Žarko Milaković

foto: FIBA

Nova analiza koju za košarka24.ba piše Žarko Milaković.

košarka

Danas mladi igrači previše gledaju gdje je neko stigao, a premalo kako je tamo došao.

Porede minute, poene, stipendije, klubove, novac, objave i uloge u timu. Gledaju ko je starter, ko igra viši rang, ko je dobio poziv, ko ima boljeg menadžera ili veću pažnju. I onda, umjesto razvoja, ulaze u frustraciju.

A poređenje je često najbrži način da igrač izgubi sebe.

Jer svaki igrač ima drugačiji put, drugačije vrijeme sazrijevanja, drugačije okolnosti i drugačiju ulogu. Neko je fizički dominantan sa 15 godina, neko tek sa 19. Neko rano dobije prostor, neko mora godinama da ga zaslužuje. Košarka nije trka ko će prije izgledati uspješno — nego ko će najduže trajati.

Zato mlad igrač ne treba da se poredi. Treba da ima uzore.

Ne da kopira nečiji život, nego da razumije proces koji stoji iza uspjeha.

Ne pitaj:
„Kako je on stigao tamo prije mene?“

Pitaj:
„Da li sam spreman da radim ono što je potrebno?“

Ne gledaj samo rezultat. Gledaj:
• koliko neko radi kada ga niko ne vidi,
• koliko discipline ima,
• koliko treninga odradi umoran,
• koliko puta prihvati kritiku,
• koliko je spreman da sluša,
• koliko žrtvuje da bi napredovao,
• kako reaguje kada ne igra,
• kako se ponaša kada stvari ne idu u njegovu korist.

Veliki igrači nisu postali veliki samo zbog talenta. Već zbog odnosa prema radu, korekciji, odgovornosti i kontinuitetu.

Uzori treba da inspirišu, a ne da stvaraju kompleks.

Onog trenutka kada mlad igrač prestane da broji tuđe korake i počne da gradi svoje — tada će se desiti razvoj.

Pročitajte i prethodne analize:

točak

About The Author