Dalibor Ilić:Nesuđeni fudbaler u dresu “orlova” sanja o NBA ligi

Potajno sam se nadao i priželjkivao da budem najbolji sportista Republike Srpske, ali nisam imao nekih naznaka da će baš meni pripasti titula. Kada sam dobio trofej, emocije su me preplavile, ali sam ih uspio iskontrolisati.

Izjavio je to košarkaš Igokee i ovogodišnji laureat Izbora deset najboljih sportista RS Dalibor Ilić. Nesuđeni fudbaler, kojeg su od najvažnije sporedne stvari svijeta odvojili kiša i blatnjav teren na stadionu, već nakon prvog treninga znao je da će život posvetiti loptanju pod obručevima. Sa 20 godina postao je prvi košarkaš koji je kao član kluba iz Republike Srpske zaigrao za seniorsku reprezentaciju Srbije.

GLAS: Košarku ste počeli trenirati u Višegradu. Kako je izgledao prvi trening?

ILIĆ: Otac mi se bavio košarkom, dok je ostatak porodice sportski orijentisan, a u naselju smo više igrali fudbal. Na nagovor drugova i trenera Rajka Gojića otišao sam na košarkaški trening. Jedno veče sjedio sam kući sa porodicom, a otac mi je rekao da obučem šorc i majicu ispod trenerke jer idemo samo da gledamo trening. Kada smo došli, dali su mi priliku da šutiram i govorili da sam odličan samo da bi me privukli. Svidjelo mi se poslije nekoliko treninga sa starijom grupom pa sam ostao jer su tu bili drugari iz osnovne škole. Bio sam dobar u fudbalu i volio bih da sada mogu to nekako uporediti sa košarkom ili odbojkom. Prije nego što ću početi da treniram košarku, sve je bilo dogovoreno da odem trenirati fudbal. Bilo je loše vrijeme, kiša, blato na stadionu pa sam rekao da ne mogu sada i da ću doći na sljedeći trening. Međutim, treninzi su bili ponedjeljkom, srijedom i petkom, a košarkaški utorkom pa sam slučajno završio u dvorani i ne smijem da se žalim. Možda je tako bilo suđeno mada mi sada lijepo djeluje to valjanje po blatu.

GLAS: Član Igokee ste od 2015. godine. Sjećate li se debija u ABA ligi?

ILIĆ: Naravno. To je bilo 2016. protiv Cedevite, kada mi je Dragan Bajić pružio šansu na domaćem parketu. Osjećaj je bio izvanredan jer nisam mnogo trenirao sa prvim timom, već sa juniorima. Sa Bajićem se dugo poznajem i on je jedan od najzaslužnijih što sam sada ovdje, a htio je da još ranije treniram sa prvim timom. Dokazao je da je idealan trener za Igokeu sa kojom je ostvario istorijske rezultate i niko mu ništa ne može prigovoriti.

GLAS: Šta je Vaše najjače košarkaško oružje i kada ste prvi put zakucali?

ILIĆ: Ofanzivni skok i igra bez lopte. Uvijek idem na zakucavanje jer je tako najlakše poentirati ili ću dobiti prekršaj. Sjećam se kada sam prvi put zakucao. Bilo je to 2015, dok sam bio član Varde tokom turnira u Mađarskoj. Sa trenerom Borkom Pereulom vježbao sam prvo sa teniskom lopticom, a onda je došla na red košarkaška pa sam uspio da zakucam sa 15 godina.

GLAS: Koliko dnevno šutirate lopti?

ILIĆ: Ukoliko imam dva treninga, onda ima po 300 ubačenih, a ako je jedan trening, onda 500. Iz koliko pokušaja to uradim, ne pitajte (smijeh). Jedine trojke ove sezone u ABA ligi postigao sam protiv Primorske, a kada obrišu te rezultate, neću imati nijednu (smijeh). Recimo, kada je trener bio Nenad Trajković, minimalno sam imao po hiljadu šuteva dnevno.

GLAS: Imate li košarkaškog idola?

ILIĆ: Najviše volim da gledam Janisa Antetokumpa, Lebrona Džejmsa i Kobija Brajanta te pokušavam da prekopiram neke njihove poteze. Od naših igrača to je Nemanja Bjelica, čiji mi se stil igre najviše sviđa. Nismo se upoznali ili igrali zajedno i nadam se da ću jednog dana biti poput njega.

GLAS: Da li su Vam strani saigrači davali savjete u vezi sa igrom?

ILIĆ: Jesu, Amerikanci pogotovo. Svi su željeli da mi ukažu na nešto i dosta toga sam usvojio jer su mnogi savjeti baš bili korisni. Svi su bili otvoreni za saradnju i najviše sam slušao one koji igraju na mojoj poziciji.

GLAS: Kako ste se osjećali kada ste kao kapiten osvojili zlatnu medalju na EP 2018. godine?

ILIĆ: To je takođe bilo nešto neopisivo. Igrali smo u Rigi, a dvorana je bila puna, sa 15.000 navijača koji su bili protiv nas. Domaćin je bio protivnik u finalu i maksimalno motivisan da nas dobije jer su ih gledale njihove legende Kristaps Porzingis te braća Dairis i Davis Bertnas. Svi su bili protiv nas, ali je nama to dalo snagu da pobijedimo. Meni je bilo posebno drago jer sam kao kapiten podigao pehar i ta je titula najslađa.

GLAS: Poziv u reprezentaciju Srbije za sada je vrhunac karijere. Kako ste doživjeli poziv među najbolje “orlove”?

ILIĆ: Sanjao sam o reprezentaciji Srbije od trenutka kada sam počeo da treniram jer sam u to vrijeme počeo da pratim ekipu na televiziji. Kako sam napredovao, tako su i ambicije rasle. Prvo sam želio dres kadetske ekipe, pa juniorske i onda seniorske, što je uvijek bio podstrek za dalji rad i prilika da ostvarim jedan od svojih snova. Prvo takmičenje koje pamtim je Evropsko prvenstvo 2009. godine u Poljskoj, kada je Srbija bila druga. Nastupi u dresu “orlova” su najveće priznanje ove sezone. Taj osjećaj je bio neopisiv i nadam se da ću i dalje biti član ekipe koja će donositi medalje sa prvenstava.

GLAS: Kako djeluje saradnja sa selektorom Igorom Kokoškovim?

ILIĆ: Izuzetan trener i jedan od najboljih sa kojim sam radio u karijeri. Ima veliko iskustvo iz NBA, totalno je smiren i sasvim drugačiji tip trenera u odnosu na sve što sam do sada imao.

GLAS: Kakvi su Vaši dalji planovi?

ILIĆ: Plan je da zaigram u NBA jednog dana. Do sada sam išao korak po korak i poklapale su mi se kockice pa se nadam da ću tako nastaviti. Imam još dvije godine za draft. O tome se razmišlja, ali još nema odluke kada ću se prijaviti.

GLAS: Ukoliko budete draftovani, da li biste odmah otišli u NBA?

ILIĆ: Ne vjerujem. Sigurno bih igrao u Evroligi ili Evrokupu prije odlaska u NBA jer tako ne bih preskakao stepenice i sa mnogo više iskustva bih odgovorio izazovima u najjačoj ligi svijeta. Ne bih da pravim grešku kao neki igrači koji su se prije vratili nego što su otišli u NBA.

GLAS: Kako izgleda Vaš radni dan?

ILIĆ: Imam tačno određeno vrijeme za doručak prije treninga, pa me onda čeka teretana, šuterski trening nakon kojeg obično odem na piće sa saigračima. Potom slijedi ručak, popodnevni odmor, večernji trening, večera i odmaranje. Ako se sve dobro organizuje, bude malo vremena i za vankošarkaške aktivnosti.

GLAS: Da li ste aktivni na društvenim mrežama?

ILIĆ: Ne. Imam samo profil na “Instagramu”, dok sam sve ostalo obrisao jer mi je oduzimalo vremena. Pitali su jesam li to uradio na nagovor djevojke, ali trenutno nemam djevojku pa je moj odgovor da me nije niko natjerao.

GLAS: Na šta ste potrošili prvu platu?

ILIĆ: Uh, ne sjećam se najbolje. Mislim da je bilo neko slavlje sa društvom. Bilo nas je dosta, para nije bilo puno pa je novčanik brzo bio prazan.

foto.kosarka24.ba