Žarko Milaković: Trenerova sreća traje pet minuta

Nova analiza koju za košarka24.ba piše Žarko Milaković.

Trenerski rad nije posao.

Nikada nećete čuti trenera da kaže:
„Idem na posao.“

On kaže:
Idem na trening.
Idem na utakmicu.
Idem na sastanak.

Jer sport nije posao.
Trening nije posao.
Utakmica nije posao.

To je stanje.
To je izbor.
To je način života.

Bez strasti — ne možeš to raditi.

U našim uslovima, gdje je novac u sportu često skroman, uz čast rijetkim „projektima“, treneri u razvoju postaju ogledalo kluba.
A klubovi — ogledalo društva.

Kakva nam je kultura, kakva umjetnost — takav nam je i sport.

I zato, poslije svega, često ne ostaje ništa.

Utakmice.
Treninzi.
Treninzi…

Posvećenost.

Poneke pobjede — više poraza.

Juče ne postoji.
Nema reprize.
Nema ponavljanja.

Na ovim prostorima sport često živi između igre i dodvoravanja —
ko je bliži, ko će dobiti više, ko će dobiti „kašičicu“ uslova.

Bez sistema.
Bez plana.
Bez kontinuiteta.

Na kraju, sve se svede na pojedinca.

A poslije svakog nastupa — čeka te sud.

Zavisi samo od nivoa:

Roditeljski — kako je njegovo dijete igralo.
Menadžerski — koliko je igrao i kakva mu je uloga.
Upravni — jesi li pobijedio ili izgubio, jesi li opravdao ili nisi.
Opšti — da li se igralo lijepo, da li je napad imao smisla, odbrana čvrstinu, kakve su bile izmjene, jesu li igrali mladi, jesu li igrali najbolji…

I sve stane u tih nekoliko minuta.

Jer trenerova sreća traje pet minuta.

A onda — ide dalje.

Zato se ovo ne radi.

Ovo se mora voljeti.

Pročitajte i prethodne analize: