Miralem Halilović: Majk Džejms dobio otkaz jer je zaspao tokom video analize, T.J. Ford jednu scenu nikad nije zaboravio
Miralem Halilović kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine, te košarkaš Galatasaraja govorio je o mnogim temama.
Miralem Halilović je igrač koji sve u karijeri postigao radom. Ima ljudi koje možete procijeniti na prvu, a čini se da je on upravo jedan od onih koji ne žive iza maske. Kada smo dogovarali intervju sve je stalo u dvije proste rečenice. Može li? Uslijedio je ekspresan odgovor: “Može.”
Nalazimo se i kad je vidio da smo ranije od zakazanog došli, a on je išao na ručak, nije imao obavezu, a mnogo ranije je nešto kako nam reče čalabrcnuo da ne čekamo. Širok osmjeh i iskreni odgovori bez uvijanja, onakvi kakav je i košarkaš. Uvijek daje sve od sebe, pa šta bude.
Dotakli smo se tema o Zagrebu gdje mu je jedno vreme saigrač bio između ostalih Majk Džejms, kao i Dario Šarić, Mario Hezonja, te Krunoslav Simon. Od klubova u kojima je igrao, pa sve do reprezentacije Bosne i Hercegovine, čiji je kapiten i o kojoj priča sa posebnim emocijama.
Krenuli smo od novog angažmana. Od je ovog ljeta potpisao za Galatasaraj, čije sportsko društvo je jedno od najvećih u Turskoj i koga prati armija navijača. Trener mu je crnogorski stručnjak Zvezdan Mitrović.
“Ovo je najveći klub u mojoj karijeri za koji igram, kao i najveći transfer. Niti jedan klub do sad ni približno nije imao takvo ime, iako sam igao u klubovima koji su igrali na visokom nivou. Jedan od njih je Zagreb koji je bio u Evroligi, Metropolitans sa kojim sam igrao Evrokup, gdje smo došli do četvrtfinala. To je možda i bolje nego Galatasaraj proteklih par godina, ali imenom ni blizu da se može porediti”, rekao je na početku razgovora za poral Basketball Sphere Miralem Halilović.
Galatasaraj je jedno od najvećih sportskih društava u Turskoj, a znamo sa kakvim se žarom sport prati u toj zemlji.
“Tu su velika očekivanja svake godine. Njih ne zanima da li je naš budžet deset puta manji od Fenerbahčea. Oni žele da se ide na titulu kao u fudbalu. Sad su osvojili titulu i oni smatraju da treba osvojiti trofej i u odbojci, košarci, stonom tenisu, jednostavno svi koji imaju grb Galatasaraja na dresu. To je u neku ruku dobro i loše. Dobro što te tjera da moraš uvijek davati sve od sebe moraš biti najbolje verzija sebe. Tada se vidi ono čuveno, ili jesi, ili nisi.”
Crnogorski trener Zvezdan Mitrović je preuzeo Galatasaraj i zanimalo nam je šta očekuje od Halilovića?
“On je mene doveo gledajući me i igrajući protiv mene dosta puta u Francuskoj. Zna šta ja mogu donijeti ekipi: Iskustvo, balans unutrašnje i vanjske igre, a možemo reći i neke stvari između trčanja i pozicionih napada gdje ja imam iskustvo tih kratkih otvaranja iz pick’n’roll igre. Mogu da donesem mirnoću i dimenziju, osim tog atleticizma i na postavljene napade.”
Boriša Simanić: Moguće je da opet zaigram
U Istanbulu je i kapiten fudbalske reprezentacije BiH Edin Džeko, koji igra za Fenerbahče.
“Nismo se još uvijek čuli. On je u rivalskom klubu i vidim da stalno ‘ratuju’ navijači. Nisam prije imao utisak da je to toliki rivalitet, ali vidim sad kad sam došao da se svaki korak prati. Vjerujem da navijačima ne bi bilo drago da postavim neku sliku s njim.”
Miralem Halilović je do svega u svojoj karijeri stigao pre svega svojim napornim radom i zalaganjem.
“Ja sam imao oznaku talenta već sa 15-16 godina, gdje su me kovali u zvezde, a onda u roku od godinu dana su me već bili otpisali. Ja sam morao svoj put graditi postepeno. Napornim radom i možemo reći dužim putem sam došao do ove situacije gdje sam sada. Kapiten sam reprezentacije već pet-šest godina. Sve je to došlo malo kasnije nego što dolazi u drugim karijerama.”
Košarkaš Galatasaraja na svakoj utakmici, ali i na treningu daje svoj maksimum. Puno je tu kontakata, udaraca, trčanja… Pitanje je i koliko tijelo sa tim načinom igre može da izdrži?
“Za te stvari je zaslužan moj nekadašnji trener Danijel Jusup. S njim sam bio četiri godine i ubacio mi je taj mindset, da se sve radi tako. Skoro smo u reprezentaciji imali neki trening oporavka i ja odmah idem i zakucavam. Jusuf Nurkić mi govori ‘Miki, zašto?’
Tako ti je kad ti Jusup ispere mozak ne znaš drugačije. To može ostaviti traga, ali iskreno ja se bolje osjećam kad tako radim, a ne nešto na pola.”
Toni Kukoč o Jokiću: Mislim da su Dino, Divac, Dražen i Sabonis napravili stvari koje on još nije
Halilović je u tuzlanskoj Slobodi počeo karijeru. Posle je kao mlad igrač otišao u Zagreb, koji je bio najbolji klub u Hrvatskoj. Bili su šampioni, igrali Evroligu. Talentovani Dario Šarić i Mario Hezonja su bili tu, kao i iskusniji Krunoslav Simon.
“To je bio jedan fini kvartovski klub, rekli bi u Zagrebu, gdje su uvek igrali mladi igrači i zagrebačka djeca, koji nisu u tom trenutku mogli igrati u Ciboni ili Zadru, jer su oni skupo plaćali svoje košarkaše.
Bila je to jedna ekipica koja je taman kad sam ja došao dovela još pet, šest talenata: Marija Hezonju, Darija Šarića, Tonija Prostrana, koji je bio strašan mladi igrač, a u isto vrijeme su doveli i Damira Mulaomerovića. Krunoslav Simon i Luka Žorić su već bili tamo, kao i Mario Kasun, koga su u to vrijeme kad su doveli bio šok. To je bio najveći transfer ikad u Hrvatskoj. Onda Sean May koji je došao iz Fenerbahcea, Joshua Heytvelt, T.J Ford na mjesec dana.”
Za neke je nepoznat podatak da je Majk Džejms svoj prvi ugovor u Evropi imao upravo u Zagrebu igrajući zajedno sa Halilovićem.
Razlog zbog kojeg je James “otjeran” iz Zagreba je više nego zanimljiv.
“Jeste, Majk Džejms je bio sa mnom. Ima jedna smiješna anegdota. To mu je bila prva sezona u Evropi. Trener je bio Danijel Jusup. On je poslije jedno dva mjeseca boravka tu ostao šokiran raznoraznim treninzima i načinom igranja u Evropi. Da li zbog komunikacije sa svojima u Americi, video igrica ili izlaska… Ali je dva-tri puta zaspao tokom video analize koju smo gledali što je za Jusupa bila velika uvreda.
Zbog toga što je zaspao tokom video analize nekoliko puta, dobio je otkaz. Jedan Majk Džejms koji je dobio otkaz u Zagrebu, nakon par godina je bio u Panatinaikosu, a poslije i u NBA… Napravio je na kraju jednu od najboljih karijera u Evropi, ali start mu je bio baš težak”, rekao nam je Miralem Halilović.
Zagreb je u sezoni 2011/2012 nastupao u Evroligi. Baš u to vrijeme, dešavao se lockout u NBA. Samim time, mnogi igrači su taj period iskoristili da igraju u Evropi.
“To je bilo ludilo kakva su imena tu bila. Napravili smo jedan korak previše gdje klub nije mogao ni finansijski ni infrastruktuom da to isprati. Čak je jednom za vrijeme lockouta u NBA ligi bilo govora da će Derik Rouz doći u Zagreb. Tada je bio MVP u NBA ligi. Mi smo se zezali da će doći u Trnsko i sjediti na onoj drvenoj klupi s nama i tuširati se s nama sedmoricom, što je T.J Ford stvarno i radio.”
(VIDEO) Emocije: Basketaši, košarkaši i Đoković
Ima i anegdota sa Fordom, koji je u Zagreb došao poslije osam godina igranja za Milvoki, Toronto i Indijanu u NBA ligi. Tada su igrali meč ABA lige u Kragujevcu protiv Radničkog.
“To je i Kruno Simon pričao, kad su išli u Kragujevac i kako stajemo ispred hotela staje automobil Yugo kad i mi. Na zadnjem sjedištu pečeno prase koje su donijeli na svadbu. Ovaj izlazi i prvo što vidi iz Yuga je pečeno prase. Svašta je prošao, ali mislim da tu scenu nije nikad zaboravio.”
Halilović je u tri navrata nosio dres Zagreba. Igrao je i u Litvaniji za Dzukiju, te Krku i Šibenik u Hrvatskoj sa kojim je osvojio titulu u drugoj ligi i bio MVP, prije nego što je otišao u Francusku i to u Drugu ligu u ekipu Orleansa. Za Francusku ligu važi da je izuzetno fizički zahtijevna, a tek drugi rang takmičenja:
“Druga liga je još luđa od prve, mislim atletski. Tamo je manje košarkaškog znanja, a još više atletike, ali su malo niži igrači. Onako, baš čisto se igra, na neku trku na run and gun, nema tu previše taktike. Tamo sam bio dvije godine i tu smo uspjeli da osvojimo prvenstvo i uđemo u Prvu ligu, što je bila super stepenica. Sama ta stvar da sam ja do 26. godine bio najbolji igrač te Hrvatske lige, najbolji defanzivac, stranac i centar, te šampion sa Šibenkom… I odem u Drugu ligu Francuske.
To govorim ovim mlađima, ne ide ništa preko noći. Sad se neko čudi što iz Lige BiH sa prosjekom od 10 poena ne može da nađe klub. Čisto sam htio da se otvori neko novo tržište, jer sam vidio da me iz Hrvatske neće da uzme neko ozbiljniji i eto poklopilo se super.
I to je dosta kasno, ja sam sa 27 godina odigrao prvu godinu Druge lige, sa 28 drugu godinu i tek sa 29 godina sam odigrao prvu godinu Lige Francuske i odmah bio najbolji strijelac lige što je malo apsurdno. Francuska mi je stvarno dosta pomogla i ja sam se fino osjećao tamo i prilagodio, naučio jezik i potrudio se da i ja vratim njima pošto su mi dali šansu. Tako sam ja to vidio.”
Povratak Nemanje Gordića
Miralem Halilović je kapiten reprezentacije BiH, koja konstantno na velikim takmičenjima uzme neki skalp velikom timu, ali nema iskoraka u smislu nekog ozbiljnijeg rezultata. U Poljskoj su izgubili u finalu pretkvalifikacionog turnira za Olimpijske igre. Tu su imena kao što su Džanan Musa i Jusuf Nurkić, sada su tu Luka Garza, Amar Alibegović…
“Ja sam mislio da smo ovo u Poljskoj osvojili da bi bio taj klik. Vidim da se cijela nacija bila ‘zapalila’ za to finale, ali je tužno da se toliko zavisi o tom rezultatu. Da smo mi to osvojili možda bi privukli još više pažnje javnosti, sponzora… Sad se sve to ugasilo i neće niko nas spomenuti do februara, kada počnu kvalifikacije za Evropsko prvenstvo.
Mi smo pokušali sa onim presom nešto napraviti da se to probudi da ima neka nada, ali to je težak proces težak sistem. Mi smo baš govorili za te pripremne utakmice. Okej ako nam država ne pomaže, ali kao Savez kako ne možeš organizovati prijateljsku utakmicu, kao Slovenija što dovede i odigra nekoliko pripremnih utakmica gdje ljudi dođu da vide Dončića i plate kartu. Taj dio mi nije jasan, da Savez kao firma ne može da to uradi.
Oni imaju svoja objašnjenja… Pošto se družim s Musom i Nurkićem, na dnevnoj bazi njima gdje god korak naprave priđe 50 ljudi da se slika. Znači to treba iskoristiti. Nemoguće da se ne stave neki plakati u maju da će pripreme biti u julu i da ne može da se napuni ‘Skenderija’ dva puta i da se zaradi. To je moja ideja, sad da li je to moguće? Ja mislim da jeste.”
Luka Garza je dobro uklopio sa reprezentacijom. Prvi put je zaigrao na pretkvalifikacionom turniru za Olimpijske igre.
“Jeste stvarno, pravi je ratnik. Ima taj karakter. On uopšte nije nametljiv, nije neko ko kvari atmosferu, ko traži nešto i stvarno se dobro uklopio. Baš smo svi to komentarisali, kao da je tu bio sve vrijeme. Nije tražio nikakve akcije da se crtaju za njega. Stvarno sve pohvale za njega.”