Nenad Stefanović: Od polusezone se otprilike već znalo da Brajs Džons i Terel Karter neće ostati

Nenad Stefanović trener Igokee sumirao proteklu sezonu i najavio novu.

Poslije uspješne sezone u kojoj je sa Igokeom osvojio triplu krunu, Stefanovićevi ciljevi za budućnost vrlo su jasni – da se zadrži nivo osvajanja trofeja, te da se teži ka pravljenju iskoraka u FIBA Ligi šampiona i ABA ligi.

Mladi stručnjak uspio je da zadrži kostur tima i već krajem juna da dobije pojačanja na dvije ključne pozicije – plejmejkeru i centru. Stefanović dane ljetnjeg odmora koristi da ih provede u društvu porodice, ipak košarka je živa stvar kojoj je posvećen bez pauze. Kada podvuče crtu, iza njega je ostala sezona koja budi osjećaj zadovoljstva.

“Svelo se na kraju da je ovo posljednje (osvajanje titule pr. au) bilo najbitnije. Razlog je taj što samo šampion dobija pravo nastupa u grupnoj fazi Lige šampiona. Bitno je da smo zaokružili priču na pravi način, jer ti u glavi uvijek ostaje to kako se završilo, a ne kako je počelo ili kako je to izgledalo tokom sezone.

Jako sam zadovoljan, imali smo Kup Republike Srpske koji je bio uslov da igramo uopšte Kup BIH, osvojili smo oba takmičenja, plus domaće takmičenje što je bio naš prioritet, bez obzira šta se pričalo o ABA ligi i Ligi šampiona. Igokea je posljednjih 15 godina najveći brend u toj zemlji i trofeji se podrazumijevaju”, počinje Stefanović intervju za Mozzart Sport i nastavlja:

Proslavili ste i prve trofeje u trenerskoj karijeri na klupi Igokee, osjećaj je vjerovatno poseban?

“Za mene je možda ovo bila nova situacija, da sam kao trener prvi put favorit i da se podrazumijeva osvajanje nekog takmičenja. S te strane mi je posebno drago da i to prođem, jer smo sveukupno dobro iznijeli domaća takmičenja. Presudno je bilo to što smo imali veliki broj domaćih igrača. Pod tim podrazumijevam i Srba i Bosanaca, jer oni imaju veću svijest da je to nešto važno, lakše je objasniti. Praktično smo od januara bili na dvojici stranaca, a posljednja dva mjeseca zbog povrede Kartera igrali smo manje-više samo sa Brajsom Džonsom. Napravili smo sjajan posao”.

Igokea je maltene već zatvorila roster dovođenjem Najdžela Sizara i Džekuana Luisa na dvije ključne pozicije, uz produžetke ugovora sa Draganom Milosavljevićem, Borišom Simanićem, Markom Jeremićem i ostalima…

“Od polusezone se otprilike već znalo da Brajs Džons i Terel Karter neće ostati. To su dvije najtraženije pozicije, pritom je Brajs imao sezonu kakvu je imao, tako da ostanak nije bio realan iako je klub sa svoje strane napravio maksimalan napor da ostane. Njegove godine, sezona koju je imao, ali i vjerovatno ambicija da ode na nivo Evrokupa ili Evrolige doveli su do toga da se saradnja ne nastavi. Tako je i sa Karterom.

Znali smo da će tu sigurno biti promjena, kao i odlazak Marića, što je veliki faktor za nas jer je on domaći igrač. Pronašli smo zamjene za Džonsa i Kartera u Luisu i Sizaru”, priča Stefanović i dodaje:

“Najdžela smo brzo završili iako je on nedugo poslije naše ponude imao i drugih, ali izabrao je nas. To nam dosta imponuje i znači. Sa Luisom smo napravili poteze koji su bili najpotrebniji. Onda, dalje tražimo pojačanja, zavisno od kompozicije tima, jer moramo da se pojačamo sa još nekim domaćim igračem. Koracima koje smo napravili, pokazali smo šta nam je namjera, ostali su Milosavljević, Jeremić, Simanić, Pušica, Antunović, Gavrilović, Ilić, nastavljamo da radimo sa mladim igračima, to nam je takođe bio prioritet.

Sada je mnogo lakše graditi tim, sa sedam-osam igrača iz ove sezone, koji znaju okolinu, tim, mene, kao trener, kako stvari funkcionišu. Za našu poziciju tima iz ABA lige i Lige šampiona, sastavljanje tima ide u dobrom smjeru, možda i malo brže od planiranog jer i prije 1. jula mi imamo završena pojačanja na obe ključne pozicije. Zadovoljan sam, fantastično je što već imamo startnog pleja i centra”.

Klima na košarkaškom tržištu je jako neobična i čini se da je sada nikad teže naći pravo pojačanje, što zbog uticaja NBA, onda Evrolige i drugih tržišta koja vremenom jačaju, ali i zbog upliva koledža sa jakim ugovorima. Kakva je Igokeina pozicija u toj džungli koju zovemo košarkaško tržište?

“Iskustvo igra veliku ulogu. Kada sam prvi put bio u ABA ligi, bilo mi je jako teško da se snađem sa svim ciframa, koje su dotad za mene bile nezabilježene, jer mi je dotad ukupan budžet bio 500 evra, sad odjednom pričamo o 100.000 ili 200.000 evra, što je meni baš ‘vau’. Tada nisam imao iskustvo u balansiranju svega, agenata, igrača, situacije. Onda još, ulaziš i kao anonimus u cijelu priču, pa još kada klub pravi rekonstrukciju…

Ti tada još nisi svjestan svoje pozicije kao kluba. Znaš da nisi top nivo, a sada da li si srednji ili bliže nižem nivou kvaliteta… E, sad, kako godine prolaze, a meni će naredna sezona biti peta u ABA ligi, vrlo dobro znam gdje smo platežno, znam kompletno tržište, znam koji su realni ciljevi, šta možemo da dovedemo i kako da komuniciram sa svima. Pritom, imam sjajnog generalnog menadžera, koji taj posao radi sjajno sa agentima”.

Nenad Stefanović — foto: Igokea/ Marija Vuruna

Da li vas tržište i drugi klubovi tjeraju i koliko rano da krenete u proces skautiranja i pregovora?

“Vrlo brzo pravimo filter, već u januaru smo počeli da gledamo, tražimo, zovemo, pratimo, da pravimo planove… Ne prođe uvijek kako si zamislio, mi smo željeli da svi ostanu, ali jasno je da ne možeš to uvijek da uradiš. Dva su plusa. Prvi, svi stranci koji su došli u Igokeu otkako je Vuk Radivojević generalni menadžer, imali su nakon Igokee ogromne skokove u karijerama.

Igokea kao klub ima dobru tradiciju dovođenja Amerikanaca koji su kasnije išli na viši nivo. Naravno, drugo je to što kroz moje četiri godine u ABA ligi, igrači na pozicijama ‘jedan’ i ‘pet’ imali su dobre sezone, pravili su dobre naredne korake. Brajs, Frejzer, Mur, Izundu, Votson, Karter… I agenti sada već sami nude igrače i spremni su možda na male ustupke, jer bi htjeli da njihov igrač bude u Igokei”.

A, kako se vi kao trener snalazite u svemu tome?

“Prilagodili smo se kao tim, ne opterećujemo se oko toga šta je na višem nivou, znamo svoju poziciju u koordinatnom sistemu, koji su naši ciljevi i snalazim se lako, plivam lako u tome. Što se mene tiče, prve godine sam se mnogo nervirao, druge malo manje, a sada već znam kako stvari stoje.

Imam neke okvirne datume, kada bih volio da zatvorimo roster, tržište se mijenja, cifre skaču abnormalno i došli smo u situaciju da igrači na pozicijama ‘jedan’ i ‘pet’ koji odigraju korektnu sezonu, dobijaju sume koje su za njih zaista nemoguće. Naš budžet je jako dobar, poslujemo u okviru toga, svjesni smo da moramo da budemo malo bolji kao tim, ako želimo bolje rezultate, da dopunimo roster gdje treba”.

Da li u tom smislu ekipa treba da ima veću širinu?

“Mi smo kroz ovu sezonu vidjeli neke stvari i naučili. Dosta dobro smo funkcionisali sa ovim rosterom drugi dio sezone, kada smo igrali jednu utakmicu nedeljno. Za narednu sezonu, ako uzmemo koncepcijski da je tim gotovo isti, uz pomenuta pojačanja, moraćemo da napravimo još neki dodatak, kako bismo izgurali period kada smo bili u Ligi šampiona. Bile su jako zahtijevne i teške utakmice, plus putovanja, pa na sve to i druga pravila, sudije, lopte…

Moramo da imamo više igrača, gledamo u smjeru da oni, ako je moguće, imaju bar jednu godinu godinu igranja u Ligi šampiona. Zato je Najdžel bio jedan od prvih izbora, jer još nije skočio na viši nivo, što mislim da može da dostigne, odigrao je jednu sezonu – super. Znači, naviknut je na Ligu šampiona. Nije imao toliko obaveza u domaćem prvenstvu, to će kod nas imati period prilagođavanja, a u Ligi šampiona znamo šta može da se očekujemo od njega”.

Pošto veći dio tima ostaje na okupu, da li je realno očekivati da Igokea napravi rezultatski iskorak i koliko je zapravo to dobra podloga za ostvarivanje takvih ciljeva?

“Značiće dosta, svakom timu i mladom treneru treba vremena da igrači steknu povjerenje u njega, da ga upoznaju. Naročito ako to nije šablon na koji su navikli dotad. Iskreno, tek sa pobjedom u Ljubljani i na Kupu osjetio sam da se napravila dobra konekcija između stručnog štaba i ekipe, da smo tog momenta svi kliknuli i stekli povjerenje jedni u druge. To je period od sedam mjeseci.

Sada imamo bazu, biće smanjen period upoznavanja i u sistem treba da uvedemo samo novajlije i tu će presudna biti uloga igrača koji ostaju, da nametnu intenzitet treniranja, ponašanja i igranja. Oni su zato bitni, jer će biti taj, važan faktor. Svi oni su imali dobre sezone, a vjerujem da mogu da budu još bolji, zato smo ih ostavili. Možda to bude tas na vagi u odnosu na timove koji će možda promijeniti cijele sastave.

Imamo jednu petorku koja je sigurno igrala zajedno, a prošle godine u Splitu počela je petorka koja nikada dotad nije igrala zajedno. Dosta je važno kako ćemo uraditi pripreme, prošlog ljeta imali smo problema na poziciji ‘četiri’. Znate da je Boriša došao kasno, uključio se, imali smo povrede visokih igrača, pa smo u ligu ušli spremni, ali ne dovoljno. Imaćemo dobre pripreme ove godine, nešto duže jer Evrobasket sve pomjera, pa da tu prvu utakmicu dočekamo fizički, psihički i taktički spremni. Iz toga vjerujem da možemo da imamo bolju sezonu”.