Žarko Milaković: Razvoj sportiste ne zavisi od komentara publike ili hype-a na društvenim mrežama

Nova analiza koju za košarka24.ba piše Žarko Milaković.

Ovaj put o temi razvoja mladih igrača koji u mnogim slučajevima preran budu proglašeni za velike talente, a na kraju ne ostave ozbiljniji trag u seniorskoj košarci. Mnogo je faktora koji utiču na to.

U evropskoj košarci volimo brze zaključke. Prebrze.

Sa 17 ili 18 godina igrač postaje tema.
Sa 19 – presuda je često već izrečena.

„Nije to to.“
„Kasni.“
„Nema taj nivo.“

I tada počinje tiho odustajanje. Ne od talenta – nego od vremena.

Problem nije u mladim igračima. Problem je u našem uvjerenju da razvoj mora biti završen prije nego što je uopšte počeo.

Izgubljena generacija „vunderkindova“

Ako se danas osvrnemo unazad, jedno pitanje se nameće samo od sebe:

Koliko je igrača bilo najavljeno kao budućnost – a nestalo prije nego što su stvarno sazreli?
I obrnuto: koliko je onih koji sa 18 nisu bili “ništa posebno”, a sa 24–27 postali ozbiljni igrači – ali bez sistema koji ih je čekao?

Nažalost, ove druge pamtimo mnogo rjeđe. Ne zato što ih nije bilo, nego zato što im nismo dali vrijeme.

Razvoj nije mišljenje – razvoj je biologija

Razvoj sportiste ne zavisi od utiska trenera, komentara publike ili hype-a na društvenim mrežama.

Razvoj ima svoju biologiju.

Faze su jasne:

• hormonski start: 9–12 godina
• rana polna faza: 11–14 godina
• funkcionalna polna zrelost: 14–17 godina
• mentalna i neurološka zrelost (muškarci): 22–25 godina

Upravo u toj posljednjoj fazi nastaje ono što pravi razliku u vrhunskoj košarci:
samokontrola.

Kontrola tijela.
Kontrola emocija.
Kontrola tempa.
Kontrola odluka.

A mi igrače procjenjujemo – i otpisujemo – prije nego što su uopšte sposobni da pokažu ono najvažnije.

Mit o mladom i „iskusnom“ igraču

Često čujemo rečenicu: “Iskusniji igrač igra bolju odbranu”.

To nije potpuno tačno.

Mladi igrač često jeste:

• agresivan
• fizički snažan
• energetski dominantan

Ali još uvijek:

• ne čita prostor optimalno
• ne upravlja energijom
• kasni u rotacijama
• ne koristi tijelo racionalno

To nije mana. To je faza.

Isto važi i za napad.

Automatizam, anticipacija, percepcija prostora i vremena – to nisu vještine koje se „imaju“ sa 18 godina. To su vještine koje sazrijevaju.

Guranje u seniore – razvoj ili marketing?

Poseban problem nastaje kada se mladi igrač prerano gurne u seniorsku košarku.

Ne zato što je spreman. Nego zato što dobro izgleda u najavi.

„Najmlađi debitant.“
„Igrač budućnosti.“
„Projekat kluba.“

U praksi, često se dešava suprotno:

• igrač dobije minute bez uloge
• greške se ne tolerišu
• samopouzdanje se troši
• razvoj staje

To nije razvoj. To je marketing sa kratkim rokom trajanja. Najčešće ne služi igraču. Služi slici. Paradoks koji ignorišemo. Pogledajmo realnost vrhunske košarke danas.

Najbolji ugovori u Evropi ne potpisuju se sa 19 godinaPotpisuju se sa 28, 30, 32….

Najveću vrijednost donose:

• stabilni
• zreli
• taktički pismeni igrači

Evroliga je danas jedna od najstarijih elitnih liga na svijetu. To nije slučajno. Ako znamo da vrhunska košarka pripada zrelim igračima – zašto se ponašamo kao da je igrač sa 18 godina već gotova priča?Ne gubimo igrače jer nemaju kvalitet. Gubimo ih jer nemaju vremena. Roditelji se boje da je dijete zakasnilo. Treneri traže instant rješenja. Uprave žele brze rezultate.

Ali razvoj ne reaguje na pritisak. Razvoj reaguje na kontinuitet, povjerenje i vrijeme.

-Vrijeme nije luksuz u sportu.
-Vrijeme je osnovni uslov.

Zaključak:

Ako sa 18 godina mislimo da znamo ko je igrač – onda zapravo priznajemo da ne vjerujemo u razvoj, a košarka bez razvoja nema budućnost. Problem nije što igrač ima 18 godina. Problem je što mislimo da je gotov.

Pročitajte i prethodne analize: