Kako je Maljković sa Osimom analizirao Beneton
Božidar Maljković pričao o dogodovštinama iz karijere.
Božidar Maljković je četiri puta osvajao Evroligu sa Jugoplastikom (dva puta), Limožom i Panatinaikosom. U intervjuu za RTRS rekao je kako mu je sa Jugoplastikom najteže bilo pobijediti Partizan.
Prije čuvneog finala kada je osvojio treću titulu šampiona Evrope sa Limožom ima anegdota da je do duboko u noć u društvu Ivice Osima analizirao igru Benetona sa kojim se sastao u finalu.
“Ma nismo to to pričali hahahah. Nije nego smo se brate zapili. Mene je kao i uvijek držala trema. Tresao sam se i u mom Ušću gdje nisam imao dinara i u Realu, Barseloni, Panatinaikosu…Ivica me zove da malo sjedimo i da razgovaramo. Ja računam umrijeću u sobu gledajući kasete sa asistentima i razmišljajući o taktici. I odem i ostanemo do četiri ujutro noć pred utamicu. To se tako desilo. Mi smo prijatelji još iz Vodica. ja sam imao kuću on stan na 200 metara. Tu sam ja njega gledao kad bi pravio bravure sa nekim bijelim Mercedesom. Igrali smo mali fubal, a on bi odigravao iz prve što je najteže. On kad bi uzeo loptu dalmatinci bi rekli “pustićemo muziku iz našeg studija”.
Dina Rađu, Stojka Vrankovića i Aleksandra Đorđevića gledao je na treninzima Bostona u društvu legendarnog Reda Ojerbaha.
“Đorđević je te godine bio izašao iz vojske. Igrala se ljetna liga i ja sam bio njegov gost kao trener Barselone. Ja sam mislio da on nema pojma šta je to Jugosplastika. međutim on je meni na jednom ručku poslije pokazao da Jugoplastiku poznaje ko pravi Splićanin”.
Legendarni trener Bostona imao je interesantan sistem rada.
“Kad je gledao treninge imao je kapu sa dugačkim šiltom da se ne bi zaljubio u lice igrača. Gledao je samo noge i rad nogu i onda kada bi ocjenio rad nogu je po broju na šorcu pogledao igrača. Inače sam tad doživio nešto najljepše i uvijek se naježim kad se toga sjetim. On pošto je stariji čovjek bio. Mislim da je živio preko 90 godina kad za vrijeme utakmice ustane da ide u WC kompletna hala ustane na noge i isprate ga aplauzom. On se vrati i opet se utakmica prekida i ide aplauz. To govori kakav je odnos kulturnih i prosvećenih ljudi prema legendama, što naravno u Srbiji nije slučaj”.
Maljković je trenirao mnogo vrhunskih igrača, ali nema dilemu ko je najbolji.
“Najbolji igrač je Toni Kukoč van konkurenciji. To je igrač koji druge čini boljima, to je čovjek koji je kreator čuvene izjave da koš jednog igrača čini srećnim, a asistencija dvojicu. To je čovjek, koji je veliki pjesnik na terenu, to je čovjek koji čim vidi da neko u ekipi ima problem bilo kakve vrste na kraju kad se radi sitezanje prilazi i sjeda do njega hrabreći ga. Ovaj ozdravi poslije tog razgovora. To je čovjek koji je u pionirskom stažu pobjeđivao Zorana Primorca u stonom tenisu, ali je ostavio sotni tenis. To je čovjek koji igra izvanredno fudbal i čovjek koji će ako golf bude olimpijski sport, a biće učestvovati na olimpijadi jer je još uvijek najbolji golfer u Hrvatskoj. Sad kad se sretnemo mi pričamo samo o golfu kao da se košarkom nikad nismo bavili. Toni je mogao da igra na pet pozicija. On kad s desne strane kad gledamo koš primi loptu to je ili koš ili faul nema treće. Toni koji sve vidi i kome je sve jasno. Odgojeno djete. Otac koji je radnik u Škveru, majka Radojka koja je divna žena. Imao sam dosta velikih igrača. Tu je i Dino Rađa, ali mi svi znamo da je on najbolji, svi koji smo bili tamo. On je nosio stvari jer je bio najmlađi. Kad je ušao Tabak u ekipu onda je on nosio”.
foto:printscreen/youtube
About The Author
