Lazar Mutić: U Španiji sam proveo 10 godina kako bih došao do Endesa lige

Lazar Mutić o transferu u Andoru.

Banjalučanin Lazar Mutić od naredne sezone igraće u najjačoj evropskoj ligi – španskoj Endesi. On je ovog ljeta iz Lietkabelisa prešao u Andoru. Iako je u Španiji proveo veći dio karjere prvi put igraće u elitnom rangu.

Mutić, koji je rođen 1999. godine je bio član ekipe Basket 2000 iz Banjaluke, potom je bio u Real Madridu iz kojeg je prešao Torelodones, a kasnije je zaigrao za Mursiju, Almansu, Manresu, Kastelju i Marbelju u Španiji.

Potom je ovaj krilni košarkaš prešao u Belgiju u ekipu Okapi u kojoj je proveo dvije sezone iz koje je na početku prošle prešao u Lietkabelis.

“Naravno, u pitanju su poziv i ponuda koji se ne mogu odbiti. U Španiji sam proveo 10 godina kako bih došao do Endesa lige, ali nije se dalo. Morao sam tražiti neki drugi put, a nakon dosta razgovora sa agentom i on je znao koji je cilj. Od Španije, preko Belgije i Litvanije do svega ovoga.

Iako sam imao neke ponude u Litvaniji, od prvog trenutka je bilo jasno da me u Andori žele. Trener je zvao nekoliko puta, a to mi je dalo do znanja da žele da budem tamo, da igram uz neku ulogu, ne samo da popunjavam broj. Svaka ekipa u Endesa ligi je super opcija, a ja sam dobio poziv Andore i prezadovoljan sam. Posebno sam zahvalan jer je ovo bio dug put traženja, razmišljanja.

Prosto, shvatio sam da ne mogu sjediti i čekati da me neko pozove, prihvatio sam taj okolni put, ali kroz sve te izazove stasaš u čovjeka, sazriš kao osoba, napreduješ kao igrač, postaneš bolji čovjek. Uz podršku porodice, prijatelja, bliskih ljudi preguraš sve izazove na tom putu do svog cilja i to je ono što ovo sve čini još slađim”, rekao je Lazar Mutić za BasketballSphere.

U Lietkabelisu mu je trener bio Nenad Čanak, a sada će igrati i za tim koji vodi Žan Tabak. Koliko je bitno imati trenere i saigrače sa svog govornog područja, jer to je definitivno nešto što može napraviti razliku u smislu tvog osjećaja dok si u ekipi, kada znaš da imaš tu nekog “svog” u svlačionici?

“Pa uvijek je lijepo imati nekog svog s naših prostora. To ti dosta olakšava kada je igrač. Drugačiji je odnos sa igračima i sa trenerima. Mora se ipak na kraju dana biti profesionalac. Žana sam upoznao davno u Španiji kada sam igrao sa njegovim sinom, ali tek ćemo se kroz pripreme i sezonu upoznati na pravi način.

Nenad Čanak mi je u Lietkabelisu zaista pomogao na svaki mogući način. Super je osoba, divan čovjek stvarno. I on i njegova porodica, a to je upravo ono što je bitno i u tvom pitanju. Samo potvrda koliko je važno biti prihvaćen i na taj način”.

U toku svakog ljeta, sada je već postala tradicija da trener Žarko Milaković okuplja sve vas koji se poznajete u Banja Luci i da zajedno trenirate, pripremajući se za sezonu. Koliko ti je bitno i u toku leta imati oko sebe ljude od poverenja, pa u dosta opuštenijoj atmosferi kroz kraći vremenski period biti spreman za izazove koji dolaze?

“Divno je znati svako ljeto s kim će raditi, prvo poznajemo svi trenera Žareta s kojim radim već 15 godina. Tu su uvijek na okupu svi igrači koje poznaješ i lakše je trenirati u takvom okruženju. Nema stresa, što je razliku od toga dok traje sezona potpuno drugačije. Ne mogu se požaliti.

Uvijek se pred početak ljeta dogovorimo na čemu ćemo da radimo, šta ćemo da korigujemo i maksimalno se posvetimo tome. Tu su i Dalibor Ilić, Kosta Kondić, Srđan Kočić, zajedno se spremamo za sezonu, igramo pet na pet u doručak, ručak, čokoladu, a kasnije se družimo i svima nam to vreme brzo proleti.

Tu je i Nemanja Šmanja kao trener, stvarno lijep običaj koji nam polako postaje tradicija, a kroz sve to spremni dočekujemo sezonu što je najveći benefit”, zaključio je Lazar Mutić.