ŽOC: Kićanović je najznačajniji čovjek u istoriji Partizana

Najtrofejniji košarkaški trener Evrope sa osvojenih devet titula Evrolige Želimir Željko Obradović, poslije skoro tri decenije vratio se u srpsku ali i regionalnu košarku.

Obradović od ove sezone ponovo predvodi klub sa kojim je osvojio svoj prvi evroligaški trofej – Partizan NIS.

U ekskluzivnom razgovoru za Radio televiziju Republike Srpske, Željko Obradović govori o svojoj ulozi u Partizanu, dometima ovog kluba u regionalnoj ABA ligi i Evrokupu, kao i o reprezentaciji Srbije, legendi kluba iz Humske Draganu Kićanoviću, kome je mnogo zahvalan za svoju trenersku karijeru ali i o razvoju igrača u košarci, trenerskoj filozofiji i drugim zanimljivim temama.

RTRS: Razgovaramo u Laktašima uoči utakmice ABA lige između Igokee i Partizana. Posnjednji put ovdje ste bili prije 11 godina sa Panatinaikosom na otvaranju sportske dvorane.

Obradović: Da, bili smo tada na ovom istom mjestu i bilo je mnogo lijepo. Ostali smo oduševljeni sa gostoprimstvom na koje smo naišli u Laktašima.

RTRS: Vašim povratkom u srpsku košarku i ABA ligu mladi ljudi imaju priliku da još više zavole košarku. Kako je krenula aktuelna sezona, gotovo svi treneri u najavi utakmica izjavili su da im je velika čast što će igrati protiv tima Željka Obradovića. Kako Vama iz ove perspektive izgleda Vaš povratak?

Obradović: Za mene je velika čast da sam ponovo trener Partizana. Svi znaju šta ja mislim o tom klubu i koliko mi sve ovo znači. Takođe mi je čast da se sretnem sa nekim ljudima koje dugo nisam vidio, a sve moje kolege izuzetno cijenim i poštujem. Pripremajući se za svaku utakmicu, vidim koliko oni truda, rada, volje i želje ulažu u svoj posao. Želim da se zahvalim svima na lijepim riječima kojima su govorili o meni. 

RTRS: Kako Vam sada izgleda ABA liga, kada uporedite igrače danas, u odnosu na period od prije 30 godina?

Obradović: Teško je porediti današnje i to vrijeme. Ono što je najbitnije jeste da igrači u to vrijeme nisu bili stranci. Sada u svim timovima ima mnogo igrača i smatram da je to dovelo do razvoja košarke. Ona je sada mnogo drugačija nego prije 30 godina, to je sigurno ali kvalitet postoji. Vidi se to iz timova koji igraju ABA ligu, a imaju učešće u Evropi. Nadam se da ćemo tako nastaviti i svima želim sve najbolje. Meni je veliki izazov da budem u ovoj ligi i da imam priliku, zajedno sa mojim stručnim štabom, da studiram i analiziram sve protivničke ekipe.

RTRS: Kada je u pitanju reprezentacija Srbije, znamo koliko su se u pogledu iste promijenile stvari. Koliko igrači mogu napredovati kroz reprezentativne mečeve?

Obradović: Moj stav je od ranije poznat po tom pitanju. Smatram da je najveća čast igrati za reprezentaciju svoje zemlje. Takođe, na pojedincu je da donese odluku da li želi ili ne da igra, koje razloge ima itd. Što se mene tiče, dok budem u Partizanu insistiraću da svaki igrač se odazove pozivu reprezentacije i tamo ide sa velikom željom, ma koja god reprezentacija bila. To je nešto najljepše što postoji, da braniš ugled svoje zemlje igrajući i baveći se sportom.

RTRS: Ako želimo govoriti o trenerskom strpljenju i viziji za dugoročno ostvarenje dobrih rezultata, ne možemo a da ne spomenemo legendarnog Dragana Kićanovića. Da li ste saglasni?

Obradović: Da, Kićanović je najznačajniji čovjek u istoriji Partizana. Vjerujem da mnogi dijele moje mišljenje. On je došao i promijenio istoriju Partizana, u smislu da je počeo da osvaja titule, postao pravi klub i to je dovelo do toga da mladi i talentovani igrači prepoznaju i dolaze u crno-bijeli tabor. To je zasluga Kićanovića i pravljenje generacije sa Divcem, Paspaljem, Đorđevićem, Nakićem i nakon toga dolasci Rebrače, Lončara, Danilovića. Partizan ima istoriju koja je nevjerovatna. Ako pogledate šta su igrači osvojili kroz svoje karijere koji su prošli kroz naš klub, od Olimpijskih igara, do Svjetskih i Evropskih prvenstava, pa kroz klupska takmičenja, sve je zaista fascinantno. Dragan Kićanović i ja oduvijek smo imali poseban odnos i ponosan sam na prijateljstvo koje imam sa njim.

RTRS: Znamo Vašu trenersku karijeru. Međutim, kakvu bi ulogu kao igrač u Vašem timu danas imao Željko Obradović?

Obradović: Mene i moje razmišljanje o košarci promijenio je profesor Nikolić. Јa sam 1979. godine bio kapiten Borca iz Čačka i to je jedina titula tog kluba u staroj Јugoslaviji. Osvojili smo juniorsko prvenstvo Јugoslavije. Bio sam takozvani plejmejker ali košgeter i kada sam počeo rad sa Borcem, na moju sreću profesor Nikolić je došao da radi u Čačak, mnogo smo razgovarali. Poslije toga došlo je i do saradnje sa mnom u Partizanu, kako je govorio, kao moj pomoćni trener. Bio sam neko ko je uvijek spreman da pomogne saigračima i da sluša trenera. Imao sam sreću da sam radio sa Laletom Lučićem, Mokom Slavnićem, koji je takođe zaslužan, zajedno sa Kićanovićem, što sam iz Borca prešao u Partizan. Istakao bih i rad sa Duletom Vujoševićem i u reprezentaciji sa Dudom Ivkovićem. Svi su to ljudi koji su i te kako uticali na moju karijeru. Iz igračkih dana je proistekla želja da se kasnije bavim ovim čime se danas bavim. Najveća je sreća je da radiš ono što voliš, a ja moj posao i poziv volim bezgranično.

Cijeli intervju sa Željkom Obradovićem pogledajte u videu:

foto:rtrs