Lijepe su MVP titule, ali ništa ne znače

Spuštena je zavjesa na fajnal-for u Beogradu, pričaće se o drugoj tituli Efesa i još više o drugom MVP trofeju Vasilija Micića, njegovoj pobjedničkoj trojci u polufinalu nad Olimpijakoso (77:74) i presudnoj ulozi u finalnom meču sa Realom (58:57).

Trodnevni spektakl iz malo drugačije perspektive posmatra selektor Srbije Svetislav Pešić.

“Sve utakmice bile su manje-više neizvjesne, što nekad zna da sakrije kvalitet”, priča Pešić za “Novosti”.

“Barselona je bila najbolja tokom sezone i, kada je obezbijedila prvo mjesto, kao da je prestala da igra. Obično te stigne kazna, izgubila je od Reala koji je čitave sezone ispod svog nivoa. Efes je, takođe, bio neubjedljiv tokom sezone, ni kriv ni dužan osvojio je titulu. Sad svi pričaju o ovome ili onome, ali za mene to nije dovoljno da budeš šampion. Naravno, ne možeš da osvajaš titule bez individualnog doprinosa najboljih igrača. Sve u svemu, ekipe koje su cijele sezone bile neubjedljive nisu se ni u finalu nešto pokazale. Grčki navijači, takođe i turski u finalu, napravili su spektakl i to je, rekao bih, bio daleko bolji dio ovog fajnal-fora”.

Nema nikakve dileme da je Micić zaslužio MVP trofej.

“Čitave sezone igrao je dosta dobro, kao najboljeg strijelca Evrolige nisu ga stavili u prvu petorku, što je sigurno zaslužio. Eto, kao da se malo naljutio, pa im pokazao gdje mu je mjesto. Igra Efesa mnogo zavisi od njega. Najbolju i najzreliju utakmicu ove sezone odigrao je u odlučujućoj protiv Milana za plasman na fajnal-for. Finalna je bila na dosta dobrom nivou, imao je visok procenat šuta u jednoj teškoj utakmici i za igranje i za gledanje”.


Pešić je polufinalne utakmice gledao u društvu sa legendarnim NBA trenerom Gregom Popovićem.

“Voli da gleda evropsku košarku, cijeni je više nego mi sami. Ponekad mu nisu jasne odluke sudija jer su drugačiji kriterijumi. NBA skauti sjede u prvom redu, oni su najvažniji, a kouč Popović negdje u 28. redu. Prvom ne može ni da priđe, prioriteti su se promijenili. Nije ni došao na finale, možda mu je bilo i naporno”.

Mediji prekovremeno fabrikuju napise o srpskim MVP igračima, toliko da im ponestaje hvalospeva.

“Svi se radujemo individualnim trofejima naših igrača, ali ne bih to stavljao u centar pažnje. I prošle godine smo imali MVP-ije ovoga i onoga, pa nismo otišli na Olimpijske igre. Kad je došlo do toga da reprezentacija treba da igra i pobjeđuje, nema ih nigdje. Neko otkaže, neko dođe povrijeđen i tako dalje. Drago nam je i zbog Jokića i zbog Micića, ali to ništa ne znači. Čak ni Đoković ne ide sam na Rolan Garos, nego mu je potrebna ekipa. Lijepo je to što reprezentacija Srbije postaje prepoznatljiva i po individualnim kvalitetima igrača, što je značajno, ali nije presudno”.

Pešić napominje da se prostim sabiranjem osvajača MVP nagrada ne osvajaju reprezentativne titule.

“Najbolji dio naše košarke su igrači, sve ostalo je pod velikim znakom pitanja. Radimo na tome da prihvate reprezentaciju kao dio svoje karijere i da tu postižu visoke sportske rezultate. To je dosta teško, jer su se okolnosti prilično izmijenile. Ne znamo kada se završava naše prvenstvo, pa imamo kvalifikacije o kojima niko ne priča. Glavna tema je da li će Jokić igrati na Evropskom prvenstvu, niko ne pita za nekog drugog igrača. Pošto je on MVP, treba samo da izađe na teren i onda će svi da skinu gaće. Kad bih rekao da je Njemačka apsolutni favorit, skočili bi da kažu “ovaj je, definitivno, budala”. Kao kada sam rekao da je Kalinić jedan od naših najvažnijih igrača, a možda i najvažniji”.

Za kraj, jedna dobro poznata činjenica…

“Najbolju ekipu ne čine najbolji igrači, nego oni koji međusobno najbolje funkcionišu. Imamo PSŽ sa tri svjetska igrača, a ne mogu da osvoje Ligu šampiona. To zavisi i od trenera i od cjelokupnog projekta. Efes je ekipa koja je već četiri godine na okupu sa nekim malim promjenama, imaju kontinuitet, dobro se poznaju i svi su prihvatili da su Micić i Larkin igrači koji uzimaju loptu u odlučujućim momentima. Na kraju je to, ipak, timska pobjeda”.

foto:fiba