Igrače se uvlači u skandale da bi se time pronašli alibiji za neuspjeh
Najbolji hrvatski igrač o sjajnoj sezoni u Indijani o problemima reprezentacije, odgovornosti, pričama o nespremnosti i noćnom životu reprezentativaca…
Bojan Bogdanović igra odličnu sezonu u Indijana Pejsersima. nakon povrede Oladipa ima više loptu u rukama i jedna je od lidera tima.
“Puno više igram s loptom, daju mi i da igram pick and roll, puno je više akcija za mene kad igram leđima prema košu, uglavnom, imam potpuno slobodu i moram priznati, da se zato jako dobro osjećam na parketu. Baš se osjećam slobodno, moćno na terenu”, rekao je Bogdanović na početku intervjua za “Sportske novosti”.
Bojan i Dario Šarić bili su zajedno, pričali su o reprezentaciji Hrvatske koja neće na SP.
“Ma bilo koja priča s bilo kojim svojim reprezentativnim saigračem počinje i završava s reprezentacijom. I pričali smo o tome Dario i ja, iako je tu teško biti pametan nakon svega što se događalo. Uostalom, u poziciji smo, ako ne bude pozivnice za olimpijske kvalifikacije, da mi budemo dvije godine bez velikog takmičenja. S druge strane, govorim za sebe, meni će ovo biti posve neobična situacija”.
Bogdanović je to ovako postavio.
“Otkako sam počeo igrati košarku, a znate da je to kod mene bilo kasnije (igrao je fudbal do 14. godine, op. p.), dakle od moje 15. godine, ja sam svako svoje ljeto provodio u reprezentaciji i to me je okupiralo. Ne znam niti sam kako ću se ponašati ovo ljeto kad toga neće biti, to mi je posve neobično”.
“Ma o tome uopće ne treba razmišljati. Ako nas povrede zaobiđu, ako ćemo biti zdravi, mi smo tu. Šteta je što nas sada nema, mi smo u dobrim, najboljim igračkim godinama, ali ne samo mi, tu su u NBA ligi i neki mlađi igrači koji igraju sve više, pa će i njima ove dvije godine biti – velika rupa”.
Možda će biti samo godina dana, ako uleti ta pozivnica za olimpijske kvalifikacije?
“Ne znam, nisam ni s kim pričao na tu temu. Znam da će za tu pozivnicu kandidovati Slovenija koja je evropski prvak, a tu je i Letonija koja ima Porzingisa, dosta mladih igrača. Ne znam, biće tu dosta i lobiranja, treba vidjeti i po kojemu će se ključu određivati reprezentacije s pozivnicom. Nadam se da je možemo dobiti, pa da ponovimo ono što smo napravili 2016. godine, kada smo preko Torina došli do Rija. Opet, ako nam netko bude pogledao rezultate nakon toga, onda će vidjeti samo razočaranje…”.
Kad racionalizuje trenutačno stanje, do kojega odgovora Bogdanović dolazi? Kako nam se sve ovo dogodilo?
”Ušli smo nesređeno u ove kvalifikacije za SP, pomislili, valjda, da ćemo lagano proći. Nismo imali pravilnu viziju, jer, kao, mi smo krenuli u neki zaokret, neko pomlađivanje, a mi mladih igrača koji mogu iznijeti kvalifikacije nemamo. Bio bih najsretniji da nije tako, da su ti mlađi igrači mogli igrati, da su stekli iskustvo, pa da zajedno s nama iskusnijima odigraju taj SP, i da tamo nešto napravimo. Ali, nije to tako. Vidim da je zaigralo u ovim kvalifikacijama čak 37 igrača, a toliki fond igrača za reprezentativni dres nemaju niti veći i bolji od nas. I to je dovoljna činjenica za utvrditi kako se jako lutalo”.
Djelovalo je kao da govori uz povučenu ručnu kočnicu. Jer, naravno, postoji tu i ona priča od rujna, kad je i on bio u reprezentaciji, a izgubili smo od Litvanije u Osijeku i Poljske u Gdanjsku.
“Ne postoji niko ko meni može zamjeriti više nego ja zamjeram samom sebi. Mogu me kritikovati koliko god žele, ali, vjerujte, što god ko pomislio, rekao ili napisao o meni, to ne može biti toliko loše koliko ja mogu misliti loše o sebi. Sebi sam uvijek bio najveći kritičar”.
I nakon što je već deset godina u reprezentaciji, nakon što postao najbolji strijelac Hrvatske u istoriji, nakon što je dobio i kapitansku taku, što Hrvatska treba učiniti po Bogdanoviću?
“Vrlo je to jednostavno, iz moje perspektive. Treba se dogoditi da smo svi na istoj ideji. Reći ću vam ovo, mi igrači smo željeli da se krene u kvalifikacije za SP sa starijim igračima, da tu budu Tomas, Ukić, Simon, Žorić, no nije se tako krenulo, onda su se neki vraćali, neki nisu nikako i ne znam uopšte što bih o tome rekao. Onda se u pozivima za reprezentaciju gleda ko s kim priča, ko je s kim u kakvim odnosima, a takve se stvari najmanje trebaju gledati. U reprezentaciji moraju biti najbolji igrači, a ne da se dogodi da svi skupa ispaštamo, jer netko ima ovakav ili onakav pogled na situaciju”.
“Naravno da ne mislim”.
I ima on objašnjenje.
“Ako je neko za vrijeme reprezentativnih priprema izašao van, onda se taj neko treba nazvati, s njime se treba popričati, sve riješiti, a ako ne ide tako, tek tada o tome pričati za medije”.
Ali, nije to priča samo ovih dana.
“Ma, naravno da nije. Sjetite se da sam ja 2012. godine bio izbačen iz reprezentacije. I to je tada planski, ciljano bilo učinjeno kontra mene, jer isti prijestup poput mog napravila su tada još četiri igrača. Nisam o tome nikada govorio, jer nisam želio da drugi tada ispaštaju, ne bi to bilo fer”.
Ali, i tada se stvar rješavala putem kojim ne bi trebala. Kao i sada kad su igrači prozivani za nespremnost, za noćarenje…
“Mi se stalno tu igramo gluhih telefona, nema tu priča “neki igrač”, “neki igrači”, uvijek postoje imena i prezimena i ako postoji problem, ma meni je i glupo što o tome sad govorim, ali onda se to rješava u krugu reprezentacije, na sastanku, između nas, gdje se taj i taj, s konkretnim imenom i prezimenom, pozove i traže se od njega odgovori. A ne nekim drugim kanalima koji se koriste samo da bi netko, izvan kruga igrača, imao alibi”.
I sve to nema smisla.
“Samo se na taj način rade skandali, daje se prostora spekulacijama, a za njih nema potrebe, a i ti problemi, realno, ne postoje. I o tome smo pričali Dario i ja. Mi igrači svi mislimo isto. Svako normalan od nas će ovo reći”.
foto:fiba,abcportal
About The Author
