Protivnički trener (Vujošević) mi je popravljao šut dan prije utakmice
Milan Dozet je kapiten najbolje generacije Igokee i član najbolje petorke u istoriji ovog kluba. Njegov dres sa brojem šest povučen je i podignut pod svodove dvorane što mu je jedno od najvećih priznanja u karijeri.
“Mislim da se ljudima iz kluba koji su mi ukazali veliku čast za cijeli život, nisam dostojno ni zahvalio, osim onog što sam im rekao hvala. Iskreno, bio sam šokiran kada mi je Igor Dodik ne ručku u Begradu rekao šta planiraju. Nisam to očekivao, nisam znao kao da reagujem. Sam taj čin u hali bio je emotivan, uopšte nisam znao kako će da prođe. Tek kada je sve to prošlo, sa distance sam to doživio kao još veću čast. Ali najiskrenije, mislim da svaki od 12 igrača koji su u toj sezoni bili u timu zaslužuje da mu je podignut dres. Ne smatram da sam i za jednu dlaku zaslužniji od bilo kojeg košarkaša koji su za Igokeu igrali te sezone”, skromno kaže kapiten najbolje generacije u istoriji kluba za “Srpskainfo”.
Ta sezona za Igokeu je bila čarobna, i već se u pripremnim mečevima moglo naslutiti da će Aleksandrovčani igrati ozbiljnu rolu.
“Ljudi kažu poklopilo se, slažem se da je bilo dosta stvari koje su se poklopile, ali to je jedan dugogodišnji rad Igokee koji se gradio i te sezone dosegao vrhunac. Dve sezone prije toga Igokea je počela da sklapa ozbiljniju ekipu ulaskom u regionalnu ligu, naredne sezone smo ispali zbog smanjenja broja timova. Joksimović i ja smo odlučili da ostanemo u klubu, igrali smo samo bh. ligu, a uz našu pomoć klub je počeo da dovodi novi igrače koje smo provjeravali uz neke naše kontakte, ljudima je bilo bitno mnogo faktora, odnos prema saigračima, prema treneru, svlačionici. Te godine uz dva stranca, Jorovića i još možda dva igrača koji prethodne sezone nisu bili u timu smo nastupali na Jadranu uz očekivanja kluba da izborimo opstanak”, prisjeća se Dozet i dodaje:
“Dobili smo sedam prvih utakmica tek u osmom kolu smo izgubili od Cedevite i to na jedan šut. Sjećam se da sam odlazio u Beograd kada imam slobodan dan, pričalo se među stručnjacima, trenerima i igračima da smo stara ekipa, pa onda da smo premlada, pa neiskusna, pa previše iskusna, da nas je kondicioni trener prije vremena uveo u zenit i kako će to pasti do Nove godine. Zatim kako trener nije stručan, kako neće to taktički ispratiti, ali mi smo imali našu priču, imali smo svoju dvoranu, maksimalno su nas ljudi iz kluba zaštitili, znali smo šta hoćemo i bili smo prvi od prve do posljedne utakmice, što znači da ništa nije bilo slučajuno. Plašili su nas se i Crvena zvezda i Partizan. Poslije mi je Pero Božić priznao da su najozbiljnije ekipe imale najozbiljnije skautinge upravo protiv Igokee što je za nas zaista veliki kompliment”, rekao je Dozet.
On priznaje da ostaje žal što tada niko nije bio uz Igokeu i što se tim nije našao u elitnom evropskom rangu.
“KS BiH nije imao razumijevanja za taj naš uspjeh, uveli su pravilo igrača do 18 godina koji mora biti na terenu, mi smo napravili pauzu i tih mjesec dana potrošili smo na uvođenje mladih igrača u tim. ABA iga takođe nas je primorala da mormo biti šampioni u BiH jer u protivnom ne bismo obezbijedili plasman u region naredne sezone. Tu smo izgubili ritam, nismo igrali jake utakmice poput Zvezde i Partizana. Ušli smo nespremni na fajnal for, nismo pokazali pravo lice, zasluženo smo izgubili od Partizana i ostaje velliki žal za rezultatom, ali i činjenice što nas nisu ispoštovali ni Evroliga ni ABA. Evroliga nije želela u takmičenju jedan, uslovno rečeno mali klub, što je zaista bilo nepošteno. Velika Evroliga promenila je pravilo o učešću u takmičenju zbog jednog malog kluba, Igokee, koji je u toj sezoni 2013. godine, zapravo pokazao da je ogroman”, jasan je Dozet.
Igrači Igokee su imali sjajnu atmosferu tada, bilo je dosta humora, pravili su smicalice jedni drugima, a Milan se prisjetio jedne anegdote.
“Milijan Bocka mi je prijatelj i vrhunski igrač koji je zadužio Igokeu, bio je predvonik humora u svlačionici. Imao je BMW kog nije izvozio po kiši ili snijegu, pomjerao ga je u hlad kako se sjena pomjera. Došao sam na ideju da mu preparkiramo auto. Naravno, naljutio se na sve osim na mene, iskalio je bijes na svima, saigračima, ljekaru, fiziotarapetutu. Taj auto ima posebnu priču, svašta smo radili, lijepili naljepnice sa kamiona, da ne ide preko 60 km na sat… Bilo nam je zabavno, humor nam je bio izduvni ventil, ali to je pozitivan humor . Sve to je bilo van terena, a kada počene trening radilo se maksimalno ozbiljno”, rekao je Dozet.
U karijeri je promijenio mnogo klubova, a nastupao je za oba beogradska vječita rivala. Upravo duel ta dva tima, kada je sa 23 poena predvodio crveno-bijele do pobjede, jedan mu je od najdražih u karijeri, a ovaj meč pamti po drugom detalju.
“Bili smo autsajderi tada, ja sam bio u zaista dobroj formi i kolo prije toga sam Radničkom dao 33 poena. Zvezdaš sam, ali nešto bih želio da kažem za taj meč. Prije te utakmice Dule Vujošević me kupio za cijeli život. Ostao sam poslije treninga u Pioniru da radim na pomoćnom terenu, da doradim šut. Dule je pravio pauzu sa svojim timom, prolazio je pored terena, zastao i pogledao me kao igrača koji je u dobrom ritmu, koji igra sutra protiv njega. Priđe mi i kaže: „Znam da nije na meni, ali gledao sam ti tehniku šuta, mislim da bi trebalo da uđeš više pod loptu, i lakat ti bježi napolje. Trudi se da ti lakat prati ruku”. On je rekao sve ono što jedan trener treba da kaže igraču kao trener tog igrača. Sa tim me je kupio za cijeli život, a nisam nikada radio sa njim. Sutradan sam jako dobro odigrao utakmicu, pobijedili smo, ja sam bio najbolji na terenu, ali taj meč pamtim upravo po tome da mi je protivnički trener popravljao šut dan prije utakmice. To pokazuje veličinu Duleta Vujoševića”, prisjeća se Dozet.
Milan Dozet je bio na pragu bogate reprezentativne karijere, ali nažalost nije je ostvario.
“Pričao sam sa ocem prije nekoliko dana o tome. Neke moje glupe odluke i preskakanje reprezentativnih akcija, nekih priprema, dvije Univerzijade, sve to je doprinijelo tome da se moja reprezentativna karijera ne razvije u najbolju. Bio sam prvak Evrope do 22 godine, Nađfeji i ja smo bili najmlađi, imali smo po 18 godina, tu su bili Rakočević, Jarić, Vesa Petrović, Dejan Milojević. Dobili smo Novickog, Giričeka i neka velika imena. Žao mi je što sam reprezentativne akcije prouštao zbog individualnog rada”, objasnio je Dozet.
foto:Igokea
About The Author
