Nikola Đurišić o Bogdanoviću: Mogu slobodno da kažem da mi je on kao stariji brat

Nikola Đurišić o životu "preko bare"
Nikola Đurišić,

foto: FIBA

Nikola Đurišić izabran je ljetos od Atlanta Houksa na NBA Draftu.

Veliki put je prešao Nikola Đurišić u samo godinu dana. Veliki, i nimalo jednostavan. Pun prepreka, stranputica i izazova. Od sezone proboja u Megi preko NBA drafta na kojem ga je Atlanta izabrala kao 43. pika, zatim preloma stopala pa do nastanjivanja u razvojnom timu ekipe iz Džordžije gdje polako pokušava da osvoji svoje parče neba.

Kako sam priznaje u prazničnom razgovoru za Mozzart Sport, dosta je naučio i sazreo za proteklih 365 dana, a ono najvažnije, 2025. je dočekao potpuno zdrav što je glavna želja svakog čovjeka, posebno u ovo doba godine.

“Povreda je iza mene, nemam više problema sa stopalom, ništa ne boli.Plan je da do kraja sezone nastupam u Dži ligi. Odigrao sam nekoliko utakmica do sada, ali i dalje prolazim kroz proces privikavanja jer je ovo totalno drugačija košarka od one koju sam navikao da igram u Evropi.

Prosto, drugačiji je stil, igrači su brži i veće su atlete…Kada sam tek odigrao prve dvije-tri utakmice, imao sam osjećaj kao da prvi put igram košarku s obzirom da je prošlo toliko vremena. Prije svega sam zadovoljan što sam se vratio na teren“, rekao je Nikola Đurišić.


Kada se povrijedio, u njemu se javio roj negativnih emocija sa kojima je morao da se izbori. I kada je shvatio da iz tog iskustva može mnogo da nauči, sve je prihvatao mnogo lakše. Nije sjedio skrštenih ruku, već je zasukao rukave i prionuo na posao sa Kajlom Korverom, nekada vrsni šuterom, a danas asistentom generalnog menadžera Hoksa.

“Neću da lažem, mnogo sam bio ljut i razočaran u tim trenucima. Jer, do tada je sve išlo kako treba i stvari su se odvijale u pravom smijeru. Snašla me je ta povreda, ali dobro, to je život sportiste, šta da se radi. Prvih par dana sam bio bijesan kao ris, ali sam onda pokušao da tu povredu iskoristim na najbolji mogući način.

Da se odmorim, popravim tijelo. Radio sam na šutu sa Kajlom Korverom, već nedelju dana poslije operacije sam bio u sali. Nosio sam čizmu i šutirao sam sa stolice otprilike sat vremena do dva. Potom i sa loptama različite težine. Korver je na svakom treningu prisutan i stvarno pomaže svakom igraču da unaprijedi igru, prije svega svoj šut”.

Nije pomoć stigla samo od Korvera, već od svih u organizaciji, a pogotovo od srpskog dua.

“Svi su mi pomogli, Atlanta je stvarno fantastična organizacija, bili su uz mene za sve što mi je trebalo. Pričali su sa mnom non-stop, provjeravali kako sam, šta radim. Ponašaju se zaista kao jedna porodica. U početku mi je bilo teško, nisam znao gdje treba da idem, kako šta funkcioniše, ali u tom periodu su mi mnogo pomogli prije svega Igor Kokoškov i Bogdan Bogdanović koji mi je možda i najviše pomogao.

Mogu slobodno da kažem da mi je on kao stariji brat. Uvijek priča sa mnom, govori mi kako šta treba da radim. Olakšao mi je život ovde i prilagođavanje na Ameriku.”

Vrlo brzo je shvatio koliko se tamo cijeni individualni trening.

“Nisam bio na trening kampu sa timom prije starta sezone zbog povreda, ali ono što sam mogao da zapazim praktično odmah jeste da je individualni rad ogromna stvar kod njih. Na tome potenciraju, da se igra što bolje razvije.”

Kada se oporavio, zauzeo je svoje mesto u Koledž Park Skajhoksima, razvojnom timu Atlante gdje u prosjeku bilježi 5,2 poena uz 3,6 asistencija i 1,4 skoka po utakmici. I iz prvog lica osjetio stvaran kvalitet Dži lige za koju kaže da je bolja od reputacije koju ima.

“Jasno je da je Dži liga razvojno takmičenje, ali se u prethodnih nekoliko godina značajno popravila. Igrači koji tu igraju su stvarno dobri, zahtijevna je liga zato što svi imaju ogroman motiv da se probiju i dobiju ugovor u NBA. Praktično je na život ili smrt.”

Nije želio detaljnije da priča o tome da li se čuje sa selektorom Svetislavom Pešićem.

“To je pitanje za njega, ja nemam odgovor na to.”

Za kraj razgovora se prisjetio i sudbonosne večeri kada je u drugom krugu drafta zamjenik komesara NBA lige, Majk Tejtum izgovorio njegovo ime u Barklajs centru u Bruklinu.

“Dan pred drugu rundu drafta, uopšte nisam imao informacije da li ću biti izabran. Samo sam dva sata prije početka znao da postoji šansa. Stvarno je bilo čudno. Mnogo se toga izdešavalo u posljednjih nekoliko godina u mom životu. Dosta uspona i padova, problema, ma svega je bilo. Ne bih da nabrajam, nije vrijeme za to.

Svakako, to je ostvarenje dječačkog sna i mnogo sam zahvalan Atlanti što je vjerovala u mene, nadam se da ću moći to da im to povjerenje uzvratim”, zaključio je Đurišić.

Najbolje kvote vas očekuju u Meridianbet poslovnicama.

About The Author