Uroš Luković: Nisi ti mogao kod Veličkovića da dođeš na trening u crvenim patikama

O mnogim temama.
Uroš Luković

foto:Mega/Ivica Veselinov

Uroš Luković nekadašnji centar Paritzana govorio je portal BasketballSphere.

Luković je crno-bijeli dres branio možda i u najtežim danima u istoriji kluba. Generacija koju je sa klupe vodio Aleksandar Džikić uspela je uprkos svim otežavajućim okolnostima da ostvari prilično dobar rezultat, te da prikupi simpatije navijača koji o podvizima iz tog perioda pričaju i danas.

“Naša generacija je imala takvu situaciju da je budžet cijelog tima bio 600.000 evra. Imali smo dvojicu malo “plaćenijih” igrača, o ostalom nema potrebe da pričam… Uprkos svemu, borili smo se, ginuli, davali sve od sebe za taj Partizan. Bila je to veoma uspješna sezona.

Našli smo se među prva četiri tima ABA lige, što je realno izuzetno teško, a u Kupu Radivoja Koraća smo sa četiri igrača igrali finale protiv Crvene zvezde. Tada je bila nenormalna hemija, družili smo se, uživali, bilo je nezaboravno… Mislim da se takva hemija neće stvoriti opet.

U ekipi, po mom mišljenju, ne možeš da imaš više od dva-tri stranca i to ako je moguće da budu sa naših prostora (Ex Jugoslavija). Kada govorimo o sadašnjem timu Partizana, da ima 12 najboljih pojedinaca, bez hemije neće biti ni sreće”, rekao je Luković.

Šta je potrebno da Partizan promijeni na ljeto kako bi se stvorila bolja hemija i napravili bolji rezultati?

“Baza tima moraju da budu domaći igrači. Ja bih volio da Lučić dođe i drži svlačionicu, kao što je to Novica radio godinama. Sve iz svlačionice kreće. Kod Novice su se znale neke stvari, bio je težak za rad, za sve nas, ali je na kraju dana bio ispravan i od njega smo svi naučili. Nisi ti mogao kod Veličkovića da dođeš na trening u crvenim patikama. Postojali su neki principi i stvarno je držao svlačionicu – svaka mu čast na tome.

Volio bih da se vrati Lučić, voleo bih da se vrati i Milutinov, sigurno da je veliki navijač Partizana, ne treba mu zamjeriti zbog stvari koje su normalne kada se bavite profesionalnim sportom. Profesionalac je, igra za platu, normalno da će se radovati kada da koš ili zakuca. Ima tu još par igrača koje bih volio da vidim u Partizanu”.

Navijači Partizana mahom ukazuju veliko povjerenje i poštovanje prema Željku Obradoviću, ali u posljednje vrijeme ima i onih koji osporavaju njegov rad.

“Što mi je u fudbalu Saša Ilić, to su mi u košarci Željko Obradović i Novica Veličković. Željka niko nikad neće moći da ospori za neki rezultat jer je on ikona Partizana i jedan od najboljih trenera. Mogu da ga osporavaju samo oni što ga ne vole i oni što su ljubomorni. On je doktor svog posla”.

Partizan je danas stabilan učesnik Evrolige, a ambicije pred početak sezone su već treću godinu zaredom takve da je sve ispod plasmana u plej-of neuspjeh.

Sa jedne strane možemo vidjeti komentare kako je aktuelna situacija u klubu takva da bez obzira na bolje ili lošije rezultate treba biti zadovoljan (uzevši u obzir da je Partizan do skoro bio učesnik Evrokupa), dok je drugo mišljenje da, shodno ulaganjima, crno-bijeli moraju da bilježe veće uspjehe (makar da redovno igraju u plej-ofu Evrolige).

“Kada se uloži 15-20 miliona evra, onda se očekuje i rezultat. Kada se uloži 600.000, onda se ne očekuje ništa, dolaze ljudi samo da te podrže. Moje je mišljenje da nisu navijači razmaženi, već da se danas traži rezultat. Dosta para je uloženo, dobar tim, puna dvorana i traži se rezultat. Drugo je vrijeme došlo”, podvukao je Uroš Luković.

Mozzart

About The Author