Darko Miličić: Kako da ne budem ponosan? Nikada nisam bio ponosniji u životu

Darko Miličić govorio o uspjehu srpskih kadeta.

Kadeti Srbije osvojili su Evropsko prvnestvo u Tbilisiju. Među momcima koji su se okitili zlatnom medaljom je sin Darka Miličića, Lazar. Bivši reprezentativac ne krije koliko je ponosan na sina i njegove saigrače.

“Kako da ne budem ponosan? Nikada nisam bio ponosniji u životu. Ponosim se, ne samo na njega, već i na cijelu ekipu koja je tokom pripremnog perioda, a zatim i na samom prvenstvu, pokazala izuzetan karakter.

On je momčina i već me je prevazišao u svakom smislu. Nadam se da će nastaviti da napreduje – kako duhovno, ljudski, tako i košarkaški. Daće sve od sebe, kao što je to radio do sada, i uvijek će doprinositi timu. Bio je to pravi emocionalni rolerkoster, ali sve to na kraju nestaje, jer su momci postigli veliki uspjeh.

Svi negativni trenuci su zaboravljeni, a ostala je samo ta pozitivna uspomena na veliki uspjeh koji su ostvarili. Svaka im čast, od prvog do posljednjeg”, rekao je Darko Miličić za Maxsport.rs

Kaže i kako je razgovarao sa Sašom Pavlovićem, čiji je sin takođe dei reprezentacije koja se popela na evropski tron.

“Komentarisali smo Saša Pavlović i ja, iako on više prati mlađe kategorije, da reprezentacija U16 nije igrala ovako čvrsto, složno i sa tolikim intenzitetom u odbrani već dugo. Mislim da je sve počelo iz odbrane. Rekao sam mu da, ako nastave sa tom energijom i odbranom od prvog meča, retko ko će uspeti da se naigra sa nama. I, naravno, tako je i bilo”.

Gledati sa tribina sina sa drugarima u dresu Srbije mora da je nešto posebno?

“Za djecu imam poseban osjećaj, ali ne mislim da je to nešto što me izdvaja. To je osjećanje koje svaki roditelj nosi, ništa više od toga. Nisam ja tu ništa posebniji od drugih roditelja. Ali, zaista, posebna je situacija kada posmatraš svoje dijete na terenu. Kada je on tužan, i ja sam tužan; kada je njemu teško, i meni je teško; kada je on srećan, ja sam presrećan.

Bilo je to pravo emocionalno putovanje, s obzirom na to da njegova uloga u reprezentaciji nije bila ista kao u klubu. Morao je da se adaptira, kao timski igrač koji voli svoju zemlju i tim. I pored svih izazova kroz koje je prošao kao pojedinac, cijela ekipa je prošla kroz slične stvari. On je, ipak, pronašao način”.