Tomislav Buljan: Privilegija je bila učiti od Ante Tomića i Pau Ribasa

Tomislav Buljan, novi igrač zagrebačke Cibone govorio je za Basketball Sphere o novom angažmanu, ko mu je pomogao u Huventudu i o ABA ligi.

Karijeru je započeo u Mislavu, a zatim se se otisnuo u ekipu Zadra. Iz primorskog grada je otišao u Španiju, tačnije u Huventud iz Badalone. Takođe je igrao za El Prat koji se takmiči u LEB Silver ligi. Ovog ljeta je stigao u Zagreb upravo iz Španije.

Razgovor je započet baš na ovu temu. Cibona je dvostruki šampion Evrope i jedan od najvećih klubova na ovim prostorima. Buljan ističe da mu je vrlo drago što je novi član “Vukova“.

“Razumijem da Cibona ima bogatu istoriju i veliki broj navijača. Za mnoge igrače, igranje za takav ugledan klub može predstavljati poseban i častan trenutak u njihovoj karijeri. Što se mene tiče, igranje košarke na najvišem nivou, poput ABA lige, ima velik značaj. To je nivo na kojem svaki mladi igrač želi pokazati svoj maksimalan potencijal i ostvariti uspješnu karijeru“, započeo je mladi Tomislav Buljan.

Iza ekipe koja igra u Draženovom domu je vrlo težak period. Dobro je poznato, da je Cibona prošla kroz velike finansijske probleme, ali klub nastoji da bude stabilan, a to ističe i rođeni Splićanin koji kaže da klub može da se osloni na nekoliko bitnih faktora.

“Klub se može osloniti na svoju bogatu istoriju i tradiciju, a vjerujem da će uz trud, ulaganje i predanost svih uključenih osoba ponovo dosegnuti visok nivo konkurencije. Tokom narednih nekoliko godina, klub bi mogao da ostvari postupni napredak i da se vrati u sam vrh, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni, privlačeći talentovane igrače i lojalne navijače”, rekao je bivši igrač Huventuda.

Osvrnuli smo se zatim na broj koji nosi mladi igrač. Na leđima Buljan nosi možda i najfamozniji košarkaški broj. Ono što je broj 10 u fudbalu, to je 23 u košarci:

“Prvi košarkaški dres koji sam ikada nosio bio je sa brojem 23, koji je Majkl Džordan nosio tokom svojih dana u Washington Vašington Vizardsima. Kasnije i Lebron Džejms, jedan od mojih omiljenih igrača nosi broj 23. Srećom, taj broj je često bio dostupan u timovima za koje sam nastupao.”

Dragan Milosavljević: Duško Vujošević je naš najbolji trener kada gledate samu košarku do detalja

Tomislav Buljan je bio jedan od najboljih pojedinaca reprezentacije Hrvatske na prošlogodišnjem Evropskom prvenstvu za igrače do 20 godina. U proseku je bilježio 16 poena i skoro deset skokova po meču. Ističe da mu uvijek znači reprezentativni poziv, ali i da mu je tim na prvom mjestu.

“Igranje za reprezentaciju predstavlja veliku čast. Uvijek ću biti spreman da se odazovem pozivu. Smatram da moj lični uspjeh na prvenstvu Evrope za mlade nije bio primarni cilj, već postizanje što boljeg timskog rezultata. Naravno, bilo je izvanredno završiti kao treći po učinku na FIBA rangiranju. Zadovoljan sam svojim individualnim doprinosom, ali uvijek težim i što većoj odgovornosti na terenu“.

“Cilj za narednu sezonu je postići što bolju sinergiju kao ekipa i igrati pravu timsku košarku. U današnjem trendu košarke, naglasak se stavlja na brzu tranzicionu igru. Sa mnogo brzih kontri i otvorenih šuteva, čak i u ranoj fazi napada. To smo već pokazali na pripremnim utakmicama i turnirima. Što se mene kao igrača tiče, moj cilj je da se uklopim u ekipu. Naravno, uz podršku saigrača i stručnog štaba da da igramo košarku na najvišem mogućem nivou.

ABA liga ima veliku važnost za regionalnu košarku, posebno za mlade igrače, budući da pruža dobru platformu za napredak. Postoji izazov sa usklađivanjem rasporeda utakmica sa domaćim ligama. Na kraju se ispostavi da se uz malo dobre volje može sve uskladiti“, zrelo je odgovorio Tomislav Buljan.

Nikola Jović: Poslije dočeka na balkonu išao da polaže maturu

Istakao je mladi igrač da mu je od velikog značaja što je igrao u ekipi poput Huventuda, ali da postoji nekoliko problema.

“Igranje u Španiji za mene je bilo vredno iskustvo. Imao sam priliku intenzivno trenirati s najboljim timovima Endesa lige. Takođe, igrao sam i sa razvojnom ekipom koja nastupa u LEB Silver ligi. Organizovani životni uslovi za mlade igrače bili su izvanredni. Naš razvoj usmjeren je bio na brzu košarku, te čitanje igre iz raznih situacija“, započeo je, pa nastavio:

“Svakodnevni raspored je uključivao jutarnje treninge sa prvim timom, dok smo bi se u večernjim terminima posvetili razvojnom sastavu. Zanimljivo je da je glavni trener El Prata, istovremeno pomoćni trener u Huventudu, što znači da smo se uigravali prema istom sistemu igre. Tokom dodatnih jutarnjih treninga u Badaloni, posvećivali smo posebnu pažnju različitim aspektima košarke, uključujući igru jedan na jedan i rad na šutu”, opisao je detaljno Buljan.

Ipak postojao je jedan problem, a to je vezano za samu igru, jer kako sam kaže, mladi igrači ne dobijaju toliko šansi iz jednog razloga:

“Problem je samo za mlade igrače, posebno one koji dolaze iz inostranstva da je jako teško ostvariti značajnu ulogu u Endesa ligi ili Evrokup timu. To je iz razloga što se često prioritet stavlja isključivo na postizanje rezultata.”

Ante Tomić je odigrao veliku ulogu u prilagođavanju mladog igrača. Kako sam naglašava dosta mu je pomogao oko jezika, kao i na ličnom planu.

“Istinski je privilegija svakodnevno učiti od košarkaških velikana kao što su Ante Tomić i Pau Ribas. Njihova strast prema detaljima u košarkaškoj igri je inspirativna. Naravno, u početku je bilo izazovno, posebno zbog jezičkih barijera. To je zbog toga što sam se prvi put susreo s katalonskim jezikom i drugačijim stilom košarke, ali Ante je igrao ključnu ulogu u olakšavanju tog prilagođavanja”, zaključio je Tomislav Buljan.

About The Author