Kukoč: Ugovor u Benetonu bio jači od NBA, a poraz od Limoža me još “žulja”
Toni Kukoč, proslavljeni košarkaški as, kao i svakog ljeta na odmoru je u Splitu sa porodicom i po običaju nađe vremena za golf, njegov omiljeni hobi.
“Ovdje sam zbog golfa, proslava je dva desetljeća splitskog kluba – rekao je Toni – i rado ću, po tko zna koji put, zapitati se, baš se začuditi gdje je pamet, moram kazati tako, naših političarima koji već dugi niz godina nisu u stanju shvatiti, pa onda i donijeti odluku o izgradnji golf terena u Hrvatskoj. Nevjerojatna je ta nesposobnost ljudi koji jednostavno moraju donijeti političku odluku da se podrži golf, u svijetu zlatni rudnik sportskog turizma”, rekao je Kukoč za “Sportske novosti”.
Odmah je uzeo primjer Dražena Ladića, koji se dvadesetak godina doslovno muči s papirologijom kako bi ostvario tu investiciju, “umjesto da se njegova inicijativa od prve prihvati bez krzmanja”. Kukoč je uzeo primjer Portugala, gdje su izgrađeni brojni tereni na obali Atlantika, “više od dvadesetak, moguće i trideset”, koji su masovno posjećeni od golfera.
Kad se spomene Toni Kukoč prva logična asocijacija odnosi se na košarku, ali se on u posljednje vrijeme nerado upušta u te rasprave, jer “kažeš nešto što se krivo tumači, a to mi ne treba”. Ipak Kukoč će se u ponedjeljak naći s Dinom Rađom, svojim prijateljem s kojima je u dresu Jugoplastike, s drugim asovima “žutih” zaslužan da se splitski klub tretira kao najbolja košarkaška ekipa dvadesetog vijeka.
“Ovaj izlet naše reprezentacije u Las Vegas je bio pun pogodak”,rekao je Kukoč.
“To će našim igračima itekako koristiti da vide svoje manjkavosti. To su utakmice u kojima se stieče neprocjenjivo iskustvo, jer se sudaraju s jačima, bržima, fizički moćnijima. I kad se tako uvjere kako na tom planu moraju napredovati, to jest pokušati dostići takvu razinu, onda će onaj naš talent, taj vic, kreacija, doći do izražaja”.
Podsjetio je kako je njegova generacija prošla takve ispite, poslije osvajanja naslova juniorskog svjetskog prvaka u Bormiju 1987…
“Krešo Ćosić nas je poveo u Ameriku, odigrali smo desetak utakmica s reprezentacijama koledža, što je ipak niži rang od odnosu na ovu ljetnu ligu u Las Vegasu, to nam je bila dragocjena škola za sve one uspjehe koje je reprezentacija Jugoslavije nanizala”.
Onda se vratio na svoje početke, na dril koji je na Gripama provodio tadašnji trener “žutih” Slavko Trninić:
“Slavko je ključna figura moje karijere. Trenirali smo po osam, pa i devet sati dnevno, stekao sam prave temelje premda u to vrijeme nisam bio sposoban razumjeti zašto nas Trninić toliko muči. Zašto pojedine vježbe ponavljamo, rekao bih milijun puta. Tek kad sam došao u Ameriku, potpisao za Bullse, shvatio sam koliko sam mu zahvalan. Istina, i tada sam morao proći mukotrpne treninge kako bih zadovoljio NBA kriterije. Trener Fil Džekson i Majkl Džordan su mi pokazali moje manjkavosti, to kako se loše ponašam, kako poslije pogođenog, tako i promašenog šuta”.
Neizostavno je pitanje o trenutnoj poziciji hrvatske košarke, to jest reprezentacije, koja se nije plasirala na Svjetsko prvenstvo u Kini:
“Nismo ni mogli kad smo svega nekoliko utakmica igrali s najboljim igračima. Znam da bi nastupi za reprezentaciju morali imati tretman svetinje, ali treba shvatiti naše NBA igrače, kojima je ljetni odmor neophodan. Poslije moje prve godine u NBA-u igrao sam za reprezentaciju na prvenstvu u Torontu i prvih par utakmica igrao sam maksimalno dobro. A onda sam ‘izdušija’, vukao sam se po terenu kao krpa… Radi se o tome da je NBA zahtjevna, naporna, igraš tri, četiri utakmice sedmično, čak stotinjak utakmica u sezoni i to iscrpljuje”.
A ipak je nužno voditi računa o svojim ugovorima, ‘danas se potpisuju ugovori od stotinu milijuna dolara i više za petogodišnji angažman, i u tom slučaju nema popusta, svaku utakmicu moraš odigrati sto posto, imperativ je biti odgovoran’… Kukoč je iz Jugoplastike najprije otišao u Treviso, igrao je za Beneton, “tamo sam imao unosniji ugovor od onih prvih u NBA-u”. Prisjetio se tog dijela karijere:
“Familija Benetton je predivna, mnogo su ulagali u sport. Mi smo bili prvaci Italije, osvojili kup, žao mi je što smo izgubili finale Final Foura u Atini, po svemu smo trebali biti prvaci Evrope. A to kako smo i zašto izgubili od Limoža ne želim govoriti… Kazaću jedino da me taj poraz i danas žulja, nisu nam dali da pobijedimo”.
foto:fiba
About The Author
