Igrači vjeruju u ono što Đorđević govori. Bogdan je vođa
Svjetski šampion, trostruki evropski prvak i osvajač olimpijskog srebra sa Jugoslavijom – Zoran Savić zna kako se stiže do velikih uspjeha.
Legendarni centar bio je gost redakcije Sport kluba, a tema je bila predstojeće Svetsko prvenstvo u Kini – Savić ističe da će trio Bogdanović-Bjelica-Jokić biti ključan, objašnjava kako je Aleksandar Đorđević pridobio igrače, analizira načine na koji se košarkaši nose sa pritiskom, a govori i o suparnicima Orlova.
“Izgledamo iznenađujuće dobro za ovu fazu pripema uzevši u obzir kasnije priključivanje NBA igrača i povrede Tea i Milosavljevića. Treba da se uigramo, osim toga nema većih problema, mislim da smo među tri najbolje ekipe na svetu“, počinje 52-godišnji Savić za Sport klub.
Teodosić je kapiten i lider ove generacije, pa se nameće pitanje ko će biti vođa u njegovom odsustvu.
“Bogdanović. Mislim da je to logično. I da je Teo tu, Bogdanović je najbolji igrač ove reprezentacije. Odlučio je mnogo utakmica igrajući za Partizan, stekao je iskustvo u Feneru, u osvajanju titula bio je zapažen igrač i dobio je košarkašku stabilnost sa godinama. U NBA su igrači fizički sposobniji i moraš da se prilagodiš tome jer ne možeš da radiš neke stvari koje si lako radio u Evropi. Dobra stvar je što nije izgubio košgeterski instinkt, a glavna stvar je glava – postao je rutiner, što je vrlo dobro. Bogdan ima pobjednički mentalitet. Nisam mnogo razgovarao s njim, ali mislim da voli košarku i da uživa. Ja to volim da vidim“.
Bjelica će neko vrijeme provoditi i na poziciji trojke, Jokić na mjestu četvorke, a Savić njih vidi kao glavne igrače uz Bogdanovića.
“Bjelica je takođe digao nivo igre, dostigao je zrelost, možda su mu ovo igrački najzrelije godine. Protorip je moderne četvorke, ona je sada sekundarni plejmejker jer se preko nje otvaraju pasovi. Kod Jokića sve izgleda ležerno, govor tijela mu je više američki, ali nevjerovatno poznaje košarku, sa Sabonisom i Divcem je možda najtalentovaniji dodavač kod centara u istoriji. Jokić može da pokrije četvorku bez problema u turnirskom sistemu takmičenja. On pravi razliku u igri leđima, što vrlo malo igrača danas čini u Evropi, udvajaće ga, a on je sposoban da kreira. Došao je dosta spreman za ovaj nivo priprema. Oni će biti vođe tima, taj trougao, svaka dobra ekipa funkcioniše po principu bek-krilo-centar“, obrazlaže Savić.
Srbija će u Kinu ići sa šest “malih“ i šest “velikih“, a Zeničanin u tome ne vidi nikakav problem, naprotiv.
“Svake godine je polemika. Svjetski trend je možda smol-bol, niže ekipe, ali mi smo imali uspjeha igrom na centre, pogotovo ako imamo petice takvog kalibra. Nije nelogično voditi šest visokih igrača, pogotovo uz Jokića sa kojim možemo da kreiramo i iznutra, ne samo spolja“.
Zemlja košarke zlato na velikim takmičenjima čeka još od Indijanapolisa 2002. godine. Savić je saglasan sa time da je sadašnji tim po imenima najjači još od te čuvene ekipe prije 17 godina, a postoje različiti načini borbe sa pritiskom.
“To je individualno kod svakog igrača. Ja sam najviše na svijetu mrzio da igram prijateljske utakmice, tokom embarga se nisam odazivao jer nisam baš bio za to. Obožavao sam velike mečeve, čitav život za njih i igraš. Svaki igrač mora da podnosi pritisak ako želi da igra za trofeje. Tako se stiče rutina, poslije mnogo finala, to iskustvo pomaže. U takvim utakmicama igra se drukčija vrsta košarke, pobjednička košarka, teško je tu pretrčati nekoga, glava mora da se upotrebi“, kaže Savić i dodaje:
“Fenomenalna je stvar kako Saša insistira na kolektivnom duhu jer bez toga ne vrijedi ni veliki individualni kvalitet. Nas je Duda (Ivković) na dan utakmice umjesto treninga vodio na Peronov grob, obilazili smo i ručali usput. U Rimu takođe slično, a neki drugi trener dobio bi slom živaca samo da mu spomeneš takvu ideju“.
Savić je sa Aleksandrom Đorđevićem bio saigrač u reprezentaciji i dobro poznaje njegov karakter.
“Donio je entuzijazam i energiju, a višak ili nedostatak energije prva je stvar koju igrači prepoznaju kod trenera. Stariji treneri znaju košarku mnogo više nego prije 30 godina, ali nedostaje im energija. Saša je ima, uz to i gaji dobar odnos sa igračima, igrači ga vole i vjeruju u ono što on priča i objašnjava. Kao igrač je bio vrhunski, kao trener je napravio fenomenalan rezultat sa reprezentacijom, nadamo se da sada može korak naprijed“.
foto:printscreen/youtube/sportklub
About The Author
