Duda o Željku: Preovladala je Željkova velika i prevelika ljubav prema Partizanu

U razgovoru za Večernje novosti, Dušan Duda Ivković govorio je o aktuelnim temama.

Na početku o reprezentaciji koja nije izborila plasman na Olimpijske igre.

„Pojavili su se veliki problemi prije i tokom kvalifikacionog turnira, povrede, odsustvo igrača. Razočarali smo se slabom igrom, međutim, mi smo imali mnogo slabosti i tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Ne bi trebalo da zaboravimo da smo gubili i od Švajcarske. Ovo nam je opomena da kao jedna mala zemlja nemamo tako veliki izbor igrača. Imamo dvojicu na pozicijama ‘jedan’ i ‘pet’, Micića i Jokića, Bogdanovića kao beka šutera koji se izborio za svoje mjesto u NBA. Sa takvom osnovom lako je napraviti dominantan tim, ali je u današnje vrijeme, sa ovakvim kalendarom takmičenja, teško obezbijediti da svi igraju na svim takmičenjima. Mislim da bi u ovim uslovima trebalo da se radi mnogo studioznije, da se odrede prioriteti u četvorogodišnjem ciklusu. Potrebno je iz svega ovog izvući neke pouke“, rekao je je Ivković.

Prtethodne sezone Nikola Jokić proglašen je za MVP igrača NBA lige, a Vasilije Micić istu nagradu je dobio u Evroligi.

„Košarka je timski sport. Ti igrači u datom momentu nisu bili spremni, niti su svi igrali. Ne možemo da se uzdamo u neku tradiciju. Mi i sada imamo vrhunske igrače, ali je treneru teško da ih u kratkom roku oporavi i pripremi kada su u takvom stanju. Sjetite se da Teodosić i Micić nisu igrali na Akropolis kupu, ti igrači uopšte nisu bili spremni za olimpijske kvalifikacije.“

Nikola Jokić nije se odazvao pozivu da igra za reprezentaciju ovog ljeta.

„Teško je komentarisati njegov otkaz, možda još teže kada su se trojica igrača poslije NBA finala priključila američkoj reprezentaciji. Zbog toga bi, prije nego što se objavi spisak, trebalo da se obezbijedi učešće igrača koji će se naći na tom spisku. Kod Jokića je dosta komplikovana situacija, svašta mu se događa u ovom periodu života. Iz iskustva znam da su igrači pod uticajem klubova i trenera, koji im savjetuju da se odmore. Moje mišljenje je da se reprezentacija ne odbija, ali isto tako mislim da selektor mora da obezbijedi učešće svih igrača koje stavlja na spisak.“

Kolika je odgovornost selektora za neuspjeh?

Trener svakako nosi svoj dio odgovornosti. Mislim da smo svi bili za to da Igor Kokoškov dobro rješenje za poziciju selektora. Razgovarao sam sa njim kada se pojavila informacija da ga Sakramento ne pušta, možda sam i uticao da prelomi i prihvati poziv KSS. Njegovim povratkom u NBA situacija postaje malo konfuzna, nemam informaciju da li je kao pomoćni trener Dalasa obezbijedio da može da vodi reprezentaciju. To bi trebalo njega da pitate.“

Rad sa mladim igračima?

„U našoj zemlji igrači ne sazrijevaju do nivoa superstarova. Razloga ima mnogo, prije svega zato što u ABA ligi igra vrlo malo mladih igrača. Tradicija je bila da su naši treneri izuzetno hrabri i da su vanserijski talenti već u juniorskom stažu znali da budu nosioci igre u svojim klubovima. To se sada promijenilo. Dio problematike je u kalendaru, previše je takmičenja u svim kategorijama i ne postoji period za individualni rad sa igračima. Tu su i pritisci na trenere da se bude u samom vrhu takmičenja, tako da u našim klubovima u ABA ligi dominiraju stranci. Razgovarao sam o tome sa Željkom Obradovićem, koji bi rado igrao sa 12 domaćih igrača, ali to ne može da se uradi preko noći. Te igrače prvo treba stvoriti. Ako smo objektivni i nezavidni, možemo da kažemo da Mega najbolje radi. U tom klubu je stasalo najviše mladih igrača i izborilo se za seniorski status. Po pravilu uvijek ima najmlađi tim, to ne može niko da ospori. Druga je stvar to što ljudi vole da kače raznorazne etikete.“

Imamo primjer Alena Smailagića, koji je otišao u NBA iz Koteža, bez dana staža u seniorskoj košarci.

To znači da su ga naši klubovi ispustili u osnovnom skautingu i otišao je u NBA shodno svojim ambicijama. To je interesantna situacija. Dok je bila ona stara velika zemlja, govorili smo da ne propuštamo da selektiramo nijednog igrača i da ga uvedemo u sistem košarke. Sada imamo veliku konkurenciju i u odbojci, koja organizuje i srednjoškolska prvenstva. Trebalo bi ozbiljno raditi i ne propustiti nijednog talenta, što nas vraća na priču sa početka da je u ovim kompleksnim okolnostima potreban mnogo studiozniji pristup. Vjerujem da će srpska košarka naći način da se izvuče iz ove situacije, koja nam je svima teško pala.“

Da li ste iznenađeni odlukom Željka Obradovića da se vrati na klupu Partizana?

„Razgovarali smo o tome i prije nego što je donio tu odluku, mi smo kumovi i veoma smo bliski. Rekao sam mu da je to veliki rizik, ali i da je jako dobro za našu košarku. Preovladala je Željkova velika i prevelika ljubav prema Partizanu.“

Mnogi smatraju da tim potezom može više da izgubi nego da dobije.

„Ne vjerujem da može nešto da izgubi. Šta bi mogao da izgubi? Iza Željka stoji jedan ogroman rad, fantastični rezultati, tako da nema šta da izgubi. Vjerujem u njegov rad, može samo da pomogne i Partizanu i našoj košarci. Željko smatra da Beograd posjeduje dovoljno kapaciteta da ima dva kluba u Evroligi.“

Navijači crno-bijelih očekuju od Obradovića da vrati klub u evroligaško društvo.

Partizan je jedini naš klub sa titulom Evrolige i logično je da navijači žele da igra u najboljem takmičenju. Međutim, pravilo je da svi veliki klubovi imaju krizne periode, kada padaju i ispadaju iz najvećih takmičenja. Veliki klub ne čine samo trener i igrači, već i navijači. Ako oni to očekuju i ako postoje uslovi, trebalo bi ispuniti njihovu želju. Ali, to se ne može preko noći. Niko ne može da garantuje da će Partizan dogodine biti u Evroligi. Ukoliko su obezbijeđeni svi uslovi, trebalo bi vjerovati da će Partizan sa Željkom Obradovićem uspjeti da ostvari taj cilj, ali to nije lak posao.“

Ide se ka potpunom zatvaranju Evrolige, možete li da zamislite da bi dva naša kluba mogla da budu dio takvog takmičenja?

„Ne znam da li će Evroliga potpuno da se zatvori. Od onih prvih Mekdonalds turnira, na kojima sam godinama učestvovao, to je bilo testiranje infrastrukture za neku buduću NBA diviziju u Evropi. Ako bi bilo te zatvorene Evrolige, vjerovatno bi jedan klub morao da se za nju izbori kvalitetom, a drugi da dobije pozivnicu. U ovom trenutku, teško je očekivati da oba mogu da dobiju A licencu.“

Da li bi za srpsku košarku bilo korisnije da Partizan i Zvezda igraju u Evrokupu i pružaju veću šansu mladim domaćim igračima?

Kolika je šansa da zadrže talentovane mlade igrače bar nekoliko godina? Ako govorimo o Bogdanoviću, Bjelici i Kaliniću, oni nisu dosegli visine zvezda u našim klubovima. Evropa više ne može da sačuva svoje igrače od odlazaka u NBA. Znate, ja sam jako srećan čovjek kada pogledate sa kojima sam igračima radio. Taj kvalitet, objektivno, u današnjoj evropskoj košarci ne postoji. Nekad se NBA uopšte nije interesovala za internacionalne igrače. Kada sam bio u Americi, u Detroitu su igrali finale NCAA fajnal-fora Indijana Stejt i Mičigen Stejt. Gosti su bili najbolji igrači sa tih univerziteta, Leri Bird i Medžik Džonson. Na televiziji su bile utakmice njihovih finala krajem 70-ih i mogu da kažem da naši igrači koje sam tada trenirao, Kićanović i Dalipagić, uopšte nisu zaostajali za tim igračima. Međutim, tada nije postojao interes za dovođenje igrača van Amerike. Danas NBA ima bolji skauting u evropskim zemljama nego što to rade domaći skauti.“

Ivković je ispričao zanimljivu priču o Janisu Adetokumbu, superstaru NBA šampiona Milvokija.

„Prvi put sam ga vidio kada je imao 15 godina. Išao sam da gledam sina jednog mog druga i vidio jednog neviđenog klinca. Predložim Olimpijakosu da ga uzmemo, postojala je neka obaveza od 200.000 evra koja ga je vezivala za Saragosu. Kada sam uvidio da Olimpijakos ne želi da investira u mlade igrače, javim mom prijatelju koji je bio u bordu fabrike Efes Pilsen da ima jedan stravičan igrač u Grčkoj. On pošalje iskusnog trenera iz Efesa, koji kaže da imaju takve igrače i da ih ne interesuje. Išao sam korak dalje, razmišljao o tome da uložim neki dinar da dođe u Radnički, koji je tada bio član KLS i stigao i do finala Kupa. Nisam to uradio da se ne bi pričalo da se bavim menadžerisanjem“, rekao je Ivković.

foto:euroleague

About The Author