Milojević: Amerika je sljedeći korak

Imao je priliku za deset godina u Megi, od toga osam kao šef stručnog štaba, da učestvuje u razvoju nekoliko NBA igrača, među kojima je najuspješniji Nikola Jokić. U biografiji velike zvijezde Denvera zauvijek će pisati ime Dejana Milojevića, trenera sa kojim je radio tri godine pred odlazak preko okeana. Na tu činjenicu mladi strateg će uvijek biti ponosan, kao i na sve što je dosad uradio u trenerskom odijelu.

“Možda kada se završi karijera Nikole Jokića, on bude naš najbolji igrač svih vremena. Mnogo mi je drago što sam radio sa takvim superstarom”, priznaje Milojević u razgovoru za “Novosti”. “Srećan sam što se dobro nosi sa slavom. Sa većinom igrača koji su otišli iz Mege se čujem, pa tako i sa njim”.

Rad sa talentovanim mladim igračima, kojima se prognoziraju visoki dometi, Milojeviću veoma prija.

“Lijep je to posao, nije teško. Neko od njih postane vrhunski košarkaš, a neko ne. Svako ima šansu, ali ne uspiju svi da je iskoriste. U tom razvoju je pedagoški dio podjednako bitan kao i trenerski”.

Iza Dejana je jedna teška sezona u ABA ligi, tokom koje su njegovi momci vodili veliku bitku za opstanak.

Regionalno takmičenje nikad nije bilo jače, a mi smo u sezonu ušli veoma mladi. Izgubili smo neke utakmice na početku, tu nam je palo samopouzdanje. Kao i svake godine, drugi dio lige smo odigrali bolje, jer su mladi igrači napredovali. Rad krene da se isplaćuje i onda i partije budu znatno kvalitetnije. Ne znam kako će se takmičenje završiti, ono što smo mogli da uradimo na terenu, mi smo uradili. Postoje šanse da opet neko od igrača završi u NBA, tako da sam zadovoljan na kraju”.

Kao nagrada za trud i rad, na adresu Dejana Milojevića stigao je poziv selektora Igora Kokoškova da zauzme mjesto asistenta.

“Nije me iznenadilo, jer vjerujem u svoje kvalitete. Nisam se kolebao ni sekunde. Drago mi je što je izabrao mene i Vladu Jovanovića, koji je jedan od najboljih mladih trenera u Srbiji. Kokoškov je vrhunski čovjek i stručnjak, zadovoljstvo je raditi sa njim. Na prvoj akciji smo imali malo vremena da bilo šta uradimo, zabilježili smo pobjedu i poraz, ali je cjelokupan utisak odličan”.

S obzirom na to da ima već prilično dugačak staž u ekipi Mege, Milojević priznaje da je blizu odlaska na sljedeću stanicu, koja je povezana sa karijerom njegovog sina.

“Trenutno igra u Beovuku i zadovoljan sam njegovim razvojem, kakav je košarkaš, a i kakav je čovjek postao. Borben je kao i ja, ali igra potpuno na drugoj poziciji, bek je, pa ne mogu da kažem da imamo sličnosti. Dovoljno je dobar da obezbijedi stipendiju na američkom koledžu, tako da je naša porodična želja da naredne godine svi odemo u SAD. Mislim da je za njega najbolje da završi tamo fakultet, a i nadam se da će moj sljedeći korak biti NBA. Ipak, želje su jedno… Ne znam da li će se ostvariti, ali plan nam je otprilike takav”, zaključio je Milojević.

Većina igrača je nastavila da trenira i u novonastalim uslovima, a Dejan nam je pojasnio kako cijela situacija izgleda iz trenerskog ugla.


“U izolaciji sam, gledam da budemo kod kuće, dok ovo ne prođe, i to je to. Trebalo bi pauzu da iskoristim da se odmorim, a i nešto pamjetno da radim. Čudan je život bez sporta. Ne pamtim kada sam imao ovoliko slobodnog vremena. Postao sam prije osam godina u Megi prvi trener, čak i između sezona nisam imao duže pauze, jer sam išao na Ljetnu ligu u Ameriku… Prijalo je prvih nekoliko dana, a sad već i ne”.

Trener Mege je bio jedan od igrača koji su obilježili Jadransku ligu početkom ovog vijeka.
Ima već 11 godina koliko ne igram i ne nedostaje mi. Ispunjava me trenerski posao, daje mi isti osjećaj u tijelu kao kada sam bio košarkaš”, kaže trostruki uzastopni MVP regionalnog takmičenja (2004, 2005, 2006).

“Uzbuđenje prilikom pobjede ili poraza je isto kao i onda. Sve me “radilo” na isti način. Nisam neki tip koji žali za bilo čim. Učim svakog dana, ispravljam greške, trudim se da napredujem. Čujem se sa drugim trenerima i uživam u pričama o košarci. Mega mi je mnogo dala, ali i ja sam njoj, takođe”.

foto:Nikola Vuruna /Igokea