Teodosić o košu preko Garbahose: Postidim se kad vidim taj snimak

foto:kosarka24.ba

Skoro svaka debata o petom mjestu košarkaša na Mundobasketu završava se sa zaključkom da je Srbiji nedostajao pravi lider. Nažalost, Miloš Teodosić (32), vođa generacije koja je u Kini trebalo da dostigne vrhunac igranja za reprezentaciju, gledao je utakmice ispred TV ekrana. Zbog svega što je uradio u dresu sa nacionalnim grbom od 2007. godine, opravdano se smatra da su njegovi lucidni potezi, ali i autoritet na terenu, nedostajali da srpski tim na Svjetskom kupu ostavi bolji utisak. Kad nije išlo, bio bi tu da “izmisli” put lopti ka košu ili slobodnom saigraču, ali i da podvikne ako treba. Ipak, treći put ista povreda lijevog stopala spriječila ga je da se nađe među putnicima i tako mu srušila snove o prvom zlatu u dresu Srbije, koje silno želi da osvoji.

“Veoma mi je krivo što nisam mogao da budem u Kini, ali povrede su sastavni dio naših karijera. Sa tim teškim trenucima moramo da se suočimo”, počeo je razgovor, za “Novosti”, Miloš Teodosić, prvi još od 10. avgusta kada je sa bolnom grimasom napustio teren na prijateljskom meču protiv Litvanije. “Nisam znao odmah da ću propustiti Svjetski kup, ali osjetio sam da nije dobro. Bio sam posvećen treninzima tokom kompletnih priprema, vodio računa baš o tom stopalu, ali očigledno da se tad nisam dovoljno zagrijao ili šta god”.

Trenutno se Miloš sprema u Bolonji za novu sezonu, debitantsku u dresu Virtusa i odbrojava dane do povratka na teren.

“Odradio sam u petak prvi cijeli trening. Za nekih desetak dana bi trebalo da zaigram ponovo. Stvarno jedva čekam, jer sam posljednju zvaničnu utakmicu odigrao baš davno, početkom godine. Kako sam stariji, terapije mi sve teže padaju. Tokom posljednjih godina mi je muka od tih perioda oporavka. Prvi put sam stopalo povrijedio još u CSKA, ali to je bila neka početna faza. Od tad vučem problem s tim”.

Novi izazov za iskusnog plejmejkera je povratak Virtusa u sam krem evropske košarke.

“Novi je tim, trebaće vremena da se sve uklopi. Želio sam da stavim pred sebe težak zadatak. Čelnici kluba iz Bolonje žele da se dođe do Evrolige. Sale me je zvao još u februaru. Igrao sam Evrokup (tadašnji ULEB kup) posljednji put prije 13 godina sa FMP. Nadam se da ću sad igrati samo godinu i da ćemo izboriti plasman u elitu. Mnogo mi znači što je tu i Stefan Marković. Po cijeli dan smo zajedno, družimo se… On će biti jedan od nosilaca ekipe. Vidjećemo kad malo prođe, kako će sve to da izgleda”.

Koliko mu teško pada povreda, toliko i peto mjesto njegovih saigrača u Kini.

“Mnogo je teže kad se gleda. Veća nervoza, nerviraš se… Onako igraš i ne razmišljaš mnogo. A ovako vidiš svaku situaciju, sve iz drugog ugla i onda je skroz čudno”.

Dubokim uzdahom počinje da priča o faktorima koji su ostavili Srbiju bez medalje.

“Znali smo da je ovo prvenstvo prvo poslije mnogo godina na koje putujemo sa ulogom favorita. I mi, igrači, smo imali najveća očekivanja, a i kompletna javnost. Stvorio se ogroman pritisak, bilo je samo pitanje sa kojom medaljom ćemo se vratiti. Desile su se te povrede, Gagi Milosavljević i ja nismo ni otišli, Lučić je skoro bez treninga otputovao, Bjelicu je isto mučilo nešto… Zbog svih okolnosti, ne mogu da izgovorim da je to “neuspjeh”. Peto mjesto je, s obzirom na sve, prihvatljiv rezultat. Argentina nije imala šta da izgubi, kao mi na nekim prethodnim šampionatima. Nisu imali veću želju, ali očigledno da su naši bili stegnuti i uplašeni”.

Prilika za plasman na OI preko Svjetskog kupa je propuštena, sljedeća je početkom ljeta naredne godine.

“Biće izuzetno teško, jer će taj turnir biti vjerovatno desetak dana po završetku klupskih sezona. Mnogo će zavisiti i od mjesta na kome će se održati, jer vidim da svi žele da uzmu organizaciju i imaju prednost domaćeg terena. Mada, mi sigurno imamo kvalitet da se plasiramo na Olimpijske igre, tako da vjerujem u naš tim”.

Odlazak sa klupe Aleksandra Đorđevića, s kojim će nastaviti da sarađuje u Virtusu, iznenadio je i dugogodišnjeg kapitena.

“Veoma mi je žao, nismo stigli ovde u Italiji ni da pričamo o tome. Razumijem ga i prihvatam njegovu odluku. Uradio je mnogo za srpsku košarku, osvojene su tri srebrne medalje. Hvala mu na svemu. On je fantastičan trener”.

Teodosić nikada neće zaboraviti šta je dobio u nacionalnom timu i u eri Đorđevića, a i prije toga.

“Meni lično je reprezentacija pomogla mnogo. Sjećam se 2009. na primjer, potpuno se promijenio moj status u Olimpijakosu, poslije srebra na EP u Poljskoj, gdje nas je vodio Duda Ivković. Prije toga su u grčkom klubu htjeli da me sklone, da me daju za drugog igrača, ali kada sam se vratio sa šampionata dobio sam značajnu ulogu. To je velika prekretnica u mojoj karijeri. Da nije bilo reprezentacije, sve bi otišlo u nekom drugom pravcu”.

Samo godinu dana kasnije srpski plejmejker je ušao u anale. Postigao je trojku tri sekunde prije kraja meča kojom je donio pobjedu Srbiji u četvrtfinalu SP protiv Španije. Taj potez i dalje se vrti na TV špicama…

“Iskreno, postidim se kad vidim taj snimak. Neprijatno mi bude. Iako je prošlo devet godina i dalje nisam prihvatio da se to stvarno desilo. Nisam svjestan da sam to ja”.

Talenat koji posjeduje izdavaja ga od svih ostalih igrača i pitanje je da li će se pojaviti “novi” Teodosić u godinama koje dolaze.

“Pa ja ni sad u većini slučajeva ne shvatam da imam to nešto što pravi razliku. Nekako smatram da je samopouzdanje ključan faktor, jer džabe talenat ako nisi siguran u sebe i ne znaš da ga iskoristiš. Ne volim da gledam sebe i onda i ne znam kako ti neki potezi izgledaju sa strane. Utakmice odgledam ponovo samo ako radimo timsku analizu i onda ne razmišljam kako sam neke stvari izveo”.

S obzirom na to da ima 32 godine i da se muči sa povredama, pitanje je koliko će još trajati njegova reprezentativna karijera.

“U toj odluci, kada ću reći da je kraj, mislim da će moje tijelo biti presudno. Ne mogu da kažem da li će se to desiti za godinu, dvije ili tri možda, ali znam šta mi je to najveća želja. Volio bih da moju misiju u nacionalnom timu krunišem jednom zlatnom medaljom koja mi nedostaje. Na bilo kom takmičenju, samo da se i to desi”, završio je Teodosić.

foto:kosarka24.ba

About The Author