Prije 15 godina nisu imali loptu, a sada će igrati ABA ligu

Prije 15 godina u KK Beč nisu imali loptu, a predstojeće sezone igraće ABA ligu.

Novitet u predstojećoj sezoni regionalne ABA lige pored drugačijeg formata takmičenja jeste i ulazak dva nova kluba u jadransko društvo – Kluža i Beča. Za ovaj drugi to je ostvarenje višedecenijskog sna koji su još od ranog djetinjstva sanjali Petar i Stjepan Stazić, vlasnici i pokretači tima iz austrijske prestonice.

Koliko su toga prešli, šta sve izdržali i kako do ovog momenta došli u ekskluzivnom razgovoru za Mozzart Sport otkriva mlađi Petar koji je poslije 15 godina uspio da maštoviti san pretvori u najljepšu stvarnost.

“Ovo je ogroman uspjeh za klub, grad i državu. Svi smo srećni, dobijamo dosta dobrih povratnih informacija, osjeća se velika euforija svugdje. Presrećni smo jer je jedan austrijski klub ušao u ABA ligu. Za mnoge ovde je to još uvijek nadrealna situacija, ali veoma pozitivna”, ističe alfa i omega bečkog kluba.

Kada se premota film na skromne početke i uslovima u kojima se gradio put do ovog trenutka, jasno je zašto su kod Stazića emocije toliko jake.

“Kada smo brat i ja krenuli sa ovom pričom, bukvalno nismo imali ni košarkašku loptu, a evo 16. avgusta ćemo proslaviti tačno 15 godina od kako smo započeli sa ovim projektom. I evo, dočekali smo da uđemo u ABA ligu što je bio dugogodišnji san koji se napokon ostvario.

Veoma emotivno smo doživjeli sve ovo, svaki uspeh koji smo napravili se slavio pet puta više pošto malo ljudi zna koliko je bilo teško na početku. Ulaskom u regionalno takmičenje smo dobili motivaciju kakvu smo imali na početku i zaista ovo je jedan novi početak za sve nas.”

Onaj prvi desio se još 2010. godine.

“Mi smo kao klinci, ja tada sa 11, a brat sa 13 godina, došli iz Beograda u Beč i tu naravno krenuli i sa školom i sa košarkom. I vjerovali ili ne, još tada smo govorili i sanjali kako bi lijepo bilo da imamo svoj klub i eto to što je isprva delovalo kao lupetanje, pretvorilo se u stvarnost. U avgustu 2010. godine smo osnovali klub i tada je veoma malo ljudi u to vjerovalo. Beč nije bio prije toga košarkaški grad, a niti Austrija kao država. Da smo otvorili možda skijaški klub, bila bi veća euforija (smijeh). Međutim, ipak smo mi iz ovih krajeva tako da je kod nas košarka u krvi.”

Jasno je da je bilo mnogo prepreka na putu.

“Prve dvije godine su bile baš jako naporne pošto je generalno provejavao osjećaj nepovjerenja u nas. Ključan detalj koji je cijelu priču digao na viši i ozbiljniji nivo jeste ulazak Ceptera u klub, gdje smo ga dobili kroz neku našu emociju. Prepoznali su koliko je nama bitno da uspijemo sa klubom i zajedno smo imali fantastične tri godine. Tada smo postali prvi put prvaci, prvi put smo igrali Euročelindž i onako generalno je to bio jedan jako dobar period.”

Posle toga je došlo do podizanja infrastrukture na odgovarajući nivo.

“To je bila ogromna investicija i sa naše strane i sa strane Grada da se hala (Hallman Dome prim. aut.) dovede u normalu pošto je to bio jedan stariji objekat, a sada je definitivno najljepša hala u Austriji. To potvrđuju sve ekipe koje nam dolaze u goste. Manja je pošto može da primi tek 2.000 ljudi, ali je kao bombona, baš onako lijepa.

Pritom, dosta smo jaki u omladinskim selekcijama gdje imamo preko 600 klinaca, što je ogroman broj. Od U10 do U19 tima, radimo veoma interesantne stvari i sa školama, tako da smo sigurno broj jedan što se toga tiče u Austriji.”

Nije ovo bio prvi put da se njegov klub nalazio na pragu ulaska u jadransko društvo. Zapravo, bila je treća sreća.

“Prvi put smo bili kontaktirani od ABA lige još 2013. godine, tada nam je prvi put bila predložena vajld karta. Za nas je to bio idealan moment, pošto smo uzeli prvu titulu nakon 21 godine, međutim tada nismo imali maltene ništa od infrastrukture. Zvuči smiješno, ali smo u tom periodu trenirali u pet-šest različitih gradskih hala u toku nedelje.

Nismo imali kao danas našu halu, već su igrači ponedeljkom bili u jednoj hali, utorkom u drugoj i tako dalje. I, zamislite, i tako, u tim uslovima, može čovjek da postane šampion, što pokazuje da kod nas izgovori ne postoje. Ipak, to je bio veliki problem, pošto nismo imali mogućnost infrastrukture i zato tada nije bio povoljan momenat za naš ulazak.”

Drugi put se ispriječila pandemija.

“Onda se desilo da nakon godinu dana dobijemo šansu da uzmemo tu halu, koja je sad, naravno, vlasništvo grada Beča, ali je naša. U pitanju je bila 2014. godine. Potom je bilo potrebno par godina da se sve to namjesti kako treba i tako dalje. To je bio jedan ogroman projekat. U to smo ušli zajedno sa gradom i stvarno korak po korak to stvarali da bi tu negdje pred koronu bio u stvari najbolji mogući moment, pošto smo bili spremni za bilo koji izazov. Nažalost, došla je korona i sve prekinula.”

Međutim, onda se dešava da odmah nakon pandemije Beč drugi put postane šampion Austrije.

“To je sigurno bio ubjedljivo najbolji tim u istoriji austrijske košarke. Tad je u ekipi bio Adin Vrabac i Bogić Vujošević, sve uglavnom naši momci. Potom smo 2023. bili vicešampioni Alpe Adria lige, takmičenja koje više i ne postoji. Bili smo isto i domaćini Fajnal fora i tada smo vidjeli da možemo da napravimo taj iskorak.”