Aleksa Avramović: Najlakše je igrati sa Jokićem

Aleksa Avramović igra prvu sezonu u ekipi Dubaija.

Srpski bek je nakon sezone provedene u moskovskom CSKA potpisao za novog člana Evrolige. Na početku sezone imao je problema sa povredom, a sada se polako uklapa u tim.

“Generalno, prva nam je sezona u Evroligi kao klubu, pa imamo period adaptacije. Dosta dugo igramo nekompletni. Nije to neka alibi priča, ali non-stop smo bez dva-tri igrača. Nedostaju nam Džanan Musa i Dvejn Bejkon, Nejt Mejson je out, Mam Žaite, Bugi Elis. Klemen Prepelič neke utakmice nije igrao, vuče povredu leđa, ali s obzirom na okolnosti igramo super. Ja sam neko vrijeme bio povređen, Bog je tako htio.

Oduševljen sam organizacijom, ekipom, trenerom, saigračima i gradom. Dubai je baš svjetski grad koji preuzima primat na Dalekom Istoku i postaje centrala, spoj svega, Istoka i Zapada. Zaista lijepa priča”, rekao je Aleksa Avramović za BasketballSphere.

Još prije 20 godina mogli smo da slušamo tu priču kada je u pitanju CSKA da su oni jedini tim iz Evrope koji ima privatni avion po uzoru na NBA franšize, da su uslovni nevjerovatni, s godinama su svi ostali uložili mnogo više kako bi obezbijedili još bolje uslove, posebno evoligaši, a sada je svojom pojavom Dubai apsolutno sve podigao na još viši nivo u smislu logističkih stvari i funkcionisanja čitave organizacije kako bi maksimalno olakšali igračima. Kako tebi djeluje sve to?

Aleksa Avramović — foto: Igokea/Marija Vuruna

“Identičan nivo, apsolutno. Po meni dalje od ovoga ne postoji. Ne samo uslovi, već sveukupna slika. Košarkaši su sad toliko razmaženi, da nema šta da se žalimo. Pamtim svakakve trenutke, ali ovo što sada ima Dubai i što sam imao u CSKA, to je neviđeno, velika rijetkost.

Sjećam se kada sam igrao FIBA Evrokup, pa treba da se leti za Kipar ili Holandiju, cijeli dan letiš, dva puta mijenjaš avion i jedva stigneš na kraju do destinacije. Ovde sjedneš u avion, sat vremena prije poletanja dođeš na aerodrom, sve nam je olakšano. Iz Dubaija su letovi, ako ne računamo Atinu, po 5-6 sati, prilagođeno je sve da nam olakša i to je zaista na visokom nivou”.

Mnogi pričaju o tome da je povećanjem stranaca, odnosno američkih igrača u Evroligi došlo do toga je akcenat ipak na napadačkom kvalitetu, a s obzirom da si ti neko za koga sve počinje od odbrane, kako gledaš na čitavu tu situaciju?

“Ne bih se složio s tim. Odbrana osvaja titule, sigurno! Koliko god to da zvuči kao neka floskula, siguran sam u to. Kada pogledam uspjehe iz reprezentacije koje smo imali, sjetićemo se i nekih preokreta kao onaj protiv Australije. Kanada je primjera radi na papiru imala jači tim od nas na Svjetskom prvenstvu, a mi smo njih pojeli. Litvaniju smo pojeli u košarkaškom smislu riječi, našpanovao nas je Svetislav Pešić ludački u odbrani.

One godine kada smo bili nadomak Final Foura Evrolige smo defanzivno gazili sve i imali smo veliki napadački talenat pojedinaca. Matias Lesor je te godine bio ubjedljivo najbolji odbrambeni igrač Evrolige. Imali smo još neke sjajne defanzivce o kojima se možda i ne priča dovoljno, Alen Smailagić, Janis Papapetru, Dante Egzum, Jam Madar, strašan tim u tom smislu odbrane”.

Kroz svoju karijeru si imao priliku da igraš sa nekim sjajnim igračima posebno na poziciji centra. Matias Lesor je sigurno jedan od njih. Postoji jedan podatak, prema kojem je u evroligaškoj play-off sezoni sa Partizanom svojim blokovima otvorio 560 otvorenih šutevima saigračima.

Sada su tu u Dubaiju Mfiondu Kabengele i Filip Petrušev, dok je u reprezentaciji Srbije Nikola Jokić, naravno uz Nikolu Milutinova. U bilo kakvim situacijama gdje oni prave blokove za otvaranje prostora bekovima profitiraš direktno i ti, pa kako gledaš na sve to?

“Iskreno, mnogo je lako sa dobrim igračima, ali najlakše je igrati sa Jokićem. Taj ne mora ni da pravi blok, ne mora da radi ništa, dodaš mu loptu i on sve vidi. Za taj statistički podatak nisam imao predstavu, Matias je neko ko je strahovit centar. Pravi moderni igrač na svojoj poziciji.

Ima i odbranu i napad, skače, nema tu mnogo nekog izmišljanja i filozofiranja. Zna šta dobro radi, u čemu je najbolji i on gazi. To je najbolje kada igrači šta trener kaže i šta hoće od njih, da to pretvore u djelo na parketu”.

Klupska košarka je jedna stvar, ali reprezentacija i nastupi na velikim takmičenjima nešto sasvim drugo. Kako gledaš na taj dio svoje karijere što ti je značajno pomoglo da napreduješ i kao igrač, ali i ostvariš neka velika prijateljstva.

“Jeste, dva mjeseca sve to traje uz pripreme pred neko takmičenje. Kroz ove kvalifikacije se spojimo i na kraju to bude nego desetogodišnje iskustvo i druženje. To ne može da se poredi ni sa čim.

Nijedan košarkaški tim na svijetu ne može da se poredi sa igranjem za reprezentaciju. To je najveći stepen koji jedan igrač može da doživi u svojoj karijeri. Ni NBA, ma nikakva liga ne može da se poredi sa igranjem za Srbiju”.