Komemoracija u čast Edina Avdića

Komemoracija povodom smrti Edina Avdića održana je danas u beogradskoj Kraun Plazi.

Na posljednjem oproštaju od Edina našla su se brojna imena iz svijeta košarke poput Dejana Bodiroge, košarkaša Boston Seltiksa Nikole Vučevića, nekadašnjih košarkaša Partizana Aleksandra Saše Pavlovića, Dušana Kecmana, trenera Spartaka Vlade Jovanovića, te Dejana Radonjića, Aleksandra Trifunovića, Luke Pavićevića.

Tu je bio i Goran Ćakić, zatim Nenad Kostić, koji je bio Avdićev najbliži saradnik i sa njim činio komentatorski duo.

Prisutnima se pored bliskih prijatelja obratio i Dejan Bodiroga:

“Poštovana porodico Avdić, poštovani skupe, danas se opraštamo od našeg Edina. Kažem našeg, jer smo ga svi doživljavali kao bližnjeg člana naše košarkaške porodice. Edin je bio jedinstven, autentičan u svojim nastupima. U svakoj kolumni koju je pisao unosio je cijeloga sebe. Legendarni prenosi obilježili su njegovu karijeru. Prepoznatljiv stil, nesporno košarkaško znanje, unosio je u svaki prenos. Emociju, strast i ljubav prema košarci – koja je izgubila puno.

Regionalna, evropska, svjetska. Ušao si u domove mnogih svojim znanjem, šarmom, a prenosio si košarku na najbolji mogući način i uspio si da dopreš do srca mnogih navijača širom regiona i Evrope, i postavio si visoke standarde u svom poslu. Uvijek se osjećala ta ljubav prema košarci koja je bila iskrena, a pratio si sve – Evroligu, regionalnu ligu, NBA, NCAA, reprezentacije, bukvalno sve. Edin je bio više od novinara koji se svakodnevno usavršavao, i kroz razgovore s igračima, trenerima, košarkaškim radnicima, uvijek tražio nova saznanja.

Njegov rani odlazak ostavlja neizbrisiv trag u novinarstvu, gdje je bio jedan od stubova svoje profesije. Ono što je izdvajalo Edina jeste njegova emocija, odnosno duša. Ta emocija je bila rijetka, velika iskrena. Bez glume, tanana za ovo vrijeme. Unosio je radost u svaku prostoriju u kojoj bi se pojavio, širok osmjeh, specifičan humor i toplina je izvirala iz Edina i njegove duše. Dragi prijatelju, proveli smo mnogo sati, dana i noći zajedno. Sa mojim bratom i tvojim prijateljem pričali smo o životu, prijateljstvu, ali najviše o košarci. Ostaju mi prelijepe uspomene na svaki naš trenutak proveden zajedno.

Ostaje nam tvoj osmjeh, glas, duboko urezan u našim srcima. Nedostajaće nam tvoj šarm, toplina, energija i emocija koju si nesebično dijelio. Dragoj porodici i prijateljima želim da izrazim najiskrenije saučešče. Počivaj u miru dragi prijatelju”, rekao je Bodiroga.

Pored predsjednika Evrolige, na komemoraciji je pričao i Miloš Jovanović, koji je zajedno sa Avdićem vodio košarkaški podkast “Udvajanje”.

“Kakav je život nekada. Edin i ja smo intenzivno radili zajedno pet-šest godina. Šta mogu da kažem o njemu kroz tu prizmu. Kao komentatora vi ga znate daleko bolje od mene. Bio je Fredi Merkjuri komentatorskog posla. U hiljadu glasova koji biste čuli u popularnoj muzici, jedan bi se izdvojio. U hiljadu glasova koji biste čuli u košarkaškom prenosu, jedan bi se izdvojio i niste mogli da ga pomiješate ni sa jednim drugim.

Bio je izuzetno jedinstven. Kada smo počeli da radimo zajedno, kako je on to volio da kaže, kada se dva čovjeka sakriju u malom prostoru sa nekoliko kamera, ne možete prevariti hemiju i ono što se dešava između njih. Kažu da je sa velikim igračima lako igrati. Sa Edinom je bilo najlakše. Šta god sam ja počeo da pričam, on je znao, šta god je on počeo da priča, ja sam znao. Nadovezivali smo se i nadopunjavali, ako se ikada za bilo šta u ovom životu budu pisale nekakve zasluge, neka to bude što sam odškrinuo vrata formata, što je mogao da pokaže boju svoje ličnosti i svog smjeha koji možda ljudi nisu naučili u prenosima”, rekao je Jovanović, a zatim u dahu nastavio:

“Kako smo odmicali sa našim radom, ljude je počelo da zanima ne samo kakav je Zvezdin novi igrač, kakvo je novo pojačanje Partizana, šanse za titulu Bostona, Lejkersa, Barselone, Fenerbahčea… Već je ljude zanimalo kakav je, šta misli o Nuteli, Denzelu Vašingtonu, Tomu Kruzu, Bajagi i Instruktorima, Đorđu Balaševiću. I zahvaljujući tim pitanjima, ljudi koji su pratili njegov rad, on je uspio da pokaže puno toga što će moći da se vidi dok god internet postoji, a nadam se da će to biti dugo.

Oprostićete mi što ovo sve govorim kroz prizmu košarke, ljudi koji su ga znali možda malo bolje privatno su rekli svoje. Košarka je nešto što mu je dalo sve, on je dao sve njoj. Zahvaljujući košarci je došao u Beograd, zasnovao porodicu i postao to što jeste. Kada to kažem, ovih posljednjih par dana nakon tog događaja, bio sam na prvoj liniji komentara ljudi koji su upućivali sve vezano za Edina. To nije bilo 10, nije bilo 15, nego hiljade i desetine hiljada komentara koji dolaze i dolaze i dan-danas. Jedna stvar je zajednička. A to je da ljudi plaču bez obzira na godine, da li mlađi ili stariji, muškarci ili žene.

Osjećamo se kao da nam je umro neko iz kuće. Da ti to kaže pet ili 10 ljudi, rekli biste da su to emotivni ljudi, ali kada kažu svi, onda kažu da je takav utisak ostavljao na ljude koji su bili pored njega. Još jednu stvar koju sam pročitao jeste da su ljudi rekli da će im biti teško da prate sport i košarku sada kada Edina nema. Ne volim da se izražavam u tuđe ime, a posebno ne u ime onih koji nažalost više nisu sa nama, ali ovaj put ću uzeti sebi za pravo da kažem da bi vam Edin rekao da ne radite to.

On je sve dao košarci i dao je ljubav za taj sport. Nas dvojica smo često umjeli da pričamo u frazama, citatima i doskočicama, hoću da citiram autora kojeg smo često citirali ‘iako njega više nema, imamo mi još mnogo boljih utakmica’, slava mu” zaključio je emotivni Miloš Jovanović prenosi Mozzartsport.