Brin Tajri prije košarke igrao lakros, fudbal, američki fudbal: Uvijek sam bio potcijenjen i to je u meni samo izazivalo dodatni motiv

Brin Tajri američki plejmejker iz Igokee pričao o košarkaškom putu i ambicijama u dresu tima iz Laktaša za BasketballSphere.

Američki bek stigao je u Evropu 2022. godine i od tada je nastupao za Ostende, Dinamo Sasari i Petkim Spor, a njegova naredna destinacija su Laktaši i Igokea gdje je doveden da bude jedan od lidera tima, te na neki način od trenera Nenada Stefanovića dobije upravljačku palicu i slobodu u igri koju je imao Brajs Džons.

U Igokeu je došao poslije uspešnog izdanja u dresu Petkim Spora gdje je imao upravo 13,9 poena, 3,8 asistencija (što je najviše od dolaska u Evropu), 3,2 skokova i skoro jednu ukradenu loptu po utakmici.

U srednjoj školi saigrači su mu bili Karl-Entoni Tauns i Vejd Boldvin, potiče iz sportske porodice, a jedan od njegove braće je posebno postao poznat tokom Super Bowla 2008. godine kada je nastao jedan poseban termin “The Helmet Catch”.

U Igokei će nastupati prvi put u svojoj karijeri u ABA ligi, te u FIBA Ligi šampiona koja mu je već sada dobro poznato područje:

“Individualno biće ovo velika i zahtijevna sezona za mene, ali i za klub, jer želimo napraviti određenu vrstu iskoraka u FIBA Ligi šampiona, ali i u ABA ligi koju nikako ne smemo potcijeniti. Što se tiče pripremnog perioda prije nego je počela sezona uprkos nekim manjima povredama u ekipi najznajačajnije je zadržati pravi pristup i razmišljati pozitivno. To posebno dolazi do izražaja u nekim neizvjesnim završnicama utakmica kada se skupimo kao tim i pravi veliku razliku između poraza i pobjede”, rekao je Brin Tajri.

Upravo njegova poslednja rečenica može se već sada izdvojiti kao ključna zbog utakmice prvog kola ABA lige gde je Igokea nadigrala FMP, doduše ne u neizvjesnoj završnici, ali sigurno da će se toga prisetiti kada se pronađe u takvoj situaciji. Na svom zvaničnom debiju u ABA ligi postigao je 14 poena, podelio pet asistencija i uhvatio tri skoka za 22 minute u igri, dok će debi u FIBA Ligi šampiona kao igrač Igokee imati protiv dobro poznatog rivala iz prethodne sezone, Galatasaraj.

Studirao je na koledžu Ole Mis gdje je proveo četiri godine, a posebno su impresivne bile posljednje dvije kada je predvodio ekipu po poenterskom učinku i bio si svrstan u najbolju petorku konferencije u oba navrata. Ipak, ništa od navedenog nije bilo dovoljno da njegovo tvoje ime pročita na NBA draftu. Iako si u dva navrata potpisivao Exhibit 10 ugovore sa Majami Hitom i Toronto Reptorsima.

“Uložio sam mnogo truda i rada kako bih uspio u namjeri da budem izabran u najbolju petorku poslije treće i poslije četvrte godine na koledžu. Dvije godine u nizu sam predvodio konferenciju kao najbolji strijelac, kako bih sebe doveo u situaciju da budem izabran na NBA draftu. Na kraju se to nije dogodilo, ali sve bih to opisao kao priču mog života.

Nastavio sam da radim, uvijek sam bio potcijenjen i to je u meni samo izazivalo dodatni motiv. Kada sam potpisao za Toronto Reptorse povrijedio sam se i to je bila još jedna situacija s kojom sam morao da se suočim na pravi način. Tada sam odlučio da spakujem kofere i otputujem u Evropu.

Moja prva stanica bio je Ostende odakle sam započeo sve ispočetka, dobar klub, ali s dosta ograničenim finansijama. Nakon toga sam nastavio u Italiju i Tursku, te sam završio ovde. Moj primarni cilj je da budem najbolji igrač koji mogu da budem, bez obzira na to gdje se nalazim, bilo da je to u NBA ligi, Evropi ili gdje god. Želim da pomognem svojoj ekipi da pobjeđuje, da budem što bolji kako bih obezbijedio svoju porodicu”.

Tajri je za srednju školu igrao lakros, bio je quarterback u američkom fudbalu i takođe je imao ponude određenih koledža, ali se odlučio za košarku.

Dolazak u Evropu zbog košarkaške karijere nije bio prvi izlet, jer je igrao i fudbal za reprezentaciju Sjedinjenih Američkih Država kada je dolazio na neki turnir omladinskih selekcija. Njegov brat Dejvid Tajri je neko ko je poznat po čuvenom terminu “The Helmet Catch” kada je u dresu New York Giantsa osvojio Super Bowl protiv New England Patriotsa 2008. godine.

“Košarci sam se maksimalno posvetio kao primarnom sportu tek kad sam imao 16 ili 17 godina. Majka me je odvela sa fudbala, ali definitivno sam sportista koji uživa u svakom sportu. Imam tu takmičarsku prirodu u sebi, moja braća se takođe bave različitim sportovima kao što si već rekao. Mogu reći da sam veoma srećan što je tako i što na neki način u svakom trenutku sve od pomenutog nosim u sebi”.

Koliko ti je bilo teško prilagoditi se košarci u Evropi? Pojedina pravila su drugačija, linija za tri poena je značajno bliža, pravilo o defanzivne tri sekunde značajno menja koncepte, pa kako je tebi to sve djelovalo?

“Najbitnija stvar je da dopustiš nekome da te trenira. Blagosloven sam što sam imao priliku da radim sa Dariom Đerđom u Belgiji, sjajan trener koji je osvojio 13 titula u nizu, mnogo sam naučio od njega već te prve godine. Uspio sam da prilagodim svoj stil igre evropskom načinu košarke, naučio o hedge odbrani, španskom pick and rollu, u Evropi nema defanzivne tri sekunde, pa je to razlog da se više oslobađaš lopte i posvetiš se timskoj igri.

Za mene je sve ovo i dalje proces učenja, ovo je za mene četvrta godina. Učim, slušam i pokušavam da svakim danom budem sve bolji. Trener Stefanović mi je već sada pokazao dosta novih stvari, a o tome se i radi, da slušaš trenera i saigrače. U ekipi je i Gagi (Dragan Milosavljević), naš kapiten, iako ima 37 godina, vidio je dosta toga, kada ti on nešto kaže poslušaš, pokušaš to da promijeniš, jer je prošao apsolutno sve u svojoj karijeri”.

Za kraj, život u Banjaluci?

“To je veoma lijep i čist grad, zaista sam iznenađen. Mnogo ljudi je uvijek vani, lijepo okruženje, a na prvom mestu je sigurnost, što mi je jako važno. Kada izađem, ne moram da brinem o tome. Još jedna stvar, hrana je veoma veoma dobra (smijeh). Za sada je sve kako treba, ali tu sam zbog košarke. Igraćemo dvije utakmice nedeljno, potrebno je da se maksimalno koncentrišem, to je prioritet”, zaključio je Brin Tajri.