Aleksandar Đorđević: Održiv sistem – to je ključ! Nagraditi i „male” klubove, trenere koji rade za male pare na izgrađivanju mladog igrača

Aleksandar Đorđević zalaže se za pravedniju košarku.

Akcija za spas košarke, koju je pokrenuo Evropski košarkaški forum sa više od 600 članova (treneri, bivši igrači, vlasnici klubova, funkcioneri, novinari…), nije usmjerena isključivo na borbu protiv novih propisa u SAD (NIL ugovori), već na popravljanje ukupne slike košarke u svijetu.

Na to ukazuje i jedan od vođa ovog Foruma, Aleksandar Đorđević, osvajač medalja na najvećim takmičenjima i kao igrač i kao trener.

“Održiv sistem – to je ključ! Nagraditi i „male” klubove, trenere koji rade za male pare na izgrađivanju mladog igrača. Ti ljudi decenijama rade za smiješan novac, na rubu su egzistencije, pa samim tim i entuzijazma. Mora da se pronađe rješenje da se dio velikih profita u SAD vraća u bazu, po zakonskim propisima FIBA i NCAA”, kaže Đorđević za Sport klub.

Evropski forum je kao jednu od najvećih prijetnji evropskoj košarci doživeo propis NIL (Name, Image and Likeness), koji je igračima u NCAA dao mogućnost da naplaćuju svoj imidž kroz unosne profesionalne ugovore (po nekad i milionske). Trenutno ne postoji zakonska mogućnost da dio tog novca završi u kasi onih koji su stvarali te igrače i ulagali u njih.

“Želim da naglasim da sam ja apsolutno za odlazak na studije (u SAD) ali pod određenim uslovima, pod kojima će svako da dobije ono što mu pripada. Suština je da FIBA konačno, naglašavam – konačno; mora do vodi računa o svojoj produkciji. O poljima iz kojih od sjemena mora da nikne pšenica, pa tek onda hljeb – koji onda mora da nađe put do kupca: NCAA, NBA, profesionalna košarka.

Sada NBA vraća preko „buyout-a” velikim klubovima koji imaju ugovore sa igračima, dok se NCAA „sakrila” iza NIL-a. Pa ko je zaslužan što igrači imaju „Name, Image i Likeness”, što su dobili takav komercijalni potencijal?!

Đorđević dalje kaže da će se veliki klubovi uvijek snaći, ali da su „mali” srž i srce održivosti i da je “tu prevelika suša i nezadovoljstvo”:

“Prekinuće se niz za koju godinu ako se ne nađe način da se nešto vrati u bazu. Jedna od suštinskih stvari je da se znaju pravila i da ona važe za sve, da se uspostavi pravni okvir i novčane naknade i za „male klubove”, za igrače do 18 godina, za sve što se tiče transfera igrača u mlađim uzrastima. Naši juniorski treneri su istorijski „underpaid” i „undervalued” (malo plaćeni i potcijenjeni).

Njih sistem mora da nagradi u cijeloj priči, jer oni su praktično ti „high school” (srednjoškolski) treneri kakvi su u američkom sistemu itekako dobro plaćeni i nagrađeni, a pritom rade u fantastičnim uslovima. Red je da i naši mladi treneri dobiju takav status kroz sistem, koji mora da postavi FIBA, jer su svojim radom to i zaslužili”.

Naglašava da ovo nije isključivo borba za srpsku, regionalnu ili evropsku košarku, već za košarku generalno:

“Normalno, meni su najvažniji naši treneri, naš sistem, ali smatram da su generalno, svuda u svijetu, treneri mlađih kategorija nedovoljno plaćeni. Treba uspostaviti fer sistem u kojem će se adekvatno vrednovati njihov rad i da se na taj način utiče na sistem formiranja trenera koji bi radili sa mladima, na njihovo usavršavanje…”

Kad je u on u pitanju, ova inicijativa nije nešto novo. Ovu temu otvorio je dok je bio selektor reprezentacije Srbije…

“Dio prihoda koji se sliva u američki sistem, mora da se vrati u cijelu vanameričku platformu stvaranja igrača. O tome sam još prije deset godina razgovarao u Ženevi sa tadašnjim generalnim sekretarom FIBA Patrikom Baumanom. Tražio sam od njega da FIBA to stavi na svoj dnevni red i uspostavi novi, pravedniji košarkaški poredak”.