Predrag Krunić: U Rusiju me privuklo zanimljivo tržiste

Rastanak Avtodora i ruske legende Jevgenija Pašutina otvorio je vrata srpskom treneru Predragu Kruniću da dođe u Saratov.

Iskusni stručnjak rodom iz Foče bio je pomalo zatečen ponudom, ali nije mnogo razmišljao pa je klupu Telekom Bona zamijenio Avtodorovom. U intervju za “Glas Srpske” naglasio je da su pozitivna prva iskustva u Rusiji, jer je riječ o klubu sa bogatom istorijom dok je skoro milionski grad posebna priča, a i u njemu se vidi raskoš ruske kulture.

Stigao sam prije mjesec i dosta sam zadovoljan za početak. Sve je išlo brzo, uprava je promijenila trenera Pašutina pa sam stigao umjesto njega kada je tim imao skor 2-5, a nakon dolaska imamo 2-2, iako smo igrali sa klubovima mnogo jačim od nas Lokomotiv Kubanj, Nižnji Novgorod, Zenit i Uniks”, izjavio je Krunić.

Angažman u Rusiji Kruniću je prvi u toj državi, jer je pored Njemačke jednu sezonu proveo u Poljskoj. Imao je spreman odgovor na pitanje šta ga je privuklo u izboru nove sredine.

“Iskreno, privuklo me zanimljivo tržište. Dosta godina sam bio u Njemačkoj i ponuda je stigla pomalo iznenada i dopala mi se. Liga je vrlo interesantna, donosi mi novo iskustvo i malo je drugačije u odnosu na ono što sam radio. Liga je jaka, ali mi nedostaju evropske utakmice, koje je klub igrao prošle sezone”, izjavio je Krunić.

U ogromnoj zemlji poput Rusije putovanja oduzimaju dosta vremena za trening, što pravi najveći problem trenerima, ali nije jedini koji se pojavljuje.

Nama utakmica traje tri dana. Evo i kako. Igrali smo sa Uniksom u Kazanju pa smo u petak krenuli na put, da bismo u subotu odigrali susret. Pošto nije bilo leta odmah naveče, morali smo da prespavamo pa u nedjelju ujutro krenemo nazad, dok smo naveče istog dana stigli kućama. Prvi trening je u ponedjeljak i netreniranje je veliki problem, dok putovanja oduzimaju dosta energije. Ipak, to je dosta dobro riješeno i ne osjeti se, jer ne igramo neko evropsko takmičenje što bilo strahovito teško. To bi onda bila daleko duža putovanja i trebao bi nam mnogo širi roster da to izdržimo. Na primjer putovanja na meč VTB lige protiv Astane u Kazahstanu ili Jeniseju u Krasnojarsku su nešto posebno. Letimo satima i onda moramo da se priviknemo na vremensku razliku, što je još jedan faktor o kojem moramo misliti”, istakao je Krunić.

Iako je kratko vrijeme u Rusiji, dobro poznaje ostale klubove pa ih je mogao uporediti sa onima iz Njemačke.

“Koncentracija kvaliteta nalazi se u četiri najbolja kluba, CSKA, Himkiju, Zenitu i Lokomotivu Kubanj. To su klubovi sa ekstremno velikim budžetima, što je bitna razlika u odnosu na Njemačku. Kada je VTB liga u pitanju, ekipa može da ima šest stranaca plus šest domaćih pa najbolji ruski košarkaši takođe igraju u najbogatijim timovima. To znači da ostali klubovi moraju da rade sa mladim igračima i stvaraju ih iz vlastitog pogona, ali tu ne mogu da pariraju onim najboljim, jer čim neko iskoči najbogatiji ga kupi dok je generalno deficit sa domaćim igračima. Jedan od mojih zadataka je da u prvi tim uvedem što više mladih, a trenutno imamo trojicu koji igraju za U19 reprezentaciju Rusije, odnosno da dobiju značajnu minutažu na mečevima. Takva stvar nije u Njemačkoj, gdje ima mnogo domaćih igrača koji mogu da doprinesu igrama svoje ekipe”, naglasio je Krunić.

Iako se dvadesetak godina bavi trenerskim poslom nije previše poznat široj sportskoj javnosti, mada je iza sebe ima odlične rezultate.

“Moji trenerski počeci u vezi su sa Zemunom, gdje sam bio igrač od 1994. do 1998, mada sam jedno vrijeme bio igrač i trener ekipe. Studirao samo DIF i prirodni proces bio je da budem trener pa sam 1998. otišao u Njemačku, gdje je Bon bio moja prva inostrana stanica i tu sam krenuo da radim. Generalno sam bio vezan za kondicionog trenera Milivoja Karalejića i on mi je na neki način odredio dalju karijeru, dok sam kasnije samo pratio košarkaške trendove”, rekao je Krunić.

Prve tri godine bio je pomoćnik u Bonu, zatim je naredne četiri bio kormilar i sa 34 godine bio je najmlađi trener Bundeslige, a posljednji angažman u ovom klubu imao je od 2016. do 2019. godine. Ipak, najbolje rezultate pravio je sa Oldenburgom, koji je preuzeo 2007, nakon što dvije godine nije imao angažman.

“Sa Karalejićem sam bio asistent u Bonu treneru Brunu Sočeu, kasnije i prvi trener i tokom deset godina desilo se mnogo lijepih stvari. Činjenica je da sam sa Oldenburgom pravio najbolje rezultate i u klubu sam ostao pet godina. U drugoj sezoni stigli smo do šampionske titule, koje su tada isključivo bile rezervisane za velike klubove. Posljednji smo klub, a možda i jedini, koji je iz drugog plana stigao do titule, dok su poslije toga Alba, Bajern i Bamberg odlučivali o prvaku”, dodao je Krunić.

Sudbina je htjela da svoju jedinu titulu osvoji u finalu plej-ofa protiv bivšeg kluba, a to se desilo 2009. godine.

“Tome se nikad nisam mogao nadati. Do titule smo stigli u majstorici, a specifično je bilo da su prve četiri utakmice dobijali gosti dok smo u odlučujućoj uspjeli da slavimo pred našim navijačima. Prošlog septembra uprava kluba organizovala je proslavu desetogodišnjice titule pa smo se skoro svi iz te generacije okupili na trodnevnom druženju”, rekao je Krunić.

On nije bio jedni član ekipe sa ovih prostora, pošto su u njoj igrali Marko Šćekić, Milan Majstorović, Jasmin Perković i Miladin Peković.

Često sam dovodio igrače sa naših prostora i oni su bili značajan faktor uspjeha tog tima. To su bili momci na koje se moglo računati, bili su koncentrisani na utakmice, spremni za pravi trening, znali su da naprave atmosferu u klubu. Bio je to miks igrača i ovi sa naših prostora, napravili su dobru radnu atmosferu bez koje ne bi bilo rezultata”, kazao je Krunić.

Tih godina igrao je i protiv banjalučkog Borca u Evročelendž kupu, kada su slavili na obje utakmice.

“Bilo je to u našoj prvoj sezoni kada samo zaigrali na evrosceni i klub nikada prije toga nije igrao slično takmičenje. Uprava je željela iskorak, za šta je bio neophodan nastup u Evropi kroz koju se stiče iskustvo, a koje se isplati tokom lige dok je ujedno bilo bitno da za klub čuju i van granica Njemačke “, dodao je Krunić.

Zbog poslovnih obaveza rodni grad posjećuje tokom ljeta.

“Naravno da vrlo rado dolazim u Foču, jer mi otac tamo živi i to je mjesto gdje punim baterije. Tokom ljeta dosta vremena volim da provedem u prirodi i istočni dio Republike Srpske mi je veoma interesantan, jer volim planinarenje, pa hodam po Zelengori ili Jahorini, kao i ostalim mjestima koja se turistički dobro razvijaju, dok naravno ni zapadni dio ne kasni. Pred potpis ugovora sa Avtodorom bio sam kod kuće, a čak dva puta prošle godine uspio sa da dođem u Banjaluku”, istakao je Krunić.

Njegov sugrađanin je nekadašnji košarkaš Crvene zvezde Stefan Janković, koji se sada vratio u Partizan sa pozajmice u AEK-u.

“Mlad je i talentovan i treba mu stabilnosti da nađe klub u kojem će ostati malo duže. Vraća se iz AEK-a i potrebno mu je da nađe stabilan klub koji će mu dati priliku, jer ima kvalitet, mada treba da se malo privikne na evropski stil”, rekao je Krunić.

Iako je godinama u trenerskom poslu, uvijek su ga zaobilazili angažmani u reprezentativnim selekcijama Srbije ili BiH.

“Nikada nije bilo poziva da preuzmem neku selekciju. Generalno sam orijentisan ka klubovima i intenzivnom radu na dnevnoj bazi, što mi je draže od reprezentacija, pogotovo sa ovim kvalifikacionim prozorima koje su veoma specifične. U reprezentaciji igrači se moraju pratiti tokom cijele sezone, a nemaš uticaj na njihovu formu tako da mi je bolje u klubu, gdje se traži više energije”.

Iako je vezan za dešavanja u Evropi Krunić prati i NBA ligu, pogotovo učinak srpskih košarkaša.

“Bogdan Bogdanović najbolji je primjer kako treba raditi. Prošao je sve igračke faze, bio prvake Evrope i kao zreo igrač otišao u NBA, gdje odmah može da bude produktivan. Takva situacija je i sa Nemanjom Bjelicom dok je Nikola Jokić otišao iz ABA lige, ali na sreću brzo se snašao. Za mnogo igrače bolje je da idu kao formirani, jer je sve ostalo gubljenje vremena. Zanimljivi igrač je Alen Smajlagić, koji je bez evropskog iskustva otišao u NBA i bolje bi mu bilo da je još radio u Evropi, skupio utakmice pa onda otišao. Vidjećemo kako će se snaći, mada mu se zbog povreda ostalih igrača sada otvorilo dosta prostora pa ima šansu da se pokaže u pravom svjetlu”, kazao je Krunić.
 


Predrag Krunić rođen je 27. novembra 1967. godine u Foči i sa Bonom je tri puta stizao do polufinala prvenstva Njemačke, četiri puta do finala Kupa, a jednom do četvrtfinala Kupa Rajmonda Saporte. Poslije pet godina u Oldenburgu novi angažman imao je u Bajrojtu 2013. godine, koji je spasio ispadanja, ali je iduće sezone dobio otkaz. Oktobra 2014. preuzeo je poljski Anvil iz Vroclaveka, čija je uprava raskinula saradnju sa njim marta iduće godine zbog teške finansijske situacije, da bi se septembra 2016. vratio u Bon.

foto:avtodor.ru