Bane Prelević: Dražen bio idol svima, niko iz naše generacije ne bi mogao sada igrati košarku

Branislav Bane Prelević, legendarni košarkaš PAOK-a i Crvena zvezde, govorio je o svojoj karijeri.

Bio je fantastičan strijelac. Nije imao savršene fizičke predispozicije kao većina današnjih igrača, ali je imao ogromno srce, sjajan šut, borbeni duh i nikada se nije predavao. U Solunu je zaslužio nadimak Tigar. U PAOK-u je bio sve. Igrač, pomoćni trener, trener, predsjednik kluba. Sada kako kaže uživa gledajući utakmice.

Vraćamo se na početku na kraj osamdesetih godina prošlog vijeka. Cibona koju predvodi Dražen Petrović je neprikosnovena u Evropi, ali u domaćem šampionatu je druga priča. U polufinalu su se namjerili na Crvenu zvezdu i bili su apsoluti favoriti. Na drugoj strani mladi Branislav Prelević krči put ka košarkaškim visinama. I baš protiv Cibone je zablistao.

U majstorici polufinala u sezoni 1986/87 u Zagrebu postiže 32 poena, vodi svoj tim u finale u kojem su poraženi od Partizana. Mnogi smatraju kako je te godine crno-bijelima indirektno doneo titulu. Ipak, posle te serije ime Baneta Prelevića je podebljano u notesima svih trenera, a posebno navijača.

“Cibona je tih godina bila nepobjediva u Evropi i šampionatu Jugoslavije. Mi smo napravili jedan podvig, ali nismo uspjeli da dođemo do titule. Partizan je postao šampion i krenuli su u jednu novu istorijsku priču sa novom generacijom koja je poslije toga donijela mnogo košarci. Ja sam nedavno objavio knjigu u kojoj dosta opisujem te utakmice sa Cibonom i te duele sa Draženom Petrovićem koji je u to vrijeme bio moj košarkaški idol.

Poslije prve utakmice u Beogradu koju smo pobijedili bilo je dosta rasprave. Bilo je mišljenja da smo slučajno pobijedili, da nas je Cibona potcenila i da će biti skoro nemoguće da ponovimo u Zagrebu nivo košarke koji smo imali u Beogradu i da pobijedimo. Pošto je košarka najljepši sport pun iznenađenja, mi smo pobijedili i ja sam na neki način u tom trenutku počeo svoju karijeru”, prisjeća se Prelević.

O duelima sa Draženom Petrovićem koji mu je bio idol.

“Dražen je bio moj idol. Smatram da je bio jedan od najboljih igrača ikada na svijetu. Njega nisi mogao da pobijediš, nisi mogao da ga čuvaš. Jednostavno mogao si da čekaš da on ima loš dan. Kao ličnost i kao sportista, svima nama novim momcima on je stvarao jednu veliku motivaciju”.

Nije se dugo zadržao u Crvenoj zvezdi. Samo dvije sezone i slijedi prelazak u PAOK. Tih godina košarka u Grčkoj doživljava ekspanziju. Grci su 1987. godine postali šampioni Evrope, hale su bile pune, ali su samo dva stranca mogla da igraju. I ta dva su morali baš da prave razliku.

“Tako je, morali su da prave bitnu razliku. Tada su se mogla angžovati dva stranca i klubovi koji su mogli da ih dovedu bazirali su se na igrače koji mogu da ima donesu poene. Danas se sve promijenilo, rotacija je kompletno drugačija”.

O njegovom ratničkom duhu govore podaci da je rijetko kad zbog neke sitnije povrede propuštao utakmicu:

“Nikad me lakša povreda nije spriječila da odigram utakmicu. Pogotovo velike utakmice. Da propustim veliki meč, to je moralo da bude stvarno ozbiljna povreda da ne mogu da hodam. Ljudi su tada drugačije razmišljali. Stvarno je bilo mnogo ljubavi prema košarci, prema klubu i više se razmišljalo srcem nego logikom”.

Zbog ovakvog načina igre dobio je i nadimak “Tigar” od navijača PAOK-a:

“Ja ne mogu da se sjetim kad je došlo to, ali i dan danas dosta ljudi koji pamti košarku iz tog vremena upotrebljava taj nadimak Tigar”, opisao je Bane Prelević.

Mnogi smatraju da je duel Olimpijakosa i Panatinaikosa najveći derbi u grčkoj košarci. Varaju se. Mečevi PAOK-a i Arisa su nešto više:

“Tako je i danas. U to vrijeme utakmica između PAOK-a i Arisa je bila događaj za cijelu državu .Tu utakmicu su čekali svi stanovnici Grčke. Ljudi koje sam vremenom upoznao iz Atine su mi rekli kako su oni imali svoje klubove koje su podržavali (Olimpijakos, Panathinaikos, AEK), ali svi su bili ili Aris ili PAOK. Zato što je to bio vrhunac košarke u tom trenutku i dva kluba koji su u tom trenutku prezentovali Grčku u evropskim takmičenjima”.

PAOK je 1991. godine osvojio Kup Kupova i bio prvi grčki klub sa evropskom titulom nakon 30 godina. Prethodno je AEK imao evropski trofej.

“Od te naše titule kreće i uspon grčkih timova u evropskoj košarci”.

U finalu je pala španska Saragoza sa 76:72, Prelević je proglašen igračem utakmice, sa 31 postignutim poenom. U cijelom takmičenju ostvario je prosjek od 25.7 poena po utakmici, a Saragosi je u ranijem susretu u grupi ubacio 41 poen uz šut 15/21 iz igre. Na klupi je bio Dragan Šakota.

“Ti veliki uspjesi PAOK-a su krenuli sa dolaskom Šakote, poslije toga je došao Dušan Ivković i u principu naši treneri su mnogo pomogli razvoju grčke košarke”.

Sredinom devedesetih na scenu stupaju Olimpijakos i Panatinaikos. Ostali klubovi u Grčkoj teško mogu da im pariraju.

“U ovom trenutku ne mogu da ih dostignu iz jednog prostog razloga zato što su vlasnici Olimpijakosa i Panatinaikosa ljudi moćni finansijski da finansiraju svoje klubove. PAOK već godinama nema vlasnika na tom nivou. Funkcioniše na način na koji funkcioniše kao i Aris. Fukcioniše više na osnovu prhihoda koje ima klub.

Tako da je nemoguće se suprotstaviti Olimpijakosu i Panatinaikosu, što ne znači da u nekoj budućnosti se pojavi neki multimilijarder i jednostavno želi da troši svoj novac na košarku i situacija se promijeni za jedan minut”, iskren je Prelević.

Motivisali su ga kroz karijeru dueli sa velikim košarkašima. Bilo ih je mnogo sa Nikosom Galisom koji je tada bio najbolji igrač Arisa. Čak je jednom došlo i do fizičkog sukoba na terenu sjajnih strijelaca.

“Uvijek je to motivacija ona kvalitetna motivacija da pobijediš nekog na terenu. Nema tu ničeg ličnog, jednostavno to su sportisti koji te motivišu”.

Košarka devedesetih sada čudno izgleda ne samo po igri na terenu nego i nekim stvarima van terena. Tada je bilo najnormalnije da treneri u Grčkoj na klupi bez problema zapale cigaretu.

“Da, da, sjećam se jedne utakmice sa Crvenom zvezdom kad smo došli u Beograd. Naš trener najnormalnije dođe na trening i zapali cigaru. Ovi nisu mogli da vjeruju u Pioniru, a ni trener nije mogao da razume zbog čega mu ne daju da puši (smijeh)”.

Kada je iz Crvena zvezda odlazio u crno-bijeli PAOK nije mogao da pretpostavi da će toliko igrati, ostati da živi u Solunu.

“Nisam mogao da pretpostavim. To me i danas pitaju. To je sudbina, koja te vodi svojim putem. Neki put je dovoljno da se prepustiš sudbini da te odvede tamo gdje treba da te odvede. To je crno-bijelim tim pobratimljen sa Partizanom, navijači imaju fenomenalne odnose. Ja sam zvezdaš.

Pitali su me kad sam bio predsjednik kluba kako ti možeš da budeš navijač Zvezde? Ja im kažem: Ljudi, ja sam počeo da igram košarku u Zvezdi to je klub moje mladosti, ja sam navijač Zvezde, ali to ne znači da ne volim Partizan, ali to ne može da se promijeni”. Imao sam dosta tih razgovora pogotovo kad sam bio predsjednik kluba”.

Beograd grad koji zaslužuje da ima dva tima u Evroligi.

“Naravno da pratim i mislim da je Beograd grad koji zaslužuje da ima dva tima u Evroligi. Janis Sferopulos, koji je trener Zvezde je moj prijatelj zajedno smo sarađivali u PAOK-u i prva stvar koju mi je rekao kad je otišao u Beograd kako ne može da vjeruje koliko je Zvezda veliki klub.

To isto važi i za Partizan naravno. Tako da su ti klubovi zaslužili stalno da igraju Evroligu. Ne vjerujem da u Evropi postoji grad koji može da napuni halu sa 20 hiljada ljudi sa dva različita tima”, ne krije Branislav Bane Prelević.

U PAOK je došao kao igrač, kasnije je bio pomoćni trener, pa glavni trener pa predsjednik kluba:

“Bio sam sve. Sada sam navijač. Dosta me pitaju šta ti je bilo najljepše? Kažem im navijač. Idem na utakmice gledam košarku i uživam u tome dok se ne pojavi nešto novo”.

Kad je Prelević bio glavna zvezda tima tada su kao golobradi klinci u PAOK stigli i Radoslav Nesterović i Predrag Stojaković.

“Ja mislim da je njih sve doveo Ivković kao klince. Poslije toga je bio Željko Lukajić, tada je Peđa počeo da igra. Na prvi trening, kad je došao vidjelo se da je reč o velikom talentu. Peđa je imao i talenat i radne navike tako da je to uskladio i napravio karijeru kakvu je napravio.

Zakon je tada bio koliko se sjećam da je PAOK mogao da zadrži samo jednog igrača tako da je klub odlučio da zadrži Stojakovića, a Nesterović je otišao nekim drugim putem, a i on je napravio naravno veliku karijeru”.

Sa Stojakovićem je odigrao sezonu zajedno. Došli su do finala tadašnjeg Saporta Kupa. Izgubili su od Taugresa ( Baskonia) 88:81. U finalu je Prelević postigao 34 poena.

“Odigrali smo jedno sezonu zajedno. Izgubili smo od Taugresa (sadašnja Baskonia) u finalu. Nismo imali ni sreće jer se finale igralo na domaćem terenu u Španiji. Klub je na kraju te sezone imao drugačiju politiku. Ja sam napustio tim. Tada je počeo onaj čuveni “Bosmanov zakon”, koji je dozvolio evropskim igračima da nesmetano idu iz kluba u klub. Ja sam ti iskoristio i otišao u Bolonnu u Kinder, Peđa je ostao u PAOK-u”.

Koliko je bitno za igrača da igra u klubu gde se oseća kao kod svoje kuće, gde zna kako klub diše kao što je bio slučaj s njim u Solunu?

“Mnogo je bitno, ali u današnje vrijeme je teško očekivati da jedan igrač ostane duže u klubu. Dosta puta igrači prevaziđu nivo kluba i moraju da odu na viši nivo, ali je veoma bitno ako nađeš klub koji ti odgovara, koji je na visokom nivou da što više godina ostaneš u tom klubu jer će ti sama sredina pomoći u trenutku kad prolaziš kroz krizu. Nemoguće je da ne prođeš kroz krizu.”

U Kinder je stigao kao zamjena za Predraga Danilovića, koji je te godine otišao u NBA ligu. Sa klubom iz Bologne stigao je do titule pobjednika Kupa, a u finalu je bio najbolji igrač.

“Bila je izuzetno jaka liga. Od naših igrača bio je još i Zoran Savić. Bio je i Arijan Komazec. Bili smo treći u Italiji što nam je donijelo plasman u Evroligu”.

Poslije Italije povratak u Grčku. Ovaj put zadužio je dres AEK-a.

“Tada je trener AEK-a bio čuveni Janis Joanidis i on mi je stalno govorio sad kad odeš u Solun kad budemo igrali protiv PAOK-a ima da ti zviždi cijela hala i svi će biti protiv tebe. Ja njemu kažem: Ne znam da li će biti protiv tebe ili mene, ti si ipak iz Arisa. Atmosfera je stvarno bila fenomenalna”.

Zoran Nikolić napustio Igokeu, karijeru nastavlja u ABA 2 ligašu

Dres PAOK-a nosili su mnogi velikani, a samo dres sa brojem 7, koji je nosio Bane Prelević je povučen. U aprilu 2023. godine na svečanosti u Solunu bilo je dosta emotivno.

“Predsjednik kluba je insistirao da se napravi ta svečanost da se povuče dres sa brojem sedam. Možda smo malo zakasnili, ali naravno nije bila greška kluba, to je bilo na moje insistiranje”.

Dok je on igrao nije bilo vijesti iz Grčke o njegovim podvizima. Druga su vremena bila, nije bilo interneta, a kako kaže nije ga to puno ni zanimalo. Igrao je košarku jer voli, a ne da bude poznat.

“Ja nisam to mnogo forsirao. U to vrijeme nisu postojali socijalni mediji. Dosta puta si sam morao da širiš informaciju. Ja to nisam radio, jer me nije zanimalo. Igrao sam košarku, volio sam da igram košarku. Nisam igrao košarku da bih bio poznat. Najveći blagoslov koji čovjek može da ima je da svoj hobi pretvoriš u posao i da radiš ono što voliš.

To je vrhunac životne filozofije. To je najljepše nešto. Zato sam i u ovim godinama kad sam bio predsjednik i kad su mi se igrači žalili da se mnogo igra, da je veliki pritisak samo sa osmjehom na licu pokušao da im objasnim da shvate da rade najlepši posao koji može neko da radi. Igraju košarku i plaćeni su za to.”

Za reprezentaciju Jugoslavije Prelević je igrao u kadetskom uzrastu. Od tada ništa. Onda poziv za A selekciju i pripreme za Olimpijske igre u Barseloni. Potom veliko razočarenje. Jugoslavija je izbačena sa Olimpijskih igara.

“Jedan stvarno težak trenutak. Tada sam ja imao sreće da je trener reprezentacije bio i trener PAOK-a (Dušan Ivković). Dobro me poznavao i pozvao me u reprezentaciju. Imao sam i ozbiljnu ulogu u toj reprezentaciji. Na pripremnim utakmicama sam igrao u petorci. Svi smo očekivali da idemo i da igramo protiv Dream Teama.

Nažalost zbog rata u Jugoslaviji došao je i taj sportski embargo. Nismo mogli da idemo i to je jedan od najtežih trenutaka u mojoj karijeri. Opisujem ga u knjizi, ali opisujem i način na koji možeš to da prebrodiš. Prebrodiš da prihvatiš situaciju onakvom kakva je. Ne možeš ništa protiv toga. Godinama naučiš da situacije koje ne možeš da promijeniš prihvatiš i ideš dalje”.

U košarci osim fiziških predispozicija, utreniranosti, taktičke zrelosti, veliku ulogu igra i karakter igrača, koji teško može da se utrenira.

“Najveći protivnik si ti sam sebi. Moraš sam sebi da dokažeš da vrediš, ako izgubiš motivaciju teško je posle da se motivišeš. Imao sam saigrača i trenera koji kažu ne možemo da napravimo operaciju srca. To imaš ili nemaš”, rekao je Bane Prelević.

Boriša Simanić: Reprezentacija je za mene svetinja, a posebna draž Đoković na dočeku

Šutera je malo i čuvaju se kao kap vode na dlanu. Malo je zvukova koji su lepši od onog kada lopta “para” mrežicu. Prelević ih je u karijeri proizveo mnogo.

“Šut je stvar treninga. Može da postoji talenat, ja sam imao talenat za šut, ali ako se ne trenira teško može da se drži kontinuitet. Iz automatizacije šuta dolazi i samopouzdanje, koje je najbitnije kod šutera. Šut mora da se trenira”.

Zanimalo nas je gdje bi sjajni strijelac bio u današnjoj košarci?

“Ja mislim da ne bih igrao ni sekunde zbog toga što brzina i snaga je takva da svi igrači iz moje generacije ne bi mogli da igraju. Dosta puta igram sa veteranima i znate kako ti stariji igrači imaju egoizam i govore mi bi danas ovo, mi bi danas ono. Dosta tako puta na jedan lijep način se svađamo i ja im pokušavam da objasnim da je brzina i snaga takva danas i da su odbrane takve da mi ne bi mogli da igramo ni sekundu sa načinom koji smo igrali tada.

E sad da li bi ovi mogli da igraju u naše vrijeme. Mnogo je više talenta bilo tada. Ne znam da smo mi u naše vrijeme trenirali na način kako se trenira sada i imali sve te pomoći koje danas postoje. Da li bi doveli tijelo na taj nivo da imamo tu brzinu i snagu to ne znam. Ali ako gledaš naše utakmice to je jednostavno usporeni snimak u odnosu na današnju košarku. Košarka je otišla na brzinu i snagu kao i svi sportovi” – zaključio je na kraju razgovora za Basketball Sphere Branislav Bane Prelević.

Najbolje kvote vas očekuju u Meridianbet poslovnicama.

About The Author