Đorđević: Dončić nije Jusein Bolt

Srpski stučnjak Aleksandar Đorđević je krajem jula prošle godine imenovan za selektora Kine.

Sada ga čeka Svjetsko prvenstvo i pokušaće sa Kinom da izbori plasman na Olimpijske igre. Takmičenje će početi utakmico protiv Srbije čiji je selektor bio od 2014. do 2019. godine i sa kojom ima osvojeno evropsko, olimpijsko i svjetsko srebro kao selektor.

“Velika čast da vodim reprezentaciju Kine protiv Srbije. Biće mnogo emocija koja moram da potisnem i budem profesionalac”, rekao je Đorđević u razgovoru za Sport klub.

Kako je odlučio da prihvati poziv Kine i koji su mu ciljevi?

“Kina je velikan. Bila mi je velika čast da se tamo preselim. Još veći izazov, na sportskom planu. Svjestan sam da reprezentaciji nedostaje uspjeha na međunarodnoj sceni i baš to sam sebi postavio kao cilj. Da implementiram sistem i pokušam da usvojim promjenu u percepciji igre, da ih približim kvalitetu internacionalnih takmičenja i suočim sa izazovima koji ih čekaju protiv reprezentacija sa drugih kontinenata.

Košarka koja se igra u Evropi i SAD donosi rezultate. Medalje. To je moj cilj. Iz ove perspektive ne znam gdje ću završiti, ni koliko ću vremena imati, ali učimo i gradmo. Savez to prepoznaje, igrači takođe. Na istom smo putu. Ne manjka nam talenta, ali to moramo da iskoristimo na pravi način. Pratio sam Kineze i kao igrač. Uvijek su se razlikovali, ali su često imali problem sa gabaritom. Mučili su se kada se suoče sa konkurencijom na međunarodnoj sceni”, istakao je srpski stručnjak i o takmičarskim ambicijama dodao:

“Strpljiv sam. Glavni cilj je plasman na Olimpijske igre koji možemo da ostvarimo ako budemo najbolja azijska selekcija na Svjetskom prvenstvu. U suprotnom ćemo igrati kvalifikacioni turnir naredne godine.”

Otkako je sredinom novembra postavljen na mjesto selektora Kine, bacio se na posao.

“Kada sam postao selektor, Kinezi su igrali prvenstvo u balonu. Mogao sam da gledam po tri utakmice dnevno u periodu od dva mjeseca i tako sam stvorio sliku. Vidio sam momke koji su se poklapaju sa mojom vizijom. U februaru sam imao trening kamp sa mlađim igračima, gledao sam dosta video snimaka, vodio serije razgovora. Predsjednik Saveza, Jao Ming, mi je mnogo pomogao. Izuzetno je ozbiljan, profesionalan i odgovoran čovjek. Želi da reprezentacija napreduje. U ženskoj konkurenciji je već uspjela. Sada želimo da stvorimo novu atmosferu i u muškom timu”.

Na koji način može i želi da pomogne kineskoj košarci? Ne krije da mu prija život u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta.

“Donosim znanje, iskustvo i sistem. Imam način na koji voidm timove i reprezentacije. Da, Srbin sam, odrastao sam u doba jugoslovenske škole košarke. Prilagođavanje? Slušajte, da je sve funkcionisalo savršeno u kineskoj košarci, ne bi me zvali. Tako da, možda i nije ključno kako ću se ja prilagoditi njima, već koliko će oni biti u stanju da prihvate drugačiji način igranja košarke. Govorim isključivo o sportu. S druge strane, imam ogromno poštovanje za kulturu i ljude. Kineze krasi nevjerovatna toplina. To često i ne primjetimo dok ne stupimo u kontakt sa njima. Zasad je sve odlično, prije svega jer su ljudi koje sam sreo spremni da sarađuju, rade, pomažu… Učim i ja. Radoznao sam po prirodi, zato i uživam.”

Kinezi će dobiti i veliko pojačanje pred Mundobakset u Japanu, Indoneziji i na Filipinima, pošto je pasoš dobio košarkaš Minesota Timbervulvsa Kajl Anderson.

“Čekamo da nam se pridruži. Takav igrač može mnogo da promijeni. Majka mu je Kineskinja i ima apsolutno pravo, porijeklo mu je kinesko. Otac mu je sa Jamajke, majka Kineskinja i to je jedan normalniji proces.”

Anderson ima kineske korijene, ali je sve veći broj Amerikanaca koji dobijaju prilike u državnim timovima širom svijeta kao naturalizovani igrači, bez ikakvih dodirnih tačaka sa zemljom za koju nastupaju. Lorenzo Braun je recimo vodio Španiju do evropskog zlata, a da prethodno nije čak igrao ni za jedan klub na Iberijskom poluostrvu.

“FIBA je dozvolila da sve reprezentacije imaju jednog igrača, pa mi se dešavalo da kolege treneri ili predsednici Federacija okrenu telefon i pitaju me za igrače. Rendolf nije Slovenac, to je moj stav kao srspkog trenera i nekadašnjeg igrača reprezentacije. To je tako, moramo sa time da se pomirimo i to prihvatimo”, dodao je Đorđević, ali nije htio da komentariše mogućnost priključivanja stranih košarkaša u srpsku reprezentaciju, kao i izjavu selektora Svetislava Pešića koji je istakao da će se “jednog dana to desiti i u reprezentaciji Srbije”.

“O tome možete da pričate sa njim. Nije na meni da komentarišem stavove drugih. To nije moj posao”.

Prokomentarisao je Đorđević i dešavanja u srpskoj klupskoj košarci, velika ulaganja Partizana i Crvene zvezde u kreiranje timove, kojim su potkrepljenje i visoke ambicije na najvećoj kontinentalnoj pozornici.

“Veoma je dobro da se kreće u tom pravcu popularnost košarke, da ljudi toliko prate, vole i žive za jedan ili drugi klub. Bez ozbira što se igrači i dalje dovode i što su ekipe izuzetno kompetitivne, uvijek postoji finansijska strana koja je za mene iznenađujuća, to da u Srbiji imamo dovoljno finansija da pokrijemo sve te troškove koji su enormni za jedan klub.

Nisam u takvom okruženju živio i odrastao, sada je to potpuno drugačije, otišli smo na jedan drugi nivo, što je sjajno za navijače, atmosfer i košarku i samo o tome treba da se priča. Rezultati će pokazati da li će to dati rezultate, a na igračima, stručnom štabu, menadžmentu klubova je da to sve dovedu na najbolji mogući nivou ni da se dođe do željenih rezultata”.

Nedavno je kao selektor Kine imao priliku da se odmjeri sa Slovencima u Celju i pružio više nego dobar otpor Zmajčekima (73:75). Ipak, nije njegov kolega sa klupe slovenačke reprezentacije Aleksandar Sekulić na raspolaganju imao prvu zvezdu tima, Luku Dončića.

“Košarka nije individualni sport. Luka Dončić nije Jusein Bolt, uz dužno poštovanje. Svima je neophodna moć tima kako bi ostvarili rezultate koje zaslužuju u kojima su zadovoljni, kao i svi oko njih. Niko ne bih osvajao medalje da nije imao fantastične ljude uz sebe. To su najprije saigrači i treneri. Luka je velika, svjetska zvijezda. Još je mlad. Nevjerovatno je talentovan. Čestitam mu na svemu što je postigao i želim mu mnogo uspjeha. Jedinstven je, ali ga čekaju novi izazovi i ciljevi”, zaključio je Aleksandar Đorđević.

About The Author