Jedinstven podvig: Zoran Mikeš titule osvajao sa suprugom i ćerkom

Jedinstven podvig u svijetu košarke.

Sezonu u Rumuniji Zoran Mikeš završio je osvajanjem duple krune koju u klubu niko nije očekivao. Zbog smanjenja budžeta i velikih promjena igračkog kadra uprava njegovog Sepsija nije imala prevelike ambicije, ali je trener iz Banjaluke priredio veliko iznenađenje osvojivši dva trofeja.

Iako se ekipa kasno okupila i nije imala dovoljno vremena da se uigra, rasla je iz utakmicu u utakmicu, da bi na kraju sezonu okončala sa novim trofejima u vitrinama. Iskustvo Mikeša, koji iza sebe ima dosta trofeja, pokazalo se kao presudno da ekipa iz Sfantu Georga (Sveti Đorđe) dođe do dva pehara. Kako je izgledala sezona iz njegove perspektive, opisao je u intervjuu “Glasu Srpske”.

Po čemu se ova sezona razlikovala od prethodnih?

“Po mnogo čemu. Prvo, došlo je do nekih pomjeranja unutar kluba i malo boljeg finansiranja drugih sekcija kluba, što nam je smanjilo sredstva. Grad je bio domaćin Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu i dvorana u kojoj smo trenirali pretvorena je u klizalište pa smo prešli u staru dvoranu. Puno novca je usmjereno na organizaciju SP, tako da je izazvalo dosta turbulencija od početka sezone. Dosta kasno smo se skupili i nismo znali koliki će biti budžet kluba.

Sa nekim igračicama kasno su potpisani ugovori o saradnji i dosta kasno smo ušli u pripremni period, da bismo samo nakon mjesec dana počeli da igramo Evrokup, a rumunsko prvenstvo počelo je sedam dana kasnije. Manja očekivanja su nas rasteretila i niko nije očekivao ni tražio neke rezultate.

Imali smo svega četiri stranca i iz neke uloge autsajdera, jer niko nije očekivao od nas nešto posebno, to nam je dalo prostora da se uigramo i kasnije dostignemo formu koju smo priželjkivali. Cilj je bio da budemo među prvih četiri-pet ekipa u prvenstvu mada je na kraju ispalo više nego dobro”, rekao je Mikeš.

Finalnu seriju započeli ste porazom u gostima, gdje ste slavili u drugom meču pa ste dobili treći pred svojim navijačima, zatim izgubili kod kuće i onda slavili u majstorici.

“Finale plej-ofa bilo je veoma interesantno i uzbudljivo. U četvrtom minutu prve utakmice ostali smo bez kapitena koja je imao rupturu tetive stopala i nije igrao do kraja serije. Tu utakmicu bili smo još umorni od izrazito teškog polufinala koje je fizički baš bilo zahtjevno za nas jer nismo imali neku značajnu rotaciju uz osiromašen roster. Serija je igrana dan za danom.

Prve dvije utakmice na terenu bolje plasirane ekipe pa onda dani odmora i dvije utakmice kod slabije plasirane ekipe. Ne znam da li je Targovište poslije prve utakmice računalo da je napravilo veliki dio posla jer je tako djelovalo. Mi smo se stisnuli zbog nedostatka kapitena i tu drugu utakmicu idući dan odigrali fenomenalno, na poluvremenu vodili sa 30 poena razlike i napravili brejk.

Mislim da su nas malo potcijenili s obzirom na pobjedu u prvom meču, što smo maksimalno dobro iskoristili. Treća utakmica bila je na našem terenu i odigrali smo je na krilima druge. Nosila nas je energija i izborili smo ubjedljivu pobjedu i poveli sa 2:1″.

Kakve su Vam šanse davane pred majstoricu u gostima?

“Otišli smo na petu utakmicu pred koju su nas svi otpisali, a to su radili i po nekoliko puta tokom sezone. Čak i ta peta utakmica u nekom momentu prvog poluvremena nije išla onako kako smo očekivali. Gubili smo sa 14 poena i vidjelo se da se nismo oporavili od poraza u četvrtom meču. Onda je nešto kliknulo. Iz minuta u minut smo počeli da skidamo prednost i već na poluvremenu bio je egal.

Drugo poluvrijeme odigrali smo odlično u odbrani i sva neka mala prilagođavanja za petu utakmicu smo ispoštovali. Bilo je veliko iznenađenje što smo osvojili titulu na gostujućem terenu jer su oni ipak bili prvi na tabeli pa je trebalo dva puta napraviti brejk i dobiti petu utakmicu u gostima, što nije mala stvar”.

Osim šampionata Sepsi je ove sezone osvojio i Kup Rumunije.

“Nismo bili favoriti. Znali smo da će nas oni malo potcijeniti jer imaju malo neiskusniji stručni štab i da će biti opušteniji jer su nas dobili dva puta pa smo mi iskoristili taj neki momenat. Naši treneri koji rade u Rumuniji rekli su mi da sam ih izvarao na Kupu, ha-ha-ha”.

U Evrokupu je ekipa imala učinak 1-5 u grupi sa Crvenom zvezdom, Proteasom i Euskoternom iz San Sebastijana.

“Rezultat u Evrokupu bio je sasvim očekivan. Klub je pristao da igra to takmičenje zbog ranijih sezona i prethodne, kada smo igrali u Evroligi, iako smo bili svjesni da nemamo dovoljno kvalitetan tim i nismo imali posebnih ambicija. Imali smo jednu pobjedu, a u Beogradu smo izgubili od Zvezde nakon dva produžetka, dok smo u Grčkoj izgubili utakmicu prvog kola nakon produžetka, a to je bilo praktično mjesec dana nakon što smo se skupili 5. septembra.

Nismo se obrukali, odigrali smo dobro i uz malo sreće mogli smo do tri pobjede sa kojima smo mogli proći dalje. Ipak, za nas je u tom trenutku bilo bolje što smo ispali pa da se možemo fokusirati samo na prvenstvo Rumunije.

Nismo imali širinu ekipe i veći broj igračica koje mogu da prate dva paralelna takmičenja. To ispadanje nam je pomoglo. Sezonu smo završili sa devet igračica, praktično sa osam jer jedna djevojka nije igrala. Sve četiri koje su bile u ekipi, sem startne petorke, su godište moje kćerke Lane i one završavaju srednju školu. Njima je to bilo prvo ozbiljno iskustvo igranja seniorske košarke”.

Trener je ćerki Lani koja ima 19 godina. Koliko je ona napredovala ove sezone?

“Mislim da je dosta napredovala. Na početku bila je treći plejmejker i kada se naš prvi plej povrijedio tokom FIBA prozora u februaru, ona je dobila ulogu bekap igrača i prosječno je bilježila nekih 15 minuta u igri čak i u plej-ofu. Jako nam je pomogla u skraćenoj rotaciji i bilo je bitno da imam igračicu koja može da uđe u igru i da nema izgubljenih lopti te da može pogoditi neku trojku. Bilo je bitno u tim momentima, kada ubacim dvije igračice od 18 godina, da rezultat ne “pada” i da se igračice iz startne petorke mogu odmoriti kada provedu dovoljno vremena na terenu, a da je rezultat u egalu.

U petoj utakmici finala Lana je ušla u igru kada smo bili u minusu i jedna njena trojka pokrenula je naš povratak. Sa minus 11 trojkom je smanjila na minus osam i oduzela loptu, nakon čega je Amerikanka postigla koš uz dodatno slobodno bacanje pa smo za 30 sekundi iz minus 11 stigli na minus pet, a do poluvremena došli do egala. Mislim da je odigrala dosta dobro za njene godine”.

Možete li razdvojiti ulogu tate od uloge trenera?

“Moram, mada nije lako, ha-ha-ha”.

Nekada ste bili trener i supruzi Dragoslavi?

“Sa obje imam osvojene titule i kupove, što je posebna stvar za mene i veliki raritet. Veoma sam ponosan na tu činjenicu”.

Kakvi su Vaši planovi za naredni period?

“Istekao mi je ugovor i vidjećemo šta ću i gdje ću u nekom narednom bližem periodu. Sve je još svježe, sezona je tek završena i sve zavisi od ponuda. Neću da govorim ništa, menadžer dobija ponude pa ćemo vidjeti”.