Emir Preldžić: Željko Obradović je najveći trener, Bogdan Tanjević mi je dao sve u životu
foto: FIBA
Emir Preldžić, nekadašnji reprezentativac Slovenije i Turske, ostavio je dubok trag u Fenerbahčeu, a trenutno igra za hit šampionata BiH ekipu Orlovika.
Emir Preldžić se prije četiri godine povukao sa velike scene. Odigrao je sezonu u Bahčešehiru i poslije 15 godina igranja u inostranstvu se vratio u rodnu zemlju, Bosnu i Hercegovinu. I to u klub za koji je malo ko čuo, Orlovik iz Žepča. Zatim u danima za nama, kada je počela nova sezona u Ligi BiH, izvještaji u medijima: Triple-double Emira Preldžića.
Trener mu je njegov otac Senad, a u klubu igra i mlađi brat Edo, koji je 2000. godište. Krenuli od najnižeg ranga košarke BiH, a sada nastupaju u “eliti”.
“To je taj projekat u koji smo ušli, da probamo da uđemo u Premijer ligu BiH. Krenuli smo 2019. od Treće lige BiH. Dvije godine tamo nastupali, pa smo ušli u Drugu ligu i gdje smo proveli dvije godine, ali sve sa domaćim igračima. Prošle sezone kroz play-off smo uspjeli izboriti Premijer ligu BiH. Onda nismo znali da li da igramo ili ne.
Znate kako je to, dvorana, finansije, parket. Ipak uspjeli smo mukotrpnim radom svih članova Uprave, tu ima nekih 12 ljudi koji rade non-stop da bi ovaj klub rastao”, kaže Emir Preldžić, koji se 2019. godine vratio u rodno Žepče nakon igranja u Čeliku, Triglavu, Slovanu, Fenerbahčeu, Darušafaki, Galatasaraju i Bahčešehiru.
“Ja sam najprije završio karijeru, pa sam se vratio košarci na nagovor oca i ljudi iz Uprave, koji su radili u našem klubu: “Hajde odigraj još jednu sezonu i evo igram već petu u nizu. Imamo taj petogodišnji plan. Iskreno da vam kažem dobro mi dođe, tu sam kući, uživam sa tim mladim momcima, igram, oni napreduju”.
Kada je spomenuo petogodišnji plan zazvonilo nam je u ušima. Malo je čudno da neko u BiH i regionu ima ovako dugoročan plan. Kod nas se traži uglavnom instant rezultat
“Iskreno, to je da kažemo, mi na ovaj klub gledamo kao na porodicu. Ima nas oko 90 članova. Svi radimo šta god treba u klubu i onda kroz dozu ljubavi to radimo. Tri godine smo radili volonterski. I dalje mi stariji radimo, za mlađe igrače smo uspjeli da imaju platu.
Uz ljubav sve ide lakše i onda su nas malo pogledali rezultati i dali nam elan da više radimo. Sada je na nama da probamo u Premijer ligi da napravimo dobar rezultat. Da prve godine budemo u sredini tabele i da nemamo problema da ne ispadnemo”.
Kako je bilo vratiti se sa vrhunskog nivoa iz klubova kao što su Fenerbahče i Galatasaraj i odjednom zaigrati najniži rang košarke u BiH? Ipak je riječ o uslovima koji se ne mogu porediti:
“Iskreno, da sam negdje drugdje, to ne bih uradio. Ipak, u svom sam gradu sa svojim ljudima, lakše i ljepše je. Pogotovo na početku, te prve dvije godine su nam bila neka vrsta rekreacije, pošto smo igrali iz ljubavi. Onda je to preraslo u malo ozbiljnije stvari, što dokazuju rezultati u posljednje tri sezone”.
Kako je bilo igrati najniži rang takmičenja iz ugla saigrača i protivničkih igrača, koji sigurno nisu ni fizički ni taktički na nivou igrača i liga sa kojima je igrao i protiv kojih je igrao?
“Prvo sam se vratio kod tih mladih igrača da bih im dao sve znanje koje ja imam i što sam naučio od svih ljudi sa kojima sam radio. Da probam da prenesem da radimo na način na koji se igra u Evropi. I naše mlađe kategorije rade po evropskom planu. To nam je bio cilj. Iz grada koji ima 20 hiljada stanovnika smo imali juniorsku ekipu koja je bila među najbolje tri u BiH.
To je znak da napredujemo. To navikavanje na niži rang je malo teško. Dosta stvari je nejasno. Znate kako je u evropskoj košarci, sve se radi po šablonu, a ovde se već malo ne zna se ko šta radi, odbrane su drugačije. Možda je prva godina te adaptacije bila teška. Mi smo uvijek gledali da naša igra bude kako treba”, ispričao je Emir Preldžić.
Željko Obradović: Ne znam da li će neko doći, bavim se ovim strahotama koje gledamo
Emir Preldžić svoj “prime time” je imao u Fenerbahčeu za koji je igrao od 2007. do 2015. godine. Na klupi je počeo sa Bogdanom Tanjevićem, potom je tu bio i Neven Spahija, pa Simone Pjaniđani i na kraju je stigao Željko Obradović:
“Igrao sam dvije godine kod Željka. Znamo svi ko je i šta je Željko. Ne treba trošiti puno riječi na njega. Jedan od najvećih trenera svh vremena. I stvarno sam puno naučio o dosta stvari za koje nisam ni zamišljao da treba da znam.
Vidite gdje on dođe tu odmah dolaze veiki rezultati. Iza toga naravno stoji mukotrpan rad u svakom klubu u kojem je bio. Šta još da kažem za najvećeg trenera u Evropi, a vjerovatno i u svijetu”.
Bogdan Tanjević ga je dočekao na početku karijere u Fenerbahčeu:
“To je trener koji je meni dao sve u životu i doveo me iz Slovenije u Fenerbahče i dao mi slobodu da igram. Dao mi minute da igram, napravio me čovjekom, napravio me igračem, kakvim takvim (smijeh). To Boši ne mogu zaboraviti i ne samo ja nego i dosta igrača koji su u tom trenutku došli u Fenerbahče. Mislim da nas je u tom trenutku bilo šest ili sedam mlađih od 20 godina kad je on bio trener, a igrali smo Evroligu.
To je čovjek koji daje možda i najviše prostora mladim igračima i radi s njima. Što se tiče rada sa Bošom bio je mukotrpan, ali svi igrači koji su radili napravili su velike karijere”.
Neven Spahija je bio dvije godine trener i osvojio je dvije titule šampiona Turske.
“Veliki trener. Samo riječi hvale za njega. Bio mi je dvije godine trener u Fenerbahceu. Imali smo sjajne rezultate s njim, sjajnu energiju. Osvojili smo dva puta Superligu Turske, igrali smo i Top 8 u Evroligi i uživali smo s njim”.
Za period proveden u Fenerbahčeu saigrači su mu bili: Jan Veseli, Bojan Bogdanović, Bogdan Bogdanović. Marko Tomas, Damir Mršić, Šarunas Jasikevičius, Mirsad Turkan, Ibrahim Kutlaj, Nemanja Bjelica, Roko Leni Ukić, Uroš Tripković… Preozbiljni igrač, ali je dugo turskom timu trebalo da napravi iskorak u Evroligi
“Da kažem svi igrači s naših prostora sam imao odličnu saradnju. Ja sam tu bio, a oni su dolazili i odlazili. Družili smo se i dan danas se čujemo prijatelji smo. Fenerbahčeu je trebala stabilnost. Efes je napravio rezultat kad je trener bio tu par godina. U Turskoj je bilo da čim nema rezultata odmah mijenjaju se treneri.
Onda poslije i kada je napredovala košarka kada su ti ljudi sa strane počeli da budu generalni menadžeri i turska košarka je napredovala. Pokazali su to u zadnjih šest godina. Anadolu Efes je bio dva puta šampion Evrolige, a Fenerbahče jednom.”
Emir Preldžić rođen je u Zenici 1987. godine. Rano je otišao u Sloveniju gdje je igrao za Triglav i Slovan. Jedinstven je slučaj u reprezentativnoj košarci pošto je u seniorskom stažu bio reprezentativac Slovenije i Turske. Za Sloveniju je igrao kvalifikacije za Olimpijske igre 2008. godine, a za Tursku je nastupio na Svjetskom i dva Evropska prvenstva.
“Cijeli život sam pokušavao i najveća želja mi je bila da igram za BiH, ali to se nije moglo ostvariti. Pogotovo nakon mog odlaska u Sloveniju i tako da kažem izostanka poziva u selekciju BiH. Onda kad su mi Slovenci ponudili da igram, pristao sam. To mi je i dalo vjetar u leđa da napravim karijeru. U Izmiru smo bili treći, ja sam bio u petorci tog Evropskog prvenstva. Tu me vidio i Boša Tanjević i svi ti ljudi.
Poslije toga sam pokušao da sredim papire da igram za BiH. To se nije desilo, opet su me kontaktirali Turci i pitali da li želim da igram. Imao sam 25 godina i želeo sam da vidim kako je igrati na Evropskim prvenstvima. Odigrao sam dva i Svjetsko u Španiji. Svaki igrač želi da nastupi na velikoj sceni. I stvarno bilo mi je lijepo. Igrao sam sa svim tim veličinama koje je dala turska košarka”.
Za Emira se može reći da je prototip modernog košarkaša, koji i u napadu i odbrani može igrati pozicije od jedan do četiri.
“Tu najveću zaslugu ima Bogdan Tanjević. Od prvog dolaska u Fenerbahče i na treningu me stavio da igram plejmekera. Zatim po potrebi na beka, pa poziciju krilnog centra. Onda sam shvatio da mogu da širim teren, da pomognem u organizaciji igre i sve to. Ti veliki treneri znaju iskoristiti svakog igrača na pravi način”, završio je priču za portal BasketballSphere Emir Preldžić.
Najbolje kvote vas očekuju u Meridianbet poslovnicama.
About The Author
