Aleksa Avramović: Kasnio sam za svojom generacijom kao igrač, neki momci su jednostavno bili bolji od mene, sada je to malo drugačije

Aleksa Avramović za deset godina prošao je košarkaški put od Čačka do Moskve.

Avramović se iz rodnog Čačka prije 10 godina otisnuo put Italije gdje je potpisao za Vareze. Trenutno je Moskvi gdje igra za čuveni CSKA. Kaže vjerovao je da će proći ovaj put.

“Jesam, veruj mi… Jesam. Sve ovo sam zamišljao, evo sada sam se naježio dok ovo izgovaram. Uvijek sam imao svoje snove i imao sam plan. Uz Božju pomoć sam ga sproveo u djelo. Nikada vjeru nisam gubio, neću je ni gubiti. Vinula me je u visine”, rekao je Avramović za Mozzartsport.

Odlazak u Vareze je jedan od bitnijih u Aleksinom životu iz vrlo prostog razloga…

“Odlučio sam se za rizičniji put u tom trenutku kada sam imao 21 godinu, ali daleko isplativiji. Da sam izabrao sigurniji put, to bi bio sporiji progres. Kao ‘mlad si ima vremena’. U Varezeu sam odmah odrastao preko noći, bio je pun pogodak. Živiš sa roditeljima i djevojkom, onda pap… živiš sam, sve radiš sam, ali to ti pomogne u odrastanju. Generalno, žar je ostala ista, želja ista kao kada sam odlazio u Vareze, samo sam sada malo iskusniji”.

Posle epizode u Italiji, Avramović je kao po pravilu uvijek bio meta brojnih spekulacija oko nastavka karijere. Nerijetko je bio povezivan sa Crvenom zvezdom, Partizanom, ali je otišao u Španiju.

“Uvijek sam imao više izbora, nikada nisam bio satjeran u ćošak. Stvarno nikada. Svaki put kada mi je isticao ugovor, imao sam više opcija. Generalno sam uvijek išao instinktom gdje mogu više da napredujem, šta iz te sredine može da se uzme i da od sebe napravim boljeg igrača. Kasnio sam za svojom generacijom kao igrač, neki momci su jednostavno bili bolji od mene, sada je to malo drugačije.

Mene u mlađim kategorijama nigde nije bilo, nisam bio ni blizu reprezentacije, ali kada sam porastao, kada mi je neko dao šansu, ja sam odmah pokazao da mogu. Ušao sam u reprezentaciju polako, bio je to proces. Proces je za igrače koji nisu jedan od milion, koji nije instant kvalitet”.

Nova stanica u karijeri, glavni grad Rusije poslije tri sezone u crno-bijelom dresu Partizana gdje će se najviše pamtiti da je bio dio ekipe koja je vratila trofej ABA lige u Humsku poslije 10 godina.

“Skoro sve znamenitosti sam posjetio u Moskvi. Nevjerovatan grad. Najbolja stvar je oružana palata i Kremlj. Prelijepo. Ono što mi se sviđa posebno kod Moskve, generalno i Rusije, ne odriču se svoje istorije. Time su ponosni. To mi je sjajno. Metro mi je takođe nevjerovatno nešto, što treba da se doživi. Umjetnički dojam. Pronašao sam svoj mir ovde. Nisu sve oči uprte u tebe 24 sata, kao što je to slučaj kada igraš u Partizanu ili Zvezdi”.

Pitamo ga za igrače, da li mu je neko posebno zanimljiv?

“Karlik Džons, nema dileme. Karlik mi je izvanredan. Baš je dobar. Pravi razliku, vrhunski igrač. Naravno, ja navijam najviše za Vanju, Balšu, onda i Dobrića i Davidovca… moje drugare. Ja kao Srbin želim da Partizan i Zvezda što bolje stoje. Ja volim košarku”.

Još jedno relativno lako pitnaje: koji je bio preloman momenat u karijeri Alekse Avramovića?

“Manila bez dileme. Tada sam osjetio da sam položio najvažniji ispit, košarkaški ispit, a to mi je bila jedina šansa. Poslije toga su mi mnogo lakše pale Olimpijske igre iako je bio jači turnir. Pokazao sam da pripadam. U Manilu smo otišli potcijenjeno u očima ljudi”.

Ovde počinje do izražaja da dolazi kako Aleksa u svakom momentu razmišlja…

“Niko tebe ne može da ograniči, samo sam sebe možeš da ograničiš, mi smo otišli odličnog mentaliteta na takmičenje. Pogledajte sve te igrače kako sada igraju i šta su pokazali. Svi smo položili taj ispit. Još jedan od prelomnih momenata je dolazak u Partizan i rad sa Željkom Obradovićem.

Sredina koja je zahtijevna u smislu jer se sve prati, svaki pokret. Sve se o tebi se zna. Pritisak je realno veliki, ali na tome rasteš. Uživao sam u tom pritisku utakmica. Tu sam sebe pobijedio i više taj pritisak ne osjećam. Mislim na pritisak velikih utakmica, a to su Manila i Olimpijske igre. Bogu hvala, nisam omanuo.”.

Novo lako pitanje – omiljena utakmica?

“Litvanija u Manili i Australija u Parizu su mi najdraže utakmice. To se osjećalo u vazduhu, ta eliminaciona utakmica, stvarno moraš da daš nešto ekstra. Osjeća se tenzija, svaka greška se kažnjava, naravno utakmica protiv Amerike je najbolja na kojoj sam bio”.