Vanja Marinković o Dušku Vujoševiću, Aleksandru Džikiću i Dušku Ivanoviću

Vanja Marinković bio je gost podkasta “X&O’s CHAT” gde se prisjetio saradnje sa bivšim trenerima.

Prvu šansu u seniorskoj konkurenciji bek šuter je dobio kod Duška Vujoševića u Partizanu. Bio je kapiten tima sa samo 17 godina.

Prisjetio se pravila koja su važila kod najtrofejnijeg trenera Partizana.

“Ne smiješ da kasniš, moraš da budeš prvi, moraš da ostaneš uvijek poslije treninga, moraš da znaš sve akcije, moraš da znaš akcije protivnika, u našem slučaju Crvene zvezde. Stvarno. Imali smo skautinge na A4 papiru i onda pred sastanak učiš akcije. Poslije te Dule ispita. Uvijek je frka, iako znaš. Morao si da znaš i sve igrače – koje su im karakteristike, koje su im prednosti i mane…

Tada mi je to bilo suludo, ali zapravo je baš korisno. Igramo protiv Crvene zvezde i uđe Čarls Dženkins i ti znaš gdje će, znaš koja mu je vrlina, a koja mana. Znaš ti i bez toga, ali stvarno smo učili, kao da idemo na ispit. Te godine smo i igrali sa crveno-bijelima stvarno mnogo puta. To su bile stvari koje nisi smeo da kiksaš, nema šanse.

Uvijek sam kod njega bio slobodan da šutnem, nikad mi nije branio. Kada sam u finalu prvi put ušao i on mi je rekao da šutnem kada sam sam. Šutnuo sam i nisam je dao, ali sam šutnuo. Uvijek sam imao njegovu dozvolu”, rekao je Marinković.

Vanja Marinković: Dobra atmosfera se pravi pobjedama

U Partizanu je kasnije radio sa Aleksandrom Džikićem.

“Super. Ozbiljan trener. Bio sam mlad i imao 19 godina, pa mi je žao što nisam bio kod njega kada sam bio stariji. Igrao sam ja dosta kod njega, vjerovao mi je i nikada tu njegovu filozofiju nisam mogao do kraja da ispratim Koliko sam bio neiskusan. Čujemo se mi često i sve, dobar je Džile”.

Zahtjevno je bilo u Baskoniji kod Duška Ivanovića.

“Kada sam dobio tu ponudu, razmišljao sam da li da se vratim u Partizan. To je bilo 2021. godine. I tada nismo iskomunicirali kako treba, nisam ništa čekao i čuo sam se sa Duškom i potvrdio da dolazim u Baskoniju na dvije godine plus opcija kluba za još jednu godinu.

Nije mi bilo svejedno sa Duškom. Imao sam ja stroge trenere, ali čuješ priče kako je Luis Skola povraćao na treninzima. Došao sam u Baskoniju sa viškom kilograma, iako sam stvarno radio preko ljeta. Bio sam baš… Jedno 107, 108kg što je baš mnogo jer sam inače oko 100kg težak.

I dolazi Duško sa kačketom u trening centar, a meni već ide znoj niz leđa. Ja njemu kažem dobar dan, a on meni ‘imaš dvije nedelje da smršaš’. Morao sam da se spustim na 98kg. I gledam šta ću sad da radim… Smršao sam na 95kg za deset dana. Treninzi teški, surovi, trening centar je u šumi i mi svaki dan počnemo trčanjem. Kondicioni trener drži ritam od oko 80 odsto, a na kraju su dvojica na bicikli. I ja na pola…

Ma idem kući, ne zanimaju me ni pare ništa. Nisu ni bile neke pare, a ne mogu stvarno. Pola sata trčanje, pa teretana, trening 5 na 0, pa šuterski pa popodne 5 na 5. Baskonija ima tog nutricionistu pa sam dobijao svoj program, a nije mi se ni jelo.

Treći dan, imamo doručak prije treninga, a ja na to nisam naivkao jer obično samo kafu popijem. Prilazi mi Duško i kaže: ‘Šta je Vanja? Pa tek smo počeli…’ Rekoh majko moja, a njemu osmjeh onaj njegov… Takav je njegov metod, a mi smo poslije toga stvarno bili spremni kao zvijeri”, objasnio je Marinković.

Uopšte u karijeri je promijenio dosta trenera.

“Za šest godina sam promijenio sedam trenera, a Dijamantidis u cijeloj karijeri tri. Ne poredim sebe i Dijamantidisa, samo dvije situacije. Baš je mnogo. Ja sam došao na samom kraju Duletove ere i već se vidio kraj. Razni tipovi trenera su bili, svako ima svoju filozofiju i ti moraš to da slijediš.

Igrači su se mijenjali, a ostali Andrić, ja i još par njih. I uvijek osam novih igrača i novi trener. I Božić, Čanak, Džile, Muta, Trinkijeri… Teško je bilo. I predsjednik se promijenio, to sam isto zaboravio jer je bio Danilović, Peković, Mića Berić pa je došao Ostoja.

Teško je, nije bilo para niti je bilo sigurno ulagati u klub u kom ne znaš šta će biti sutra. Navijača je bilo, ali ne kao sada. Sjećam se transparenta “Sa vama i u beton ligu” i tada je Pera Božić ja mislim bio trener, to je bilo poslije Duleta”.