Lamar Stivens: Sjećam se da sam nosio pletenice kakve i danas imam i samo želio da budem kao Ajverson

Lamar Stivens novi košarkaš Partizana o mnogim temama.

Ljeto u srpskoj košarci uvijek donosi pregršt glasina o dolascima i odlascima, ali njegov potpis za Partizan bio je potpuno iznenađenje za sve.

“Vidio sam ovo kao fantastičnu priliku. Osjetio sam da grad i navijačka baza savršeno odgovaraju onome ko sam ja, i kao igrač i kao čovjek. Kada su me pozvali i kada sam dobio priliku da razgovaram sa sportskim sektorom, a potom i sa trenerom, sve se poklopilo.

Sa trenerom sam imao sjajan razgovor. Shvatio sam da je ovo klub koji u novoj sezoni ima šta da dokaže i koji želi da se vrati na veliku scenu poslije prošle godine. Bio sam oduševljen i spreman da prihvatim taj izazov”, rekao je Stivens za Mozzartsport.

Kako je izgledao taj razgovor sa trenerom? Šta je bila njegova vizija za tebe?

“Želio je da dođem i budem igrač koji može da pomogne ekipi da pobjeđuje na sve moguće načine. Pominjala se u medijima i uloga slična onoj koju ima Isak Bonga, mada mislim da smo stilski ipak malo drugačiji igrači. Moja misija je da budem svoj, unoseći uticaj koji nam donosi pobjede, šta god da je ekipi potrebno na terenu”.

Koliko ti je uopšte bilo teško da prelomiš i odeš u Evropu poslije pet godina u NBA ligi gdje si igrao u Klivlendu, Bostonu i Memfisu?

“Bilo je veoma teško. NBA je surov biznis i nikada ne znaš da li treba još malo da poguraš i sačekaš, ili da potpuno promijeniš put. Dosta sam se lomio. Iskreno, tokom te prve godine nisam bio ni siguran da li sam donio pravu odluku. Glavom nisam bio 100% prisutan u Evroligi — umjesto da razmišljam kako da napravim razliku na terenu, razmišljao sam kako da se što prije vratim u NBA”.

Danas djeluje da gledaš potpuno drugačije na stvari?

“Apsolutno. Sada sam potpuno prihvatio dolazak u Evropu. Potpisao sam dvogodišnji ugovor jer želim u potpunosti da se posvetim ovome. Uzbuđen sam jer znam da ću ove godine moći da pokažem svoje pravo lice, da budem prisutan glavom i spreman da dominiram”.

Vratimo se na tvoje košarkaške početke. Koje je tvoje najranije sjećanje na košarku i kako se rodila ta ljubav?

“Moje prvo sjećanje je Alen Ajverson. Ja sam iz Filadelfije. Sjećam se da sam nosio pletenice kakve i danas imam i samo želio da budem kao Ajverson. Bio je ogromna inspiracija za cijeli grad i sve klince. Svi smo željeli da budemo kao on — kupovao sam njegove dresove, patike i upijao način na koji se bori na terenu.”