi za ponašanje navijača za predsjednika kluba i prvom sljedećom prilikom sam pozvao navijače na jedinstvo. Pet minuta poslije te poruke sam okrenuo predsjednika i nije mi se nikad javio. Od tog trenutka nemamo nikakav odnos, do trenutka kada imamo problem sa povredama i zakazuje se sastanak.

I to je ono što sam uvijek radio, ja sam trener Partizana i idem na sastanak. Jedina komunikacija koju imamo. Drugi sastanak je takođe bio na isti način, treći je bio poslije Fenerbahčea, gdje je predsjednik pozvao sve članove stručnog štaba zbog čega tim izgleda kako izgleda”.

Govorio je u jednom dahu…

“Objasnio sam mu razloge i rekao da treba da čuje mišljenje igrača. Nikad neću napadati igrače, sve što sam im rekao rekao sam im u lice. Ono što sam radio sa mojim igračima, to je između nas i njih i hoću da se zahvalim igračima iz svih generacija sa kojima sa sarađivao da mi pruže podršku u teškim trenucima za mene. Klub mora da funkcioniše da svi segmenti funkcionišu kao jedan.

To ovaj put nije bio slučaj. Imao sam ranije situacije sa predsednikom kluba gdje se nismo slagali, što je on u jednom trenutku rekao, ali smo sve radili za Partizan. Molio sam ga prije nekoliko godina kada su bili strašni napadi, da klub mora da reaguje, da se stane na put lažima. Nisam dobio podršku, to je velika greška. Prelazio sam preko mnogo stvari”.

Nije dosta stvari funkcionisalo.

“U Partizanu sam imao breme, gde moj rad nije bio samo na terenu. Da sam imao tu situaciju u drugim klubovima, mnogo ranije bih napustio. Nisam, jer je to moja najveća ljubav. Bilo je predivno. Sa druge strane, kada imate pritisak, još koji sam imao prije 35 godina kada sam prvi put sjeo na klupu Partizana, ali su mi sve te stvari na koje nisam mogao da utičem uticale na energiju i na ono što radim. Ovaj klub će da živi i bez Željka Obradovića i bez svih velikih imena koja su prošla kroz istoriju kluba. Znate koliko fantastičnih igrača i ljudi je prošlo tuda. Imao sam sreću da se nađem sa generacijom ‘92, koji su me i napravili.

Nažalost Željko Rebrača nije mogao da dođe, uvijek se sjetimo i Dragiše Šarića, koji nas je napustio. Uvijek ga se sjetimo. Sinđa je pokrenuo to da se uvijek nađemo i družimo. Ta generacija je ostavila najveći trag u Partizanu, ali ne smijemo da zaboravimo i ostale, koji su istorija ovog tima i siguran sam da će ponovo neki drugi ljudi ispisvati lijepu istoriju. Kao što smo i mi ispisivali. Navijači, vi ste snaga Partizana i nemojte da odustajete od toga, uvijek ću biti tu za vas.

Nadam se da ovo nije posljednji put da sam u Partizanu. Kako i kada, ne mogu da kažem i ne želim. U nekim drugim okolnostima… U nekim boljim vremenima, da li će doći i kako će doći, nadamo se. Hvala svim ljudima sa kojima sam sarađivao, svim sponzorima, igračima, ljudima iz Upravnog odbora koji su podnijeli ostavke. Molim ih da to ne rade i da razmisle. Na kraju, čovjek ima čast i obraz. Uvijek sam bio direktan u uvijek sam se obraćao i nadam se da će ovo obraćanje uticati na to da sve uradite da Partizan bude onakav kakav je bio, kakvim ste ga uvijek napravili. Hvala vam još jednom svima”, zaključio je Željko Obradović.