Janković: Ovde nemam rođake, Partizan je moja familija!

Manje, više svima nam je poznata Titova krilatica: ‘spremamo se kao da će sutra rat, a živimo kao da će sto godina biti mir’.

Recimo, da u tom duhu protiču prvi dani priprema košarkaša Partizana u Vrnjačkoj Banji. Radno, ali ne i paradno. Što je najvažnije, vedro, vrijedno i složno. I hajde da zanemarimo neobične, neuobičajene i čudne okolnosti, jer već vrapci i sve ostale ptice duž cijele banjske promenade znaju da se momci u crno-bijelom pripremaju za totalnu neizvjesnost, koju donosi predstojeća sezona, jer će pandemija korone u hodu da kreira sistem takmičenja na svim frontovima.

Ali nije ovo priča ni o kakvom ratu, ili o pošasti, ma kako uvod izgledao, naprotiv, ovdje je riječ o suštoj suprotnosti. O nečemu pozitivnom, bez obzira što je i ta reč nesrećnim spletom okolnosti devalvirala.

Svjedoci smo izvanredne atmosfere u taboru tima iz Humske. Zaista to nije fraza, a garant za to nam je sjajan momak i igrač, Stefan Janković, povratnik u Humsku, koji je sa svojih 27 godina preturio mnogo toga preko atletskih pleća.

U stalnoj potrazi za dobrom i dobrotom, samim tim i srećom…

“Nevjerovatan je osjećaj kada se okrenem ka klupi Partizana i na njoj vidim ljude koji me bezrezervno podržavaju. Svi od reda, cijeli stručni štab, počev od Vlade Šćepanovića, Dejana Mijatovića, Ace Matovića… pa do saigrača, koji su divni momci i igrači. Veoma mi je važno da mi ljudi iskreno kažu šta misle o meni i da u svakom trenutku znam na čemu sam. Najzad sam dočekao da živim i radim u takvom ambijentu. Ja u Srbiji nemam nikog od rođaka, Partizan je moja familija,” kaže Janković za Sport Klub.

Košarkaški globtroter ne krije zadovoljstvo što je poslije igranja u Kanadi, potom na univerzitetima Misuri i Havaji, u Crvenoj zvezdi i kao pozajmljen košarkaš Partizana u grčkom AEK i kratko u Razvojnoj NBA ligi, najzad dobio pravu ulogu i poziciju.

“Ja sam po prirodi stvari klasična ‘četvorka’, a treneri su me do sada selili na druga mjesta. Posebno je bilo haotično u Razvojnoj NBA ligi, tamo je sve podređeno spoljnim igračima, a visoki se koriste za odrađivanje nekih situacija, najčešće ‘pik en rola’… Na sreću, sa Vladom imam direktnu i otvorenu komunikaciju i znam da će u svakom trenutku da bude fer i da sve zavisi od mog učinka i zalaganja. Da je Trinkijeri ostao ne bih se vratio, on me je zapostavljao, naglo me precrtao.

Kako kažu stari, ‘kad čeljad nisu bijesna, kuća nije tijesna’, pa se tako i rad crno-bijelih u prebukiranoj Vrnjačkoj Banji odvija na najbolji način.

“Nismo djeca, ozbiljni smo profesionalci, dobro znamo kako da se čuvamo od korone i kako da treniramo. Praktično i ne izlazimo iz hotela, nosimo maske, svi smo, bogu hvala, negativni na PCR test. Prije podne radimo u teretani i sa loptom u sali, još bez kontakata, a popodne imamo vježbe snage i trčanje na fudbalskom terenu. Uglavnom, došli smo ovde dovoljno spremni, trenirali smo individualno za vrijeme vanrednog stanja, ali ipak, pripreme su specifična stvar i upale mišića su neminovne. Juče smo pretrčali sedam kilometara na otvorenom.”

Upravo tamo, gdje su navijači crno-bijelima napravili nezaboravan doček.

“Mnogo nam je značila ta dobrodošlica. Da osjetimo podršku, pjesmu, bakljadu, navijanje, sve to što će nam, nažalost, nedostajati tokom sezone, ali moraćemo da se naviknemo. Zaista je vrlo nezgodno što ne znamo za koji sistem takmičenja se pripremamo. Utoliko je važnije zajedništvo što nas krasi, a sve polazi od trenera Šćepanovića, koji kreira zdravu atmosferu. Mislim da je NBA liga najpraktičnije rešila te stvari kroz turnire, videćemo šta će biti kod nas, u regionu i u Evropi.”

Za sada je izvjesno učešće Partizana na turniru u Sarajevu od 4. septembra, čemu se stasiti Hercegovac posebno raduje.

“Nadam se da se neće otkazati, radujem se odlasku u moje krajeve. Imaću tamo navijača, rođaka i prijatelja, a mojim drugovima iz ekipe biću pravi domaćin. Ja mu dođem uvijek kao neka spona. I domaćin i gost, gdje god da sam. Tako i sada, s obzirom da sam dugo živio u Kanadi, pomažem strancima u timu da se što bolje prilagode. Angola mi je cimer, Rašon i Mozli su se odavno odomaćili, a Kodi je novajlija i predobar momak, svi mu pomažemo. Rašon se toliko vezao za Srbiju da ljetos nije ni putovao kući, a svojski se trudi da nauči naš jezik. Kažem mu da ne pretjeruje, težak je srpski i ja se ponekad mučim oko neke riječi,” kroz smjeh dodaje Janković.

Ekspedicija iz Humske je u luksuznom hotelu “Fontana” izolovano smještena, ima na raspolaganju cijeli sprat.

“Ne zatvaramo vrata od soba, samo cirkulišemo jedni kod drugih, ili ćaskamo na hodniku, ma, sjajna smo družina. Četiri sezone sam odigrao u Evropi, ali ovakvu hemiju nigdje nisam sreo. Tim Partizana je odličan miks mladih i starijih igrača, od Veličkovića i Gordića, preko Zagorca, Jaramaza, Dangubića, Nikole Jankovića, pa do stranaca.”

Momak sjajnog fizičkog i igračkog potencijala nije imao sreće da se do sada u potpunosti dokaže pod obručima, ali je riješen da to nadoknadi.

“Prije korone bio sam u Americi, završila se Razvojna liga, prije toga po dolasku u AEK povrijedio sam nogu, ali sam napustio Atinu kada je trener Šakota otišao u Zvezdu. Što se tiče mog igranja u Zvezdi, bila je to veoma turbulentna sezona, puna tenzije, tadašnji šef stručnog štaba, Dušan Alimpijević je bio pod velikim pritiskom, pa su se onda desile i vankošarkaške stvari, poput tenzija sa Budućnošću. Nije bilo nimalo lako.”

Naravno, Janković nema dilemu kada je riječ o željama i planovima, vezanim za Partizan i predstojeću sezonu.

“Poznata je stvar da su ambicije Partizana uvijek iste, a to je osvajanje što više trofeja. Nadam se, pre svega, da će takmičenje uskoro da se vrati u normalu, a mi ćemo dati sve od sebe da obradujemo navijače. Želim da opravdam povjerenje i da pokažem koliko mogu, daću sve od sebe,” poručio je Stefan Janković.

Nigdje kao u Foči

Krilni centar crno-bijelih je, igrom slučaja, rođen u Beogradu, ali potiče iz Foče i ne krije da je veoma vezan za taj kraj.

“Takvih prirodnih ljepota nema nigdje. Lijepo je na Havajima, ali ja se uvijek sa radošću vraćam mojoj otadžbini. Trnovačko jezero, Maglić, rijeka Ćehotina… Uživam u raftingu i kad god mogu dovodim tamo prijatelje da uživaju. Planiram jednog dana da u Foči napravim kamp, u kojem bih spojio košarku i rafting.”

foto.Dragana Stjepanović/KK Partizan

About The Author