Aleksandar Đorđević: Emocije su naš najveći neprijatelj

Krenuo je sa čuvenog Ranča, terena za basket na Novom Beogradu, i vremenom izrastao u jednog od najboljih srpskih košarkaša svih vremena.

Aleksandar Đorđević je i u patikama, a potom i u cipelama, činio Srbiju ponosnom, a za makar djelić emocija koje je svom narodu poklonio bravurama na terenu, koševima u poslednjim sekundama za pobjede, titule i medalje, Fondacija Mozzart mu je vratila obnavljanjem terena sa kojeg je i krenuo.

Đorđević je svojim prisustvom uveličao ceremoniju otvaranja novog Mozzart terena i presjekao vrpcu kojom je označio otvaranje renoviranog igrališta, na kojem će priliku imati da stasavaju neke nove nade srpske košarke.

Okupio se veliki broj ljudi, kako Saletovih članova porodice, prijatelja i poznanika, tako i mnoštvo mlađarije koja je došla da pozdravi istinsku legendu srpske košarke. Komšije su pratile i sa prozora obližnjih solitera, sve je proteklo u sjajnoj atmosferi, uz mnogo osmjeha i pozitivnih emocija.

“Fantastično izgleda. Ovo je podloga za 3×3 takmičenja, koja je izuzuetno adekvatna za ove terene. Hvala svima koji su došli da uveličaju ovaj trenutak, veoma lijep za sve nas i ove ljude koji su živjeli košarku kroz ovaj teren. Hteo bih da neko od ovih klinaca nastavi dalje, dođe do reprezentacije i vrati se sa medaljom”, rekao je Đorđević i zahvalio se kompaniji Mozzart: “Uvijek je veoma lijepo vidjeti kompanije koje imaju društvenu odgovornost i koje na taj način podižu nivo života svima nama, prije svega djeci”

Moglo se čuti od prisutnih Beograđana da im je kao klinac prodavao fore na čuvenom Ranču, prije svega za dvokorak.

“Ne sjećam se više koja je to fora. Toliko ih je u košarci, svaki dan neko izmisli neku novu. Sad je to na momcima koji su igrači da ih izmišljaju, ja sam to završio”, nasmijao se Đorđević.

Evocirao je uspomene nakon povratka u stari kraj, probudio emocije…

“Teško da neko to može da objasni riječima. To je moj život. Ovde sam odrastao, bježao od kuće da bih odigrao par basketa, da bih pobijedio i odigrao makar jedan na A košu, kako ga zovu. Ovdje smo doživjeli fenomenalne trenutke, družili se, plakali zajedno, navijali za svoje klubove, ratovali u basketu tri na tri i poslije svi zajedno išli na piće”.

Možda baš na renoviranom Ranču stasaju neki novi reprezenativci, a da Srbija ne mora da brine za budućnost u košarci pokazali su juniori osvajanjem zlatne medalje na Evropskom prvenstvu u Nišu. Tako je svojevremeno i Đorđević krenuo. Sa zlatom iz Austrije na U18 šampionatu Evrope.

“Fenomenalno. Čestitam treneru Stefanoviću, čitavom stručnom štabu, igračima, KSS, na osvojenoj zlatnoj medalji. To je dokaz da košarka ima svijetlu budućnost na ovim prostorima. Ti momci su pokazali šampionsko znanje, sjajno ponašanje i izuzetan kvalitet. Ne treba pominjati jednog igrača, ali sigurno treba čestitati MVP-u Topiću koji je sin mog drugara sa kojim sam osvojio Svjetsko prvenstvo u reprezentaciji”.

Osvajao je Đorđević medalje kao igrač, ali i kao selektor Srbije. A od kraja prošle godine sa klupe predvodi Kinu.

“Kao zemlja je fantastična. Trudimo se da napravimo potrebnu atmosferu prije svega, hemiju, jer sa mnogo osmjeha, lijepih riječi i dobrog odnosa i velike radne discipline, postižu se dobri rezultati. Na dobrom smo putu, imam sistem rada. Momci znaju da je težak put do velikih rezultata. Mi smo 29. reprezentacija na FIBA rankingu, za mene je to veliki izazov, da se dižemo na toj ljestvici i svi radimo i guramo u tom pravcu.”

Ima veliku pomoć i u predsjedniku tamošnjeg Saveza, proslavljenom kineskom košarkašu Jao Mingu.

“Sjajan čovjek prije svega. Izuzetno obrazovan i posvećen svom poslu. Košarka mu je sve u ovom trenutku. Odstupio je sa pozicije predsjednika CBA lige, ostao predsjednik Saveza i potpuno je posvećen nacionalnim selekcijama kako muške, tako i ženske košarke. Fantastično sarađujemo. Mnogo lijepih priča, druženja, smijeha, istorije, razmišljanja u kom pravcu možemo da pomognemo svojim iskustvom kako bi kineska košarka krenula ka većim visinama.

Potrebno je mnogo rada, selekcije, mnogo dobrog učenja. Treba promijeniti neke stvari u shvatanju igre, košarci koja pobjeđuje, donijeti određene novine u njihov svijet – to je moja uloga. Krenuli smo od komunikacije, koja uvijek mora da bude na nivou kakav dolikuje osobi koja radi na poziciji selektora u bilo kom sportu, bilo koje zemlje. Direktnost i otvorenost nam zasad daju dobre rezultate.”

A dobio je i veliko pojačanje u ekipi, pošto je košarkaš Minesota Timbervulvsa Kajl Anderson poslije dvogodišnjeg procesa konačno dobio kineski pasoš i već se priključio Đorđevićevoj reprezentaciji.

“Kajl Anderson je kineskog porijekla, pradeda mu je Kinez i prije dvije godine je krenuo u proces za dobijanje pasoša. To nije samo FIBA pasoš, jer je Kinez po svim pravilima. Priključio nam se posljednjih pet-šest dana, sjajan je momak, donio je novu dimenziju, želju i vedrinu u našu grupu. Igrači su ga prihvatili maksimalno. Ne priča još kineski, propričaće, a zasad je dobro što priča košarkaški. Izuzetno sam zadovoljan što mogu da ga treniram, da nešto i naučim”.

Jasan cilj sa Kinom je domoći se plasmana na Olimpijske igre preko Mundobasketa, što znači da je neophodno da od Đorđevićeve selekcije nijedna azijska ne ostvari bolji plasman. On je, kao i uvijek, optimista.

“Ne postoji drugi način. U mom shvatanju košarke, svaki put se ide na pobjedu, ko god da je protivnik. Ako nas fer pobijedi, prvi ću pružiti ruku”.

Naravno, ništa ne bi bilo moguće bez one čuveke izreke “vatre u srcu i mira u glavi”.

“Bez toga dostizanje vrhunskih rezultata ne postoji. Igrač mora da ima vatru u srcu, veliku želju kad kroči na teren, ali prije svega je potrebna glava i to sa mnogo mira. Na meni je da je ispunim znanjem i da ih spremim da sa tim žarom izađu na teren. Nadam se da možemo svaki dan da napredujemo i to je cilj”.

Interesantno je da mu je žrijeb Svetskog prvenstva ukrstio put sa Srbijom. Sastaće se u već u grupnoj fazi, a njihov duel zakazan je za 26. avgust – na Đorđevićev rođendan.

“Možete da čestitate rođendan, bar to. Čekamo svi to Svjetsko prvenstvo, spremamo se. Jedan mali detalj pored svega, ali u redu”, priča Sale uz osmjeh i dodaje: “Biće izuzetno teška utakmica. Srbija je jedan od favorita u grupi, ali i na čitavom takmičenju. Spremićemo se da odigramo najboje što možemo i da pariramo izuzetno jakoj Srbiji.”

Neće biti lako zadržati emocije kada se brojni igrači sa kojima je radio u reprezentaciji Srbije i nizao uspehe pojave na drugom kraju terena.

“Emocije su naš najveći neprijatelj. Biće i moje. Da ih na neki način pobijedi profesionalizam koji je u nama. To je mjera vrijednosti koju uvijek volim da pominjem”

Naravno, Srbiji želi sve najbolje.

“Da ide što više, što dalje, uz mnogo iskrenih želja da do toga dođe”, zaključio je Aleksandar Đorđević.

About The Author