Bili Beron: Nije završilo na način na koji sam želio

Bili Beron sada već bivši košarkaš govorio je o mnogim temama za portal BasketballSphere.

Može se reći da pripada sorti “zaštićene vrste igrača” koji su u stanju rafalnom paljbom za svega nekoliko minuta unakaziti bilo koju protivničku odbranu.

Prva asocijacija u novijoj istoriji Evrolige to je svakako Džejsi Kerol, u toj priči je i Kajl Kuric, ali Bili Beron pripada toj kategoriji pojedinaca za koje znate šta slijedi nakon izlazne kretnje iz bloka, a ne možete ništa da uradite po tom pitanju.

U redovima Crvene zvezde proveo je dvije sezone, a može se reći da je ostavio izuzetno značajan trag gdje je dao ogroman doprinos u pohodu na tri trofeja (Superkup ABA lige, ABA liga i KLS), a odnio je MVP priznanje najkorisnijeg igrača finalne serije kako u jadranskom karavanu, tako i u domaćem šampionatu Srbije.

Na tome se nije zaustavio, jer je osvajao trofeje i u Zenitu gdje je takođe proveo dvije uspješne sezone, a poslije toga je u “gradu mode” sa Milanom podigao dva pehara namijenjena šampionu Serije A.

I nema dileme da bi trajao mnogo duže da zbog izuzetno nezgodnih povreda nije morao da okači patike o klin mnogo ranije od planiranog:

“Dobro sam, hvala na pitanju, dosta je drugačije i fizički i mentalno završiti košarkašku karijeru. Nije završilo na način na koji sam želio, povrede su mi završile karijeru dok sam osećao da mogu ponuditi još tri ili četiri dobre sezone nakon nekoliko operacija.

Bila je to nevjerovatna “vožnja”, uživao sam u igri i u svemu što mi je košarka pružila, a i dalje mi pruža. Iz druge tačke gledišta, zahvalan sam na svemu…”, rekao je na početku razgovora Bili Beron.

U redovima crveno-bijelih kao što smo već rekli proveo je dvije sezone, uz značajan doprinos, a ono što je osetio u Beogradu Bili Beron nije zaboravio. U nekim ranijim razgovorima pričao je o tome kako bi volio jedan dan dovesti i djecu na vječiti derbi, a za naredno ljeto ima i neke druge planove:

“Veoma pozorno pratim obe ekipe. Mogu reći da ću potencijalno organizovati i košarkašku kliniku sa Crvenom zvezdom narednog ljeta. To je nešto na čemu aktivno radimo. Želim da ostanem blizak srpskoj košarkaškoj zajednici, jer mi je mnogo pružila. Zahvalan sam i cijenim sve što mi je Crvena zvezda dala, ali i na prilici za ovako nešto”.

“Tako blizu, a tako daleko” – rečenica je kojom se mogu opisati dešavanja od prije tri godine kada su ruski klubovi suspendovani iz Evrolige, a Bili Beron je imao poziv velikog rivala Crvene zvezda. Iz više razloga nije realizovan transfer kojim bi obukao crno-bijeli dres:

“Imao sam razgovore sa Partizanom dok sam igrao u Rusiji. Sigurno da bih pristao da dođem, ali Zenit me tada nije pustio, jer sam i dalje bio pod ugovorom. Ostao sam blizak na neki način ovim ekipama i pratim ih pozorno”.

Kevin Panter je jedan od onih koji je igrao i za Crvenu zvezdu i za Partizan. Ono što se nije realizovalo u vidu karijere Bili Berona, Panter je uradio 2021. godine, postao je i kapiten ekipe koju je selektovao Željko Obradović, a tri godine poslije otišao je u Barselonu gdje je prije samo nekoliko dana potpisao produženje ugovora na tri godine, gdje će za to vrijeme inkasirati 12 miliona evra.

Bili Beron je neko ko je imao priliku igrati sa Panterom, ali i pratiti njegov razvojni put u Evropi, i kako sam kaže srećan je zbog bivšeg saigrača:

“Nisam iznenađen onim što je uradio Kevin Panter. Sjećam se kada je došao u Crvenu zvezdu da je odmah bio igrač koji preuzima odgovornost i pravi razliku. Uvek sam cijenio njegovu sposobnost da stiže do poena na različite načine, ali i iz teških pozicija.

Pucao je od samopouzdanja, iako je prošao cijeli svijet, osjetio različite kulture i to je jako važna stvar. Čak i kad su ti šutevi kao što sam već rekao iz teških pozicija, bio je sposoban da ih pogađa, a upravo u tome je sada među najboljim igračima u Evropi.

Kada se prisetim treninga u Crvenoj zvezdi i “obračuna” koje smo vodili, nisam iznenađen. Mislim da je ostvario kontinuitet, na ekstra visokom nivou je duži vremenski period. Ako se osvrnem tako daleko u prošlost i sve ono što vidim danas, mogu reći da sam poprilično srećan zbog njega”.

Bili Beron nije postao trener, ali nekolicina igrača koji su igrali na bekovskim pozicijama nakon igračke karijere ostvarili su jako dobre trenerske karijere. Na NBA nivou poslednji u nizu primjera to je JJ Redik koji je od elitnog šutera došao do klupe Los Anđeles Lejkersa i već sada svi mogu da uvide da se radi o nekome ko će trenerski staž bez dileme provesti u najkvalitetnijoj ligi svijeta.

Na evropskom kontinentu, Šarunas Jasikevičijus je upravo dobio priznanje za najboljeg trenera sezone, a njegovim stopama krenuo je i Vasilis Spanulis kao trener ekipe koja će da se bori za Fajnal For Evrolige. S obzirom na to da se trenerske odlike mogu primetiti već za vreme nečije igračke karijere, zanimalo nas je u kojem saigraču je Bili Beron vidio karakteristike koje ukazuju na potencijalnu karijeru trenera:

“To je jako dobro pitanje… Mislim da bi Kevin Pengos mogao biti trener, Devon Holl takođe. Mislim da bi Šabaz Nejpir bio vrhunski trener. Igrao sam sa mnogo igrača, ali izdvojio bih njih trojicu.

Plejmejkeri i bekovi na neki način imaju predodređeno to u sebi, jer vide igru na drugačiji način. Mislim da ovi igrači baš vole košarku, predodređeni su tome i potpuno posvećeni, a smatram da bi mladim igračima i pojedincima bili baš dobri mentori”.

Ponekad su neka najbanalnija pitanja možda i najteža za pronaći pravi odgovor. Bili Beron je svojim odgovorom na pitanje šta je za njega košarka na neki način podsjetio na čuveni govor koji je imao Metju Mekonahi prilikom dodjele Oscara, ali na jedan košarkaški način:

“Košarka je za mene način života. Na neki način sam pustio da me definiše, ali i s druge strane da mi je košarka dala priliku da pokažem ko sam i šta sam i to na način u kojem pokušavam da ostvarim svoje ciljeve.

Mogu reći da sam bio mnogo više opsjednut procesom kako doći do toga, nego nagradama i trofejima. Znam da nisam uvijek najbolji igrač, ali isto tako sam bio svjestan svog napornog rada i načina na koji sam prihvatao sve izazove.

To te uvijek dovede do pitanja da li ćeš se suočiti s tim izazovima i poteškoćama, ili ćeš se jednostavno ugasiti. Košarka me naučila kako se prilagoditi različitim ulogama, izazovima, ljudima kojima sam okružen, kako da se nosim s pritiskom. Sreća je kada si zadovoljan uloženim trudom i kada dođeš do onog trenutka da ne žališ za nekim stvarima u vidu teškog rada koji nisi uložio”.

Tokom svoje bogate karijere, imao je privilegiju da dijeli teren sa velikim brojem vrhunskih igrača. Zato smo za kraj razgovora postavili pitanje koje se samo po sebi nametnulo — da sastavi idealnu petorku saigrača.

“Moram da razmislim… opet odlično pitanje”, nasmijao se Bili Beron prije nego što je, uz kratku pauzu, krenuo da slaže imena:

“Kevin Pengos i Šabaz Nejpir kao bekovski tandem… Aleks Pojtres pod košem… Ševon Šilds na krilu… i na kraju, Nikola Mirotić”.