Spartanski treninzi i vojnička disciplina odlika Duška Ivanovića
foto:KK Crvena zvezda mts
Duško Ivanović je u ponedeljak promovisan u novog trenera Crvene zvezde. To je vijest koju je sa oduševljenjem dočekao veliki broj navijača ovog kluba.
Nakon slabog početka sezone i samo jedne pobede u Evroligi nakon sedam kola, Crvena zvezda se “zahvalila” Vladimiru Jovanoviću. Eksperiment sa mladim trenerom još jednom nije prošao onako kako su priželjkivali čelnici kluba piše portal “BasketballSphere”.
Istini za volju, slab skor u Evroligi nije ono što se najviše zamjeralo Jovanoviću. Neraspoređene uloge, lutanje sa rotacijama, nedisciplina u napadu i očit manjak autoriteta je nešto zbog čega je odlučeno da ne nastavi sa radom u Zvezdi. Šokantan poraz od Zadra u ABA ligi bio je jasan znak i poruka da se promjena mora desiti.
Umjesto “neiskusnog” Jovanovića, Zvezda se opredelila za prekaljenog Duška Ivanovića. Crnogorski stručnjak je poznat po tome što svoje igrače ne ostavlja ravnodušnim. Svi oni koje je on trenirao pričaju o njemu na dva načina: sve najbolje ili sve najgore.
Ivanović je kao igrač bio jedan od stubova Jugoplastike iz njenih najsvijetlijih dana, a kao trenera zauvijek će ga pamtiti poznati klub iz Vitorije. Sa njim je osvajao Endesa ligu u tri navrata pod nazivima: TAU Ceramica, Caja Laboral i Baskonia.
Ako se zna da se samo šest puta u 21. vijeku desilo da prvaci Španije nisu bili Barcelona ili Real Madrid, onda je jasno kakve rezultate je pravio Ivanović. Do finala Evrolige je stizao u dva navrata, međutim Virtus i Makabi Tel Aviv su bili bolji 2001. odnosno 2005. godine.
Između tri mandata u Vitoriji, Ivanović je radio u Barceloni, Panathinaikosu, Himkiju i Bešiktašu. Osim nekoliko osvojenih nacionalnih kupova, zapaženije rezultate u pomenutim klubovima nije imao.
Pored pomena kluba iz Vitorije, za Ivanović je sinonim još jedna stvar, a to su spartanski treninzi i vojnička disciplina. Kroz godine, mnogi bivši igrači su pričali razne priče o njemu u kojima sredine nikada nije bilo. Ili su ga krasili epitetima da je izvanredan pedagog i stručnjak ili su pričali da je najgori trener sa kojima su ikad sarađivali.
Po dolasku u Crvenu zvezdu, prvi je podršku pružio Igor Rakočević. Oglasio se ubrzo i Mirza Teletović koji je istakao da sa Ivanovićem ne mogu samo igrači koji ne žele da budu legendarni. Ako se zna da su Rakočević i Teletović igrali u životnoj formi pod vođstvom crnogorskog stručnjaka, reči takvih igrača itekako imaju težinu.
S druge strane legenda Panathinaikosa Dimitris Diamantidis je svojevremeno istakao da je Ivanović najgori trener sa kojim je ikada sarađivao. U razgovoru za “Index”, sadašnji trener Zvezde je imao spreman odgovor:
“Kada sam došao u Grčku, Diamantidis je bio na zalasku karijere. U Panatinaikosu su ga držali kao malo vode na dlanu. Očekivao je da će imati povlašten status u ekipi, ali za mene je zvijezda samo onaj koji to pokaže na terenu. Sve ono što je bilo ranije ne priznajem. Navikao je da ga svi tetoše i uzdižu, a od mene to nije dobio i tu je bio problem.”
Ove riječi Ivanovića govore dve stvari: povlaštenih u Zvezdi neće biti i stare zasluge ne postoje. Svi kreću od nule kada se radi o dokazivanju i svako će morati kroz trening i utakmice da se izbori za svoje minute.
Ivanović je u svojoj karijeri sve napravio kroz rad i to je jedino što priznaje. Iako se mnogo toga promijenilo u zadnjih 10 godina, nema dileme da će treninzi Zvezde postati dosta dinamičniji.
Zbog toga što se ELPA (asocijacija evroligaških igrača) izborila za to da je dozvoljen samo jedan trening dnevno tokom sezone, kao i zbog toga da se igra mnogo više utakmica, Ivanović neće moći da primjenjuje “spartanske metode” kao u davnoj prošlosti. O kakvim je sve treninzima reč, najbolje je opisao Vladimir Micov prije nekoliko meseci u podkastu “Jao Mile”.
Micov je u Vitoriji proveo svega tri mjeseca u jesen 2009. godine jer nije mogao više da izdrži.
“Od prvog dana sam kukao Mišku Ražnatoviću ‘vadi me, vadi me’. Nije za svakoga, mentalno je baš teško. Ne možeš da vjeruješ koji su to treninzi. Ne da ti da zijevaš, da brišeš prašinu sa patika… Čim to vidi prekida trening, a za sve je kazna bila kamikaza! Igramo 5 na 5, ode lopta u aut tokom treninga, ti ako ne odeš u sprintu po loptu odmah kamikaza…” – govorio je Micov.
Poznata je i čuvena anegdota kada je Luis Skola nakon par dana teških treninga došao da traži dan odmora, a Ivanović koji je već planirao to da učini kad je čuo želju Argentinca predomislio se. Dao je svim igračima slobodan dan, dok je Scola morao doći sam u dvoranu da odradi dva treninga.
Ipak, Argentinac to nikada nije zamjerio Ivanoviću. Štaviše, kada 2020. godine nije dobio priliku da sa Milanom gostuje Baskoniji zbog virusa korona, izjavio je:
“Mnogo mi je žao što nisam dobio priliku da zaigram još jednom u Vitoriji. Želeo sam da uoči meča zagrlim Ivanovića i da mu kažem kako sam ponosan što sam opet tu, pa makar i u protivničkom dresu. Mnogo sam mu zahvalan na svemu.”
Posao u Zvezdi je vjerovatno posljednja evroligaška avantura za 65-godišnjeg stručnjaka. Nema dileme da će biti silno motivisan da ostavi dobar utisak i ispiše još jednu bogatu stranicu svoje karijere.
Primarni zadatak biće da sa crveno-bijelima osigura nastup u elitnom takmičenju i naredne sezone, a put do tamo vodi preko trofeja u ABA ligi. Ipak, ako pitate Ivanovića o ambicijama, on neće biti skroman. Kroz svoju karijeru je nebrojeno puta ponavljao da njegova ekipa ide na pobedu protiv svakog rivala, bez obzira kako se zove.
A tokom posljednjeg mandata u Baskoniji je više puta znao da kaže “Naš cilj je da osvojimo Evroligu!” iako budžetom nije imao ni top 10 roster u Evropi u tom momentu. Sa takvim mentalitetom i u prepunom Pioniru jedna stvar je jasna. Zvezda će ulaziti u svaki meč ne samo sa željom, nego i sa ciljem da iz njega izađe neporažena.
Ivanovićeve ekipe su uvek bile poznate po tome da u sezonu ulaze sa izvanrednom fizičkom spremom i u mogućnosti da 40 minuta igraju u visokom intenzitetu. Sada će do rezultata morati da dođe na drugi način.
Vremena za trening skoro da uopšte nema u ovom formatu Evrolige, te će iskusni stručnjak morati da “preraspoređuje” stvari u hodu. Prenatrpan roster je bila jedna od glavnih zamerki na račun Zvezde i treba očekivati da još neki igrači postanu višak uskoro.
Već protiv Asvela u četvrtak veče, moći će neke ideje da se naslute. Za nešto više, biće neophodno da prođe bar mjesec dana. Sve u svemu, pred Ivanovićem je dosta posla. S obzirom da je nedisciplina i manjak autoriteta uveliko krasio igru crveno-bijelih do sada, izbor Ivanovića je jedan od najboljih poteza koje je rukovodstvo kluba moglo povući.
Igrači nemaju izgovor nakon ovakvog početka sezone i pred njima su dva puta: povinovati se svemu onome što Ivanović bude zahtevao ili potražiti novu sredinu. A nema dileme da će zahtijevati mnogo, počevši od pristupa i zalaganja na svakom treningu, do poštovanja svakog poseda tokom utakmice. To je uostalom jedini ispravan put do uspjeha.
About The Author
