Bruno Kaboklo: Kad sam čuvao Jokića shvatio sam neke stvari, protiv Duranta se molite samo da ne pogodi

Bruno Kaboklo i Željko Obradović

foto: aba liga/ Dragana Stjepanović

Bruno Kaboklo stigao je u Partizan kao jedan od posljednjih i za relativno kratko vrijeme pokazao o kakvom igraču je riječ.

Brazilac kaže kako mu kao dječaku košarka nije bila prva opcija.

“Kao klinac htio sam da budem vojnik, ne znam ni ja tačno zbog čega. Svidjelo mi se kako vojnici izgledaju, kako ih svi poštuju. Ipak, majka je bila ta koja je čitavu moju porodicu gurala ka sportu i tako je sve počelo“, rekao je Kaboklo za Mozzat Sport.

“Dok sam odrastao, nisam ni znao šta je košarka, niti ko je igra. Na ulici sam uvijek igrao fudbal ili odbojku. Živio sam u malom gradu gdje nije bilo nasilja. Svako je svakoga poznavao i imao sam prelijepo djetinjstvo. Majka je htjela da treniram odbojku jer su taj sport trenirale moje sestre.

Došle su do profesionalnog nivoa, igrale u Americi, ali na kraju su one bile te koje su mi otkrile košarku, savjetovale majku da krenem tim putem i tako je sve počelo. Sa 12 godina sam krenuo da treniram, išao sam možda na tri treninga nedeljno autobusom do hale koja je bila sat vremena od moje kuće“.

Danas, 15 godina kasnije je u Beogradu igra za Partizan i legendarnog Željka Obradovića.

“Nikada nisam mislio da ću živjeti u Srbiji kada sam odrastao, ali ono što mi je odmah postalo jasno jeste da su ljudi u Srbiji emotivni i pasionirani ljubitelji sporta, baš kao što je slučaj u Brazilu. Tako da se osjećam kao kod kuće. Svi se ophode prema meni sjajno, kako ljudi u gradu, tako i u klubu. Od prvog dana kada sam ušao u svlačionicu, svi mi pomažu“.

Savjetima se istakao iskusni Džejms Naneli.

„Svi su bili otvoreni i velikodušni. Amerikanci su mi baš pomogli, prije svega Džejms Naneli. Stalno priča sa mnom, daje mi savjete. Moram da pomenem i Smailagića, igrali smo jedan protiv drugog u Americi kada smo bili u razvojnoj NBA ligi. Imam dobru konekciju sa njim“.

Sa navijačima se povezao praktično momentalno.

“Volim da pričam sa ljudima, volim interakciju sa navijačima. Generalno mislim da bolja konekcija sa navijačima pomaže i nama na terenu. Zaista se osjećamo da imamo igrača viška na parketu kada igramo u Beogradu. Sjećam se prve utakmice, pet minuta sam osjećao leptiriće u stomaku. Nisam mogao da dođem sebi. Poslije toga sam uspio da se naviknem i od tada sam na terenu smireniji i sjajno se osjećam“.

Bruno odlazi u NBA ligu nakon samo jedne sezone u Brazilu. Toronto ga je odabrao 2014. godine kao 20. pika.

“Nisam imao košarkaškog idola, ali sestra mi je pričala najviše o Kobiju Brajantu. Ona je igrala u Americi i stalno mi je prenosila kako Kobi igra i kako se ponaša u javnosti. Najviše pamtim njene priče o Kobiju i pokušavam da imam taj mentalitet, da stalno želim da napredujem. Uspio sam već dosta toga u karijeri da ostvarim, ali nema stajanja“.

Košarkaški analitičari su procenili da Bruno najviše podsjeća na Janisa Adetokunba. Mnogi su pomislili da su takve procjene bile samo pritisak na mladog momka.

„Ne osjećam pritisak, niti sam neko ko na sebe stavlja pritisak. Na terenu sam miran i opušten. Samo gledam da dam sve od sebe. Naravno svjestan sam bio tih poređenja. Pokušao sam da uzmem neke stvari iz njegove igre i da ih iskoristim i sam sebi pomognem, ali to je normalno“.

Činjenica je da je uspio da napravi veliki preokret u karijeri. Počeo je kao krilo, a danas je centar koji donosi prevagu u dresu Partizana.

„Niko mi nije konkretno rekao da treba da budem centar. Počeo sam kao nisko krilo, dugo sam bio krilni centar, imao sam sreću da treneri sa kojima sam radio su davali slobodu. Uvijek sam imao mentalitet da iskoristim „mismeč“.

Ako je čuvar viši od mene, pokušaću da ga pretrčim, a ako sam ja viši idem unutra na leđnu tehniku. Tako razmišljam i danas kada sam centar. Jedino što sam promijenio je težina, bio sam prelak i zbog toga sam imao problema“.

Veliki preokret u glavi Bruna Kabokla dogodio se kada je preko puta sebe imao ni manje ni više nego Nikolu Jokića.

„Kada sam čuvao Jokića, sam shvatio da moram da nabacim kilažu, on je bio mnogo teži od mene. Bilo je nemoguće da ga zaustavim. Poslije toga sam se fokusirao na težinu i mišićnu masu kako bih bio što bolji centar.Trudio sam se da ga čuvam jer sam dobar atleta, ali je baš teško. Ne znam… uvijek sam se trudio da pronađem neki način.

Da sam možda imao više vremena, možda bih nešto i uspio protiv Jokića. Moj mentalitet je da uvijek pokušava da pronađen način da zaustavim protivnika, ali on je definitivno već sada legendaran igrač“.

Šest godina je pokušavao da sebi izgradi ime u NBA ligi gdje je igrao protiv najvećih zvijezda.

“Kevin Durant je neko ko je ostavio veliki utisak na mene i sjećam se mečeva kada sam igrao protiv njega. Teško je bilo pronaći način da ga zaustaviš. Jedino što možeš je da se nadaš da će promašiti jer uvijek ima odgovor na svaku odbranu. Isto tako i Stef Kari. Pamtim te utakmice i okršaje sa takvim igračima“.

Da nema mjesta u NBA ligi shvatio je 2021. godine, igrao je na kratko u Francuskoj, potom se vratio u Brazil, igrao je u Meksiku, ali pravi potez je napravio dolaskom u Njemačku kada je obukao dres Ulma gde ga je sačekao veliki prijatelj.

„Sa Jagom sam otišao u Njemačku, tamo sam se dobro navikao na Evropu i bržu košarku. Pričamo stalno sada kada smo u Beogradu. Jago je fantastičan košarkaš, on je moj prijatelj, sada i rival. Moram da priznam da mi prija što je ovde, obojica smo daleko od kuće, pružamo jedan drugom podršku. Jedva čekam da igram jedan protiv drugog, biće to sjajno“.

Sudbina je htela da ponovo krene u državu gde ga je sačekao Jago. Samo sada postoji jedna vrlo jasna razlika. Jago je ljubimac navijača Zvezde, a Bruno navijača Partizana.

“Pričao mi je malo o derbiju. Kaže da su navijači ludi, da nikada nisam iskusio takav meč. Da se dešava svašta i da je prava ludnica. Jedva čekam da vidim to“.

Imao je Bruno veliki broj trenera tokom karijere koja traje evo već sada više od 10 godina.

„Željko Obradović je neki potpuno drugi nivo. On vidi košarku na neki sasvim drugačiji način, nisam ni blizu da shvatim kako to on sve vidi. Najviše mi pomaže oko malih detalja, a kada kod mi nešto kaže, pokušavam da to primjenim u svojoj igri.

Definitivno je najbolji trener sa kojim sam do sada radio. Svaki dan pokušava da nam pomogne da poboljšamo igru, a generalno mislim da je on glavni razlog zbog čega pobjeđujemo utakmice, takođe i asistenti su vrlo posvećeni svemu“.

Nemanja Nedović: Nisam vidio da je neko nekoga trpio i podržavao,kao što smo mi podržavali Šabaza Nejpira

Najbolje kvote vas očekuju u Meridianbet poslovnicama.

About The Author