Žarko Milaković: Košarka nije zbir izolovanih vještina, košarka je igra odluka

Nova analiza koju za košarka24.ba piše Žarko Milaković.

Sposobnost ili vještina – šta zapravo treniramo? Sposobnost ispred vještine

Kod trenera se danas nameće jedno pitanje samo od sebe: Da li biramo igrače koji mogu igrati košarku – ili one koji trenutno znaju izvesti nekoliko vještina?

Razlika između ta dva pristupa postaje sve veća, a posljedice su vidljive na svakom višem nivou takmičenja.

Današnja košarka ne traži samo ono šta igrač zna da uradi, već kako i kada to radi.

VJEŠTINA JE NADOGRADNJA. SPOSOBNOST JE TEMELJ

Šta je zapravo sposoban igrač?

Sposoban igrač je rezultat tri povezane sposobnosti: fizičke, mentalne i situacione.

Fizička sposobnost podrazumijeva funkcionalne predispozicije, koordinaciju i mogućnost promjene brzine i pravca u uslovima igre.

Mentalna sposobnost odnosi se na brzinu razmišljanja, kontrolu reakcija i donošenje odluka pod pritiskom. Tu se nalazi anticipacija – sposobnost da se situacija pročita prije nego što se u potpunosti razvije.

Situaciona sposobnost znači razumijevanje prostora, vremena i odnosa između saigrača i protivnika, kao i prepoznavanje stvarne prednosti u igri.

VJEŠTINA JE ALAT. SPOSOBNOST JE OSNOVA

Takve stvari se ne mjere brojem koševa. Koševi su posljedica njegove sposobnosti.

One se vide tek kada utakmica počne.

Vještina je vidljiva. Sposobnost nije – dok ne dođe pritisak.

PROBLEM MLAĐIH UZRASTA

Zato u ranim uzrastima često favorizujemo “gotove” igrače – one koji fizički ranije sazru ili imaju jednu izraženu vještinu. Kratkoročno, oni donose rezultat. Dugoročno, često ostaju zarobljeni u jednoj dimenziji igre.

Kada prednost nestane – nestane i njihov učinak.

Najveća greška: prerano etiketiranje

Učimo – i često ponavljamo – da je najveća greška u razvoju mladih igrača prerano specijalizovanje.
Ali da li se toga zaista držimo? Šta to zapravo znači u praksi?

Kada djetetu sa 13 ili 14 godina kažemo da je “šuter”, “plej” ili “centar”, mi mu ne pomažemo – mi ga ograničavamo. Oduzimamo mu pravo da griješi, da istražuje igru i da razvije osjećaj za cjelinu.

SPOSOBNOST SE GRADI KROZ RAZNOVRSNOST

igranje na više pozicija, donošenje odluka, čitanje situacija, rješavanje problema bez gotovih rješenja.

U takvom okruženju vještina dolazi prirodno – kao odgovor na potrebe igre, a ne kao sama sebi svrha.

Obrnuti redoslijed vodi u površnost.

ŠTA TRAŽI DANAŠNJA KOŠARKA?

Sve više se traže igrači koji mogu odgovoriti na različite zahtjeve igre, a tek onda se s njima sistematski radi na usavršavanju vještina. Jer igrač koji razumije igru – brže i trajnije uči svaku tehniku.

I tu dolazimo do ključnog pitanja:

Da li treniramo da bismo pobijedili narednu utakmicu – ili da bismo stvorili igrača za naredni nivo?

Rezultat i razvoj rijetko idu istim putem u isto vrijeme. Ali dugoročno – samo jedan ima smisla.

Igra je odluka, ne vježba

Igrači na najvišem nivou imaju jednu zajedničku osobinu: najbolje scenarije u glavi.

Nije važno da li treniraju bez odbrane ili sa odbranom, u saradnji ili individualno – oni razumiju zašto nešto rade.

Kao trenerima, ne zanima nas savršena vježba ako iza nje ne stoji ideja. Zanima nas igrač koji zna šta da uradi kada se situacija promijeni.

Košarka nije zbir izolovanih vještina. Košarka je igra odluka.

Pročitajte i prethodne analize: