Bane Prelević: Teško je da budeš debitant sa 29 godina

Branislav Bane Prelević legenda PAOK-a prisjetio se igračkih dana.

Nacionalni tim je posebna, pomalo bolna tema ubojitog šutera. Priča ide ovako, te 1992. godine reprezentacija Jugoslavije pripremala se za Olimpijske igre u Barseloni.

Tadašnji selektor Dušan Ivković čak je Prelevića uigravao kao člana startne petorke. Međutim, međunarodna zajednica uvela je sankcije Saveznoj republici Jugoslaviji i ekipnim sportovima bio je zabranjen nastup na Igrama.

“Dušan Ivković mi je bio trener i u PAOK-u tada. On nam je i saopštio da nećemo ići na Olimpijske igre. Sjećam se da smo bili u Francuskoj na nekom turniru kada nam je to rečeno, samo su nam poručili da ćemo dobiti karte za povratak, svako na svoju stranu. Ćerke su mi tada bile male i one su bile moja uteha, imao sam dosta vremena da provedem sa njima. Ali, svakako da je to bio jedan od najtežih trenutaka moje sportske karijere.

Imali smo velike ambicije, znali smo da možemo da igramo sa “drim timom”. Imali smo odličnu ekipu, ali to su neke stvari protiv kojih ne možeš da se boriš, ne možeš ništa da uradiš. Samo se pomiriš sa sudbinom i ništa više. Naš prvi cilj, da smo otišli na Igre, bio je da prođemo grupnu fazu, za šta smo imali kvalitet, naravno, ali najveći motiv nam je bio da izađemo na megdan Amerikancima.

Nažalost, nikad nije došlo do tog meča, sam košarkaški turnir na OI sam gledao, bilo mi je teško, ali to su neki momenti u životu kada naučiš da postoje neke stvari koje ne možeš da promeniš. Prihvatiš ih onakve kakve su i ideš dalje”, u dahu je ispričao Prelević za “Glas Srpske“.

Šta se desilo 1995, niste bili dio tima koji je igrao na Evropskom prvenstvu u Grčkoj, iako ste bili u “piku” karijere?

“Jednostavno nisam dobio poziv. Pojavili su se neki novi klinci. Teško je da budeš debitant sa 29 godina. Nije sada ni bitno. Sve je dio sporta, ništa tu nema lično. Prvenstvo sam gledao uživo, u dvorani, u Atini. Nikad poslije nisam ni pitao Dudu zašto nisam bio u ekipi.

Posljednji put sam se s Dudom vidio kada sam bio predsjednik PAOK-a, kada smo slavili 90. rođendan kluba, prije deset godina tačno. Pozvali smo ga da bude naš gost u Solunu. Sa njim je uvijek bilo interesantno razgovarati.”

Imate li neku anegdotu sa Dudom Ivkovićem koje se uvijek rado sjetite?

“Naravno. Upravo na toj proslavi sam ga pitao jednu stvar. Pazite sad, igrali smo utakmicu i gubili smo deset razlike minut prije kraja. On je pozvao tajm-aut i rekao: “Nema problema, dobijamo, uradite to, to, to i to.“ Uradili smo sve što je tražio i stvarno smo dobili utakmicu. Nikad poslije mi nije bilo jasno kako se to desilo.

Sjetio sam se toga prije deset godina i pitao ga sjeća li se te utakmice, kako je mogao biti toliko siguran. Samo se nasmijao i rekao: “Morao sam da vam pokažem da vjerujem, da biste i vi poverovali”. To je bio Duda. Jedan od prvih trenera koji se bavio psihologijom igrača”.

Kad smo kod PAOK-a, kako Vam djeluje ovo što se sada dešava u vezi sa klubom, novi je trener Andrea Trinkijeri, dosta “zvučnih” imena je stiglo, Čedi Osman, između ostalih?

“U profesionalnom sportu postoji jedno pravilo. Novac sam po sebi ne garantuje rezultate, ali ako ga nemate, sigurno ih nećete ni ostvariti. PAOK je dobio novog vlasnika koji ima i ambiciju i finansijsku snagu.

Odmah se podigao sportski nivo i pravi se ekipa koja ima ozbiljne ciljeve. Od 1988. godine praktično sam stalno u klubu. Bio sam igrač, kapiten, funkcioner, predsjednik… Danas sam prijatelj kluba. PAOK je dio moje svakodnevnice i prirodno je da sam i dalje u kontaktu sa ljudima koji ga vode”.